Putopis: Brisel /
Pisanje ovih putopisa pričinjava mi ogromno zadovoljstvo. Osim što zahvaljujući njima imam svoje uspomene precizno zabilježene, ja takođe radeći na pripremi istih prolazim kroz pravu renesansu - prilikom istraživanja da putopis učinim što zanimljivijim. Ovog puta vas vodim u Brisel.
Grad piva i istorije, zamršene prošlosti i znamenitih događaja
Belgija je relativno mlada evropska država, (savršeno) pozicionirana između Holandije na sjeveru, Njemačke na istoku, Luksemburga na jugoistoku i Francuske na jugozapadu. Na ovom prostoru od svega 30528 km2 govore se čak tri jezika. I to podjednako. Šta to znači? Pa eto u jednom dijelu zemlje se koristi francuski, u drugom njemački, a u trećem danski! Kada mi je prijateljica rekla da ona, npr. ne razumije dijalekt ljudi iz južnog dijela zemlje ja sam bila u šoku. Kroz glavu mi je prošla misao - kako li je “jak” taj dijalekt kad ga rođena Belgijanka ne razumije? Ali… Radeći na ovom članku shvatila sam da nije u pitanju bio dijalekt kao što je moja prijateljica rekla, već u potpunosti drugi jezik!
Da krenem redom i kažem da mi pisanje ovih putopisa pričinjava ogromno zadovoljstvo. Osim što zahvaljujući njima imam svoje uspomene precizno zabilježene, ja takođe radeći na pripremi istih prolazim kroz pravu renesansu - prilikom istraživanja da putopis učinim što zanimljivijim, svašta nešto “pokupim”. I tako sam čitajući i pripremajući se za ovaj broj shvatila da pridjev “komplikovana istorija” je mnogo kompleksniji od mog pređašnjeg poimanja. U toj Belgiji nema ko nije vladao i ko je nije osvajao. Nije ni čudo da se negdje ona naziva i pominje kao “Bojno polje Evrope” ili “Vrata Evrope”.
Ono što nijesam znala a saznala sam, pa čuvena bitka kod Vaterloa se odigrala na teritoriji današnje Belgije! Ona čuvena bitka koja je zaustavila Napoleona…
Zašto prije napisah da im je istorija komplikovana? Pa zato što nijesam mogla naći pouzdane podatke o prvom osvajaču ali sam naučila da su tu vladali Španci pa Francuzi pa Njemci, pa ako se sjećam opet Španci pa Danci… I tako u krug. Zaista se divim da su uspjeli sačuvati svoju monarhiju i dan- danas imaju kraljevsku porodicu!
Malo “ukusnijih” tema
Kažu da Brisel ima preko 130 restorana po kilometru kvadratnom! I zaista u samom centru grada su sve restoran do restorana. Ljupki mali kafići sa po par stolova na kaldrmi, karirani stolnjaci i zaljubljeni turisti. Kažu da je ovo jedna od evropskih prijestonica što se kulinarskih iskustava tiče.
A nacionalna jela? Pa ni manje ni više nego vafli. “E svašta”, i ja sam to odmah pomislila. Deset eura za bakin kolač našljapkan šlagom i drugim insta-ukusnim dekoracijama. A drugo jelo koje sa ponosom kažu da je odavde… pomfrit. I svi turisti trk u red za vafl a la bakin kolač ili za pomfrit. Možda pretjerujem ali mi bude smiješno kada čujem vodičkinju jedne od organizovanih tura kako kaže: “Ovdje ne smijete reći da je pomfrit američki proizvod! Belgiijanci su pravili pomfrit još u 18-om vijeku”. E svašta! Kakvi kulinarski specijaliteti za ljude koji žele jesti “sa nogu”. Mada imaju i školjke (dagnje) kojima mogu želju trpjeti, što se ono kaže. Ali da ne bude da sam ostala gladna, moram da pohvalim internacionalnu ponudu hrane u Briselu - od libanske do grčke, ruske, ma specijaliteti sa svih strana svijeta se tu mogu probati!
Ili voliš ili ne voliš. Kao knjige Murakamija ili kao London
E pa tako i Brisel- ili ga baš voliš ili je baš grad za propustiti. Jednom mi je jedna gospođa rekla kako je njoj Brisel bio najveće razočarenje u životu. Očekivala je puno više, a dobila grad koji se obiđe u jednom danu… Pa sad, tvrdnje ove gospođe nijesu bez osnove, iskreno. Eto, na primjer, ja sam htjela saznati neku zanimljivu činjenicu o Briselu i Belgiji ali - mrka kapa. Osim činjenice da Belgijanci popiju u prosjeku, po stanovniku, 75l piva godišnje, i da se u Belgiji proizvede preko 200000 tona čokolade - ništa.
Zašto volim Brisel i zašto mislim da i vi treba da ga zavolite
E sad, ja moram da opravdam zašto ja volim Brisel i zašto mislim da i vi treba da ga zavolite.
U Briselu je vrijeme stalo. Ne bih baš mogla da procijenim kada ali znam da je tada bilo neko lijepo vrijeme.
Gradski trg je zahvaljujući svojoj ljepoti i bitnosti dospio na UNESCO-ovu listu zaštićenih građevina odnosno oblasti. Nepregledni mali kafići, kraljevska palata, golubovi (jeste li primijetili da su golubovi nezaobilazni dio svakog lijepog trga na svijetu?), zvuk cipela po pločnicima i graja zadivljenih turista.
Evo je zanimljiva činjenica, i drago mi je da sam je se sjetila, kada rekonstruišu gradski trg i pločnike u Briselu, lokalne vlasti u stvari (odnosno poduzimači) vade jedan po jedan kameni blok od koga su napravljene staze, čiste ga a onda taj isti blok vraćaju nazad… Tako da je svaki blok u kaldrmama Brisela - autentičan.
Kraljevska palata i ujedno i dom kraljevske porodice
Jedna od posljednjih kraljevskih monarhija Evrope je i kraljevska porodica Belgije, na čelu sa kraljem Filipom Leopoldom Luisom Mariom. Prije nego što nastavim o Palati samo da dodam da će prijesto naslijediti Kraljeva najstarija ćerka, ni manje ni više nego buduća kraljica Elizabeta!
Kraljevska palata je ujedno i dom gdje porodica vladara provodi veći dio godine. Međutim, kad kraljevska porodica odlazi na odmore tada palata postaje otvorena za javnost u određenim terminima i određenim danima. Ne znam šta me toliko privlači kod evropskih palata ali kada god dobijem šansu da neku obiđem, ja je naravno zgrabim!
"Maneken Pis" ili pišanko koji je proslavio grad
Dobro ste pročitali, nijesam vulgarna nego, eto jednostavno, u Briselu je zaštitni znak grada ili ono barem jedan od - "Maneken Pis" - mali Maneken Pišonja. Niko tačno ne zna zašto je ta statua postavljena i nije kao da postoji previše legendi. Jedna koja se meni sviđa je i ta da je mali dječak sa zidina grada piškio po municiji protivničke vojske koja se gomilala. Takva municija je bila neupotrebljiva te je eto on tako spasio grad. Kao i svaka legenda, ostavlja dosta prostora za sumnju i interpretaciju ali hajde da povjerujemo. Napravljen je davne 1388. godine i jedan je od rijetkih spomenika koji nije stradao u brojnim ratovima koji su se odigravali na ovom području. A dječak od svega 61cm stoji i non stop vrši nuždu. Turisti jure da se slikaju, čude se i zagledaju.
Dječak je originalno nag ali za praznik, odnosno za dan svake države, lokalne vlasti ga oblače u nošnju te države. Eto još jedna zanimljivost! Voljela bih da ovaj naš putopis dođe i do one gospođe kojoj je Brisel nezanimljiv… Da dodam i ovo: Pišonja je ponekad i djevojčica, sve u skladu sa modernim vremenima i određenim praznicima. Prvi put su ga obukli 1616. godine i od tada je modna ikona Brisela. Čuda su moguća u ovom čudnom gradu…
Kontrast koji privlači ili koji odbija, kako se uzme
Prije samo par redova sam napisala da je ovdje vrijeme stalo. U dijelu oko palate i hotela koji su pod zaštitom Svjetske baštine jeste. Ali zato u djelovima oko Univerziteta i Muzeja savremene umjetnosti - neko je pritisnuo dugme “fast forward”. Tu ćete u vazduhu osjetiti čudne mirise (ma šta osjetiti, gušićete se u mirisu kanabisa), vidjeti mlade ljude (kako ovo zvuči, kao da sam ja stara) kako ne obraćaju pažnju na okolinu i tako… Ukratko, vraćam vas u lijepe predjele i one koje mene čine srećnom. A vi ako ste avanturisti samo naprijed!
Atomium
Atomium je napravljen za potrebe Svjetske izložbe (EXPO) 1958. godine. Predviđeno je da ga odmah nakon izložbe uklone ali je postao miljenik građana i turista tako da su vlasti odlučile da ga zadrže. Ulaznica u ovaj objekat košta oko 11 eura, a pogled sa vrha (penjete se do gore liftom) je savršen! Građevina je visoka 102 metra. Inspiracija gradnje je bila oblik molekula kristala gvožđa, pazite sad, uvećan 165 milijardi puta!
Pored Pišanka ovo je najfotografisaniji dio Brisela. U blizini Atomiuma nalazi se malo Svjetsko selo u kome su prikazane replike velikih evropskih građevina. Tu možete vidjeti minijaturni Ajfelov toranj itd. Te replike su takođe zaostavština Expo-a iz 1958. godine.
Red lijepog koje mijenja tok stvari
U Briselu je sve manje Belgijanaca. Ili onih koji se tako osjećaju, ili onih koji su Francuzi, ili Danci rođeni u Belgiji. U proteklih pedesetak godina veliki je broj izbjeglica koje svoje mjesto pod suncem nalaze baš ovdje. A u prošlim vijekovima veliki broj ljudi je došao u Dansku, čiji dio je bila i Belgija, i to iz onih predjela u svijetu koji su bili dio danskih kolonija. U Briselu je veliki broj Marokanaca i Tunižana, značajan broj ljudi iz sjevernog dijela Afrike ali i iz Turske, Rumunije, Poljske. U prethodnim popisima gotovo polovina stanovništva su bili ono što se sada popularno naziva “novi Belgijanci”, odnosno tek druga ili pak prva generacija rođena u Belgiji.
Šta će ovaj kulturološki i religijski miks donijeti Belgiji, vidjećemo u budućnosti. Ono što je sigurno je, da će te nove generacije pričati barem dva jezika! Jedan, maternji odnosno jezik svojih roditelja (turski, arapski itd), pa drugi - zvanični jezik oblasti u kojoj žive (danski, francuski ili njemački). Na sve to vjerovatno i engleski zbog njegove bitnosti u spoljnopolitičkom smislu. Znači, za sve ljubitelje jezika - trk u Belgiju i tamo se stvaraju buduće poliglote!
Najslađe se uvijek čuva za kraj pa tako i ova priča…A i razlog više za ‘Trk u Belgiju’
Svi smo čuli za ‘Milku’, pa za ‘Lindt’ isl. i svi znamo da su to Švajcarske čokolade. Ali u Belgiji ne proizvode ‘običnu’ čokoladu. Ovdje se prave prava mala čokoladna čuda u obliku pralina. Kutija pralina može koštati i par stotina evra! Ali za sladokusce te ručno pravljene praline sa pažljivo biranim sastojcima i kalupima koji se prenose sa generacije na generaciju su prava mala zadovoljstva!
Najpoznatiji belgijski brendovi proizvođača pralina i bombonjera su “Godiva”, “Côte d’Or” , “Guyalian” i mnogi drugi. Svi ovi proizvođači imaju i svoje male restorane širom svijeta pa onda možete uživati i u toploj čokoladi!
Namjerno nijesam pomenula da je Brisel i glavni grad Evropske Unije tj. Glavni grad Evrope kako ga često nazivaju, pa još i sjedište NATO-a i drugih važnih institucija Evropske Unije i Beneluksa. Mislim da nam je svima politike preko glave, da treba da se fokusiramo na ono lijepo što smo stvorili kroz istoriju, da naučimo iz grešaka naših predaka ali i iz dobrih primjera. A evo jednog: znate li da kada su se Danska i Belgija zvanično raskusurale, granica je povučena na mapi onako kako su obje strane želljele i dogovorile. A onda, kada je trebalo postaviti obilježja za granice, shvatili su da granica nekada prolazi kroz kuće, zgrade i restorane i da ih dijeli na dva dijela. Rješenje je povučena linija na podu ili preko zida i eto je granica. Neke kuće imaju dva poštanska broja jer se jedan dio kuće nalazi na teritoriji jedne a drugi na teritoriji druge zemlje. Neki gosti restorana u danskom dijelu, kada dođe vrijeme kada se restorani zatvaraju u Danskoj, samo prenesu stolicu preko crte na belgijski dio i ostanu duže. Ne vjerujete? Guglajte… Sve se može kad se hoće, a kada bismo mozak koristili za dobrobit a ne samouništenje, ih… gdje bi nam bio kraj!
Da dodam, da je baš u ovom gradu rođena Audrey Hepburn? Ma gdje je ona gospođa da joj ja kažem kako je Brisel divan!
Do sljedećeg čitanja, pratimo se na instagramu (bojana.tu)
Pišite i dajte sugestije, gdje ćemo sljedećeg mjeseca!
