Putopisna reportaža: Loutraki – Peloponez
Loutraki, Korintos, Nafplio, Patras, Atina, ostrvo Poros... su izazovi kojima nijedan avanturistički duh ne može odoljeti, a ja sam svoju grčku turu Loutraki-Peloponez imao prošle godine, neđe u ovo doba, i sad bih je rado ponovio... Peloponez, postojbina nekadašnje hrabre Sparte, obiluje kulturno-istorijskim atrakcijama obilaskom kojih se klasično ljetovanje pretvara u savršen i aktivan odmor.
Loutraki je sličan mnogim turističkim ljetovalištima, grad sa bezbroj hotela. Grade se i novi, postoje i oni koji su nekada bili to, a danas su prazne ruine, kao takvi se mogu naći i u samom srcu grada
Šarm Loutrakija koji osvaja turiste
Agencija Gallileo je još jednom dokazala da je Lider među agencijama u Crnoj Gori. Polazna tačka na ovom putovanju je bio Loutraki, baza iz koje sam odlazio i vraćao se. Loutraki je sličan mnogim turističkim ljetovalištima, grad sa bezbroj hotela. Grade se i novi, postoje i oni koji su nekada bili to, a danas su prazne ruine, kao takvi se mogu naći i u samom srcu grada. Zbog čega su prepušteni zubu vremena, nikada mi neće biti jasno, Loutraki je turističko mjesto? Svi hoteli pored kojih sam prolazio, stilom gradnje su slični, jednostavni... Nijesam primijetio velelepne koji arhitektonskim vizurama osvajaju, ostavljaju bez daha - toga u Loutrakiju nema. Duž cijele obale, pored mora vodi staza, idealna za sve one koji vole duge šetnje pored mora, posmatranje najljepših zalazaka sunca u sutonu... Bezbroj kafeterija, restorana smješteno je cijelom dužinom šetališta, „načičkani“ jedni pored drugih. 
U njima nema preglasne muzike, ima je, ali one jačine koja odgovara ušima i nimalo jačom. A, na šetalištu, svega i svačega, prodaju se „džidžale-midžale“, ja sam bio uvjerenja da je to samo naš „izum“. Plaža je lijepo sređena, pijesak kao na Bečićkoj plaži. Mjesta ima za sve, za one koji žele uživati na ležaljkama, za one koji žele leći na pijesku. Ležajke i suncobrani se ne naplaćuju, dovoljno je da ste gost lokala i dobijate ih gratis. A, tek u večernjim satima plaža je posebna, na svakom stolu pored ležajki upale se svijeće, i ne zna se đe je veća gužva, na plaži ili kafićima. Izuzetan trik, jer previše je onih kojima ni elegantna odjeća ne smeta da uživaju u ispijanju odabranog pića, tik uz more.
Na Korintskom mostu bezbroj ljudi, čuju se mnogi jezici svijeta, foto-aparati škljocaju na sve strane... Svi žele da ovjekovječe u svojim uspomenama kanal. Skokovi sa mosta su posebna atrakcija
Korintski kanal simbol ljudske moći
Korintski kanal povezuje Korintski zaliv sa Egejskim morem. Ime je dobio po obližnjem gradu Korintu, koji se nalazi na zapadnom kraju kanala. On razdvaja poluostrvo Poleponez od grčkog kopna i na taj način ga tehnički čini ostrvom. Ideja i pokušaji gradnje kanala potiču još iz 602. godine prije nove ere. Kanal je konačno počeo da se gradi 1881. i završen je 1893. godine. Dug je 6,3 kilometra, širok oko 21-24 metra, a dubina varira od 7,5 do 8 metara. Strane (stijene) kanala su prirodnog krečnjačkog porijekla i dosežu visinu do 75 metara od površine mora. Izgradnjom Korintskog kanala ušteđelo se oko 700 kilometara (430 milja) plovidbenog puta oko Peloponeza, ali je preuzak za moderne teretne brodove, i može da prihvati brodove širine do 16 metara i gazom do 7 metara. Kanal se danas koristi najvećim dijelom za turističke brodove i jahte, i kroz njega prođe oko 16.000 brodova godišnje. Na Korintskom mostu bezbroj ljudi, čuju se mnogi jezici svijeta, foto-aparati škljocaju na sve strane... Svi žele da ovjekovječe u svojim uspomenama kanal. Skokovi sa mosta su posebna atrakcija.
Akropolj je najbolje posjetiti u ranim jutarnjim satima, najmanja je gužva
Atina: od razočarenja do oduševljenja
U Atinu sam pošao u ranim jutarnjim satima lokalnim autobusom iz Loutrakija sa kojim se stiže za manje od sat vremena. Na autobuskoj stanici sam dobio flajere za destinacije koje su me interesovale, sa tačnom satnicom polaska i povratka autobusa. Od ljubaznih i predusretljivih Grka se može dobiti svaka informacija, brzo sam se našao u srcu Atine, na trgu Omonia. Prve slike i razočarenje. Trg je bio „preplavljen“ kartonima, izbjeglice su tu našle svoje utočište, prenoćište... to mjesto nijesam mogao prihvatiti kao centar grada. No, prvi utisak nikako ne smije biti presudan, treba nastaviti dalje i otkriti sve ono što ovaj grad čini veličanstvenim. Kretanje javnim saobraćajem kroz Atinu je lako, postoji moderan metro sa tri linije, tramvaji pokrivaju kvartove južno i zapadno od Sintagme i Monastirakija, dok se u sve ostale djelove grada može doći autobusima.
Na trgu Sintagma pored Parlamenta straža se mijenja na svaki sat vremena i čine je specijalne jedinice grčke vojske – nadaleko čuveni evzona. Stražari taj sat vremena stoje nepomični, pogledi su im zakovani za jednu tačku
U srcu Atine, na trgu Omonia. Prve slike i razočarenje. Trg je bio „preplavljen“ kartonima, izbjeglice su tu našle svoje utočište, prenoćište... to mjesto nijesam mogao prihvatiti kao centar grada.
Cijene karata prevoza su veoma povoljne. Uputio sam se metroom ka Akropolju. Stigao sam u trenutku kada je kapija širom otvarala vrata za posjetioce. Akropolj je najbolje posjetiti u ranim jutarnjim satima, najmanja je gužva. Kasnije naiđu grupe turista, ima ih iz cijelog svijeta, teško se mimoilaziti uskim stazama, stepenicama... iako je sve regulisano na pravi način. Mogao sam da biram da li ću uzeti ulaznicu od 20 ili 30 eura. Ulaznica od 30 eura podrazumijevala je da se vidi Agora, Dionisovo pozorište, Hram Zevsa Olimpijskog i posjete muzeja. 
Odlučio sam se za skuplju kartu, doći u Atinu a ne posjetiti muzeje bio bi promašaj. Taj „luksuz“ sebi nijesam mogao dozvoliti. Na prostoru Akropolja sam ostao oko 4 sata koja su protekla kao jedan trenutak. Poseban utisak ovog velelepnog kompleksa, na mene je ostavio Muzej Akropolja, u kojem su smještene mnoge skulpture i reljefi i ostali eksponati koji su nastali još u arhajskom periodu, pa preko klasičnog do helenističkog i rimskog. Pješke sam se uputio ka zgradi Parlamenta, prolazeći pored Hadrijanove kapije, nastavljajući pored botaničke bašte... sve je relativno blizu. 
Na trgu Sintagma pored Parlamenta, bila je velika grupa turista i pored sitne kiše koja je počela padati. Pridružio sam im se u čekanju tradicionalne smjene straže, koja je pravi praznik za oči. Straža se mijenja na svaki sat vremena i čine je specijalne jedinice grčke vojske – nadaleko čuvenih evzona. Stražari taj sat vremena stoje nepomični, pogledi su im zakovani za jednu tačku. Kvart koji se nalazi ispod Akropolja je naročito poznat među kupoholičarima. 
Monastiraki je ispunjen prodavnicama, suvenirnicama, antikvarnicama, kafićima i tavernama. Svega tu ima, od igle do lokomotive. Na sam izgled kvarta su dosta uticali Vizantijsko i Osmanlijsko carstvo. Tradicionalna grčka muzika se ori ulicama Monastirakija. Tu se nalazi Hadrijanova biblioteka, koju je sagradio rimski car Hadrijan.
Nafplionu bih se iznova vratio. Vratio bih se tim uskim popločanim, cvijećem punim uličicama, tradicionalnim restoranima, kafiterijama... pozitivnoj energiji koja se osjeća na svakom koraku. Ovaj grad je po mom meraku
Nafplio - najromantičniji grad Grčke
Iz Atine kojoj ću se opet nekad vratiti krenuo sam u Nafplio koji je bio prvi glavni grad Grčke između 1823. i 1834. godine. Prema mitologiji, grad je osnovao Nafplios, sin Boga Posejdona i kćerke Danus (Danaida) Anymone. Sa prvim koracima uskim, malim uličicama osjetio sam dušu grada, u njemu bih mogao provesti jedan opušteni, relaksirajući odmor. Drevne zidine, srednjovjekovni dvorci, spomenici i kipovi, otomanske fontane i mletačke ili neoklasične zgrade su me opčinile svojom jednostavnom ljepotom. Pažnju privlače i tri tvrđave Palamidi, Akronafplia i vodeni dvorac Bourtzi. Palamidi tvrđava je izgrađena na vrhu visokog brežuljka koji se uzdiže iznad grada. 
Izgradili su je Mlečani tokom okupacije ovih prostora. Tvrđava je bila vrlo velik i ambiciozan projekt, koji se završio u relativno kratkom razdoblju od 1711. do 1714. godine. Do tvrđave vodi preko hiljadu stepenica, uklesane u kamen, ali stanovnici Nafpliona kažu da ih ima 999. Palamidi je povezana sa tvrđavom Akronafplia koja se nalazi u starom dijelu grada i najstarija je u Nafplionu. Iako je manje zanimljiva, vrijeđelo je posjetiti je. Ova tvrđava se koristila kao grčki politički zatvor od 1936. do 1956. godine, a danas je savremeni luksuzni hotel. 
Da bih stigao do tvrđave Bourtzi, morao sam ići brodićem, platio sam povratnu kartu 14 eura. Tvrđava, koju su izgradili Venecijanci da brani grad od gusara i osvajača sa mora, nalazi se u središtu luke Nafplio. Služila je kao tvrđava do 1865. godine. Od 1930. do 1970. to je bio hotel. Od tada je uglavnom turistička atrakcija, domaćin povremenih muzičkih festivala ljeti. Nafplionu bih se iznova vratio. Vratio bih se tim uskim popločanim, cvijećem punim uličicama, tradicionalnim restoranima, kafiterijama... pozitivnoj energiji koja se osjeća na svakom koraku. Ovaj grad je po mom meraku.
Na središnjem dijelu platoa postoji rupa koja predstavljala orjentir za sve izvođače predstava da će razgovor sa ovog mjesta podjednako dobro čuti i oni koji su smješteni u prvim redovima, kao i oni u najvisočijim redovima
Epidaurus - savršena akustika najvećeg pozorišta pod nebom
Od Loutrakija do Epidaurusa ima nekih 60 do 70 kilometara. Do napoznatijeg pozorišta na otvorenom, sa izvanrednom akustikom, koje je sa cijelim kompleksom od 1988. godine na UNESCO-vom popisu svjetske kulturne baštine vode stepenice do ulaza odakle “puca“ pogled na čudo koje su ljudske ruke izgradile. Karta za obilazak kompleksa košta 15 eura. Na središnjem dijelu platoa postoji rupa koja predstavljala orjentir za sve izvođače predstava da će razgovor sa o
vog mjesta podjednako dobro čuti i oni koji su smješteni u prvim redovima, kao i oni u najvisočijim redovima. Pozorište je imalo u početku 34 reda klupa, Rimljani su ga proširili za još dvadeset jedno. Pozorište je promjera 114 metara, i moglo je primiti 12000 gledalaca. Pozorište je djelo arhitekta Polikleta Mlađeg iz 350. godine p.n.e. i savršeno je sačuvano. Bilo je predviđeno za dramu koja se razvila iz izvođenja zbornih oda za vrijeme Dionizijskih svečanosti. Zbor, koji je pjevao i plesao, izvodio je na kružnom plesnom podiju sa žrtvenikom u sredini, i ovakav sastav je odredio velik dio kasnijeg razvoja grčkog pozorišta. Kako je ovo mjesto bilo čuveno antičko lječilište, obišao sam muzej u kojem su smješteni eksponati nađeni prilikom iskopavanja kompleksa. U njemu je bilo svega, a najviše medicinskih pomagala kojima su vršene hiruške intrevencije. Đe god bi se čovjek okrenuo, eksponati su privlačili pažnju i tražili vrijeme - ogroman prostor, a ograničeno vrijeme.
Stari i novi Korintos
Korintos, najbližu destinaciju od Loutrakija, udaljen svega 7 kilometara ostavio sam za kraj svog dvanaestodnevnog boravka u Grčkoj. Novi Korintos, smješten je na samoj obali Egejskog mora. Uži dio grada se veoma brzo obiđe, i poslije popijene kafe na terasi jednog kafića, autobusom sam se uputio ka Starom Korintosu koji je desetak kilometara udaljen. Platio sam kartu 2 eura, i nakon 15 minuta našao se na platou sa kojeg se pružao prelijep pogled na Korintos, Loutraki. Plato je bio do posljednjeg mjesta ispunjen turističkim autobusima. Ulaznica za cijeli kompleks košta 15 eura i uključuje i posjetu muzeju sa eksponatima koji ostavljaju bez riječi. Dvorišni kompleks je izuzetno sređen, dobro markirane staze vode pored svih ostataka. Pažnju mi je privukla grupa sveštenika koja je u hladovini maslinovog stabla vršila službu.
Pažnju mi je privukla grupa sveštenika koja je u hladovini maslinovog stabla vršila službuPut me je dalje odveo ka ostacima Apolonovog hrama, čiji stubovi su se ponosno izdizali ka nebu. Iako je od njega ostalo svega nekoliko stubova, mamio je svojom veličanstvenošću. I na ovom putovanju kao ranijim u Grčkoj, opet mi se potvrdila jednostavnost i neposrednost grčkog naroda koji su zauzeli važno mjesto u mom srcu. Agencija „Gallileo“ preko koje sam putovao je po mom mišljenju, lider među agencijama u Crnoj Gori. Na putovanjima nikada u potpunosti ne slijedim program agencije, tako je bilo i ovog puta. Izbjegao sam izlete koji su vodili na plaže, imamo i mi lijepe plaže od Ulcinja do Herceg Novog, pratio sam istorijske tragove i trgove gradova.
