Putopis: Južnoafrička Republika
Dobro došli u Južnu Afriku, Republiku sa čak tri glavna grada i preko deset službenih jezik, u zemlju zlata i dijamanata, Nelsona Mendele i simbola borbe protiv aparthejda...
Svaka posjeta Južnoj Africi rezultira punim koferom u kome donesem svega: voća, povrća, začina, mesa, ribe… Ta zemlja je gurmanski raj. Kako je Južnoafrička Republika sačinjena iz velikog broja plemena i naroda, a kroz istoriju je bila britanska kolonija, tako je i umijeće pripremanja jela obogaćeno razmjenom iskustava. Ja koja nijesam preveliki ljubitelj mesa u Johanesburgu ću uvijek pojesti burger, u Durbanu ribu, a u Kejptaunu sve što mi ponude! Baš u Južnoj Africi sam prvi put probala puževe ali i krokodila. Kažu da je kao piletina. Moje probanje je bilo foliranje pred društvom “mogu ja to“, pa sam pojela koru od pite sa krokodilom. Dovoljno da se sad hvalim - jela sam!
KAVEZ. SUNCE TEK IZAŠLO. TALASI I MIRIS OKEANA. INSTRUKTORI LUPAJU VELIKIM PERAJIMA PO VODI I TU I TAMO BACE PARČE MESA. AJKULE NAMIRIŠU KRV SA UDALJENOSTI OD PAR KILOMETARA. UZBUĐENJE I STRAH, VISOK NIVO ADRENALINA, RUKE MOKRE OD TALASA ILI OD ZNOJA NE ZNAM. ČEKAM, JA ĆU POSLEDNJA U KAVEZ
Burna istorija i kako je sve počelo
Politika aparthejda je stupila na snagu 1948. godine i od tada je zvanično bijeli čovjek pretvorio crno stanovništvo Južne Afrike u svoje robove. Politika diskriminacije i podcijenjenosti crnog čovjeka u Južnoj Africi prisutna je od samog početka, kada su prvi put Holanđani došli na Rt dobre nade. Ipak, nakon razornih posljedica koje su na svijet imali svjetski ratovi, bijeli ljudi su iskoristili priliku da organizuju izbore u kojima su samo oni imali pravo glasa. Crnci, starosjedioci nijesu mogli glasati.
Pobjedom bjelaca na izborima počinje vrijeme aparthejda iliti institucinalizovanog pakla.
Zabranjeni su mješoviti brakovi, crnci su mogli da jedu samo u određenim restoranima, da šetaju određenim ulicama ili piju vodu sa određenih mjesta. Ovakva, u pravom smislu riječi, rasistička zemlja opstala je punih 46 godina.
BAŠ U JUŽNOJ AFRICI SAM PRVI PUT PROBALA PUŽEVE ALI I KROKODILA. KAŽU DA JE KAO PILETINA. MOJE PROBANJE JE BILO FOLIRANJE PRED DRUŠTVOM “MOGU JA TO“, PA SAM POJELA KORU OD PITE SA KROKODILOM. DOVOLJNO DA SE SAD HVALIM - JELA SAM!
Lijepa budućnost i kako je sve prestalo
Užasan položaj crnačkog dijela populacije u Južnoj Africi je počeo privlačiti pažnju UN-a ali i svjetskih lidera. Krenule su sankcije a sa njima i protesti na ulicama. Obespravljeni pobunjenici su stvorili kult oko lika njihovog lidera i vođe Nelsona Mendele. Nelson Mendela je zbog svojih aktivnosti osuđen na doživotni zatvor pod optužbom pokušaj izvođenja državnog udara. Poslije 27 godina provedenih u zatvoru, Mendela biva pomilovan. Njegov kult je godinama rastao i narod nije prestao da vjeruje u njega kao oslobodioca te ga je tadašnji predsjednik u strahu od građanskog rata pomilovao. Mendela je 1993. godine postao prvi crnac predsjednik zemlje. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir ali i preko 250 drugih nagrada za svoje djelo i promovisanje nenasilne borbe. Umro je 2013. godine.
Aparthejd je zvanično gotov ali…
Juznoafrička Republika je danas zemlja sa jednom od najvećih stopa kriminala u svijetu. Nalazi se na svim „crnim listama“ od bezbjednosti do standarda. U Kejptaunu se dogodi čak osam ubistava dnevno! Crnci krive bijelce jer su oni i dalje bogati dio stanovništa. Bijelci se žale da su oni stalno na meti udara i da su oni žrtve. Prelijepa priroda i istorija zemlje koja bi privukla brojne turiste je u drugom planu - pitanje je trenutka kada će to bure baruta eksplodirati…
U Kejptaunu se godinama suočavaju sa ogromnim problemom nestašice vode za piće. Nezvanična informacija je da je i taj problem isceniran zbog politike.
To je grad u kojem su oružani okršaji bandi (trgovci zlatom i dijamantima) svakodnevna stvar. To je grad u kojem sam u marketu čula kako žena dovikuje drugoj da joj baš taj tiganj treba kad sprema zetske priganice. To je grad u kojem me je ugrizao lav. Dobro nije lav nego malo lavče ali i to se broji!
Kako me je ugrizao lav(ić)
U Johanezburgu nije preporučljivo šetati ulicama bez prijeke potrebe pa sam odlučila da odem u Centar za pomoć mladim lavovima. Organizovana tura, nas 5, 6 idemo da doniramo sitan novac i da vidimo kako paze laviće. Pošto sam odlučila u zadnji čas, priključila sam se poslednjoj turi za taj dan, oko 17.00 h. Lavići su bili dosta živahni i upravnica nam je rekla da je to zato što pada mrak a oni su navikli da ih tada hrane. Malo smo se slikali, snimili ih, ja nisam prilazila niti ih dodirivala - životinje su da se vole sa distance. Ali je dok sam fotografisala jednog od njih on krenuo ka meni. Ja korak nazad on za mnom. U jednom trenutku se propeo na zadnje šape i ugrizao me za stomak! Od straha nisam smjela da vrištim, svi oko mene su fotografisali misleći da je baš druželjubiv…
MALO SMO SE SLIKALI, SNIMILI IH, JA NISAM PRILAZILA NITI IH DODIRIVALA - ŽIVOTINJE SU DA SE VOLE SA DISTANCE. ALI JE DOK SAM FOTOGRAFISALA JEDNOG OD NJIH ON KRENUO KA MENI. JA KORAK NAZAD ON ZA MNOM. U JEDNOM TRENUTKU SE PROPEO NA ZADNJE ŠAPE I UGRIZAO ME ZA STOMAK!
Par sekundi (vječnost) kasnije sam uspjela da im dam do znanja da mi je zubima probio haljinu i da krvarim. Primila sam vakcinu, očistili mi junačke rane i sada se trudim da kad se sunčam pokrijem taj mali ožiljak. Neka ga da svjedoči.
Durban: plivanje sa ajkulama
Dok pišem ovaj putopis shvatam koliko je baš Južna Afrika izvukla moje maksimume što se tiče adrenalina. I koliko ta zemlja ima da ponudi! U Durbanu sam išla na plivanje sa ajkulama! Nakon gledanja onog poznatog snimka na internetu gdje je ajkula uskočila u kavez turistima, čisto sumnjam da bih se na taj čin opet opredijelila ali to mi je ipak jedno od najdražih iskustava u životu! Kreće se u cik zore, oko 4 sata izjutra. Put je dug prvo autom pa onda čamcem u okean. A tamo... Kavez. Sunce tek izašlo. Talasi i miris okeana. Instruktori lupaju velikim perajima po vodi i tu i tamo bace parče mesa. Ajkule namirišu krv sa udaljenosti od par kilometara.
Uzbuđenje i strah, visok nivo adrenalina, ruke mokre od talasa ili od znoja ne znam. Čekam, ja ću poslednja u kavez. Nadam se da će ajkule otići dok dođe red da iz bezbjednog čamca uđem u kavez. Ali one su upornije, ostaju.
Ni sama ne znam kako se nijesam ugušila od količine vode koju sam popila. Od sreće i uzbuđenja nijesam mogla usta da zatvorim - pa samo 20cm od mene su krvoločne i manje krvoločne ajkule koje nosevima udaraju u kavez a ja se smijem!
Koliko smo samo zloupotrijebili svoju moć i umjesto da živimo sa prirodom mi živimo protiv nje. Vidjeh ajkulu uživo. Moćnu i snažnu. I krvoločnu kažu. A mi nijesmo to?
SA VRHA TABLE MOUNTAIN PRUŽA SE I POGLED NA OSTRVO ROBEN GDJE JE NELSON MENDELA SLUŽIO SVOJU ZATVORSKU KAZNU. OVA PLANINA JE UVRŠTENA U JEDNO OD SEDAM SVJETSKIH ČUDA PRIRODE!
Kejptaun i atraktivni nacionalni park Table Mountain
U Kejptanu sam uživala u atrakcijama nacionalnog parka Table Mountain. Sa prijateljicama sam odlučila da se penjemo skroz do vrha planina, i da se u svitanje vratimo koristeći žičaru. Park je rezervat prelijepe prirode, sa mjestom odakle se pruža najljepši pogled na cijeli grad. Svud okolo su utabane staze i stolovi za piknik. Osjeća se britanski uticaj kao nigdje drugo u Africi. I u imenima gradova i u kulturi i u arhitekturi. Sa vrha Table Mountain pruža se i pogled na Ostrvo Roben gdje je Nelson Mendela služio svoju zatvorsku kaznu. Ova planina je uvrštena u jedno od sedam svjetskih čuda prirode! Kada smo se popele na jedan od poznatih vrhova Lavlja Glava, shvatile smo i zašto. Pogled na luku, okean i grad u podnožju su prelijepi!
Rt dobre nade
Jedna od nezaobilaznih atrakcija u Kejptaunu je i posjeta Rtu dobre nade! Mislim da ne postoji osoba koja kroz svoje osnovno ili srednje obrazovanje nije čula o njemu. Portugalac Bartelomeo Dijaz je ovo mjesto otkrio davne 1488. godine. Otkrićem ovog rta otkriven je i pomorski put za Indiju.
U nadi da neka svjetlija vremena čekaju Južnu Afriku ali i cijeli svijet pišem vam opet uskoro.
Za zva pitanja i savjete pišite mi na mom instagram profilu bojana.tu