Montenegro outdoor and food foto tura
Kada se zajedničko interesovanje, ljubav i strast prepozaju, a zatim tako prepoznati pomnože sa tri kreativna i talentovana čovjeka - rezultiraju magičnim fotografijama, videima, anegdotama, sve to upotpunjeno u klasičnom hedonističkom maniru: i po kojim receptom. Tjeraju gledaoce i čitaoce da ustanu iz ušuškanih fotelja, istraže, iskoriste sunčane dane koje nam trenutna jesen velikodušno priređuje.
Zlatna Crna glava
Bjelasica je jedna od onih pitomih planina iako je vulkanskog porijekla. Sa 630km2 površine dostupne ozbiljnim planinarima, ali i šetačima lakše kategorije i biciklistima, savršena je za porodice sa djecom. Iz raskošne flore izranjaju tri vrha, a titulu najvisočijeg odnosi Crna glava, sa svojih 2139 metara nadmorske visine i pruža spektakularan pogled na druge vrhove Bjelasice, Komove, katune i jezera. Kao strastveni borderi, riješili su da planinu, za promjenu, uhvate okom foto aparata i kamera bez sniježnog pokrivača i to u hiljadu jesenjih nijansi. Lagana foto-šetnja kreće makadamskim putem, od raskrsnice za Zekovu glavu i Biogradsko jezero ka Ursulovačkom jezeru, uz usputno čupkanje borovnica. 
Do ovog plavog safira naše prirode stiže se za 45 minuta, ali i prvog uspona – koji vodi do prevoja između dva vrha (Crne glave i Zekove glave) i tu ušuškanog Pešića jezera, drugog po veličini na Bjelasici. Ekipa fotografa nije najrelevantnija za vremenske procjene – kažu da su na pogled koji se pruža sa baš te tačke potrošili između 30 minuta i sat vremena beskonačnog škljocanja, ko će ga znati. Lagani uspon do Crne glave i izležavanje na travi na blagom povjetarcu prekida najgori čovjekov prijatelj – prazan želudac, pa za spust biraju travnate padine i konstantni pogled na Biogradsku goru. Proplanak ispod stijene i potok gratis – savršeni dodaci za sljedeći korak.
Tim Montenegro outdoor & food čine Nikola Novović, Bojan Gnjidić i Bane Kljajić. Prije kreiranja konkretnije priče sa svrhom, imenom i sajtom, imali su dugogodišnju praksu zajedničkog okupljanja, druženja i sličnih koncepata, a sada su odlučili da svim svojim pratiocima, što sajta, što društvenih mreža na kojima se vode pod istim imenom prezentuju ljepote naše zemlje, ali sa malim obrtom: hedonističkom završnicom uz dobar obrok. Po profesiji, svaki od njih u svijetu fotografije ili videa, čemu svjedoče i nestvarne fotografije predjela uhvaćenih u svim svojim promjenama i sa svim svojim ljepotama, manama i vrlinama.
Chicken pumpkin curry
Potrebno: Pileći file, bundeva, crvena paprika, brokoli, mladi luk, šampinjoni, curry sos, biljna pavlaka ulje, so, biber 
File isjeći na komadiće, a bundevu očistiti i isjeći na komade veličine filea. Propržiti ih u zagrijanom ulju dok ne porumene. Dodati izrezani brokoli, posoliti, pobiberiti. Dinstati na tihoj vatri. Kad sve ukrčka, a bundeva dobije zlatnu boju, dodati preostalo isjeckano povrće. Pojačati vatru. 
Pod parolom ‘snađi se’ napraviti malo mjesta na površini tiganja, dodati Curry sos i zapržiti ga, uz dodavanje vode. Dinstati sve neko vrijeme, na jačoj vatri, uz konstantno miješanje. Poslednji korak je dodavanje biljne pavlake i još nekoliko minuta dinstanja.
Prijatno!
Chicken pumpkin curry
Cilj nije osvojiti vrh za najkraće vrijeme, cilj nije preći desetine kilometara dok ‘ne padneš s nogu’ i popeti se najvisočije. Cilj je družiti se – zaboraviti na svakodnevnu vrevu, probleme i gužve, iskoristiti prirodu kao najljepšeg besplatnog psihoterapeuta, slušati mir presječen smijehom zbog neke dosjetke, a sve to upotpuniti dobrim obrokom spremljenim u prirodnim uslovima, često dopunjenim sa usput ubranim pečurkama. Onaj momenat kada opereš sve sastojke za ručak u planinskom potoku, a zatim čuješ zvuk cvrčanja istih u tiganju otvara i onaj najslabiji apetit – ili privuče nepoznate posjetioce. U ovoj turi, to je bila grupa izraelskih turista oduševljenih sa cijelim konceptom vanjske kuhinje, a još više neočekivanim izborom jela, ali i ukusnim karijem – prijateljstva sklapaš na najneočekivanijim mjestima.
Rastanak u zalasku
Na pitanje da li je ovo šou tri čovjeka, Nikola kaže da dobijaju poruke i pozive drugih entuzijasta i da im se u poslednjim turama priključuju drugi planinari/šetači. Sve što je potrebno za lakše ture poput ove jesu planinarske cipele, jakna i malo entuzijazma. Njihove priče možete ispratiti na mneoutdoorandfood.com. Sat pred zalazak proveli su u logičnoj tišini, slušajući vatru kako pucketa uz boje koje su mijenjale pejzaž u onim najcrvenijim tonovima spektra. 
Kada su sijenke izdužile do nestajanja, a dan umorno prepustio mjesto sumraku, zahvalili su se na gostoprimstvu ovoj blagoj planini, vjerovatno već u mislima o nekoj sljedećoj avanturi (… ili možda ipak malom kajanju – zašto se, zaboga, niko nije sjetio deserta?!)
