U mirisnu priču o ORO kafi uveo nas je Giovanni Roitero, barista koji joj je posvetio godine učenja i rada. Sada je u misiji dijeljenja znanja mladim ljudima koji traže svoju savršenu formulu, i tako je posredstvom firme Inter Spirits Booze boravio u Podgorici gdje je imao sjajnu prezentaciju.
C.M: Kafa i Vi. Kako je počela vaša priča?
Moja priča u svijetu kafe počinje sa svega šesnaest godina i to dvogodišnjim radom u jednom baru u Njemačkoj, a zatim nastavlja u drugom baru u Udinama, na sjeveru Italije. Udine jesu mali grad, sa svega stotinjak hiljada stanovnika, ali je tradicija dobrog espressa veoma stara i očuvana. Imao sam sreću da se na samom početku nađem u inspirativnom okruženju, počnem saradnju sa Illy kafom – zahvaljujući Illy kafi odlazim na svoj prvi kurs za bariste. Sljedećih nekoliko godina prolazim kroz cijeli Veneto – sve vrijeme sa ulogom bariste, a zatim vraćam u Udine gdje sa prijateljem vodim svoj bar oko sedam godina. Cijeli ovaj period poslužio je da mi aparat za kafu polako ali sigurno postane druga žena.
C.M: Ipak, tek Vas je ORO kafa dovela u Crnu Goru, i to prvi put.
Sada imam 55 godina i polako uviđam da su to one godine kada postaje jako naporno stajati za šankom po osam ili deset sati – posao bariste nije nimalo naivan. Poslednjih devet godina radim u kompaniji koja mi pruža mogućnost da svakodnevno ostvarujem svoj drugi san – podučavam mlade ljude. ORO kafa se razgranala na više strana, a ona grana kojoj dajem najviše energije jeste upravo akademija za bariste. Kafa je veoma delikatna materija. Ono što potrošač dobije u šoljici jeste finalna forma, a u stvaranju finalne forme učestvuje veliki broj ljudi. Od proizvođača, preko distributera i na kraju do samog bariste kao podjednako bitnog faktora. Šta je kafa, kako je tretirati i ono: kako je sačuvati – sve to je mnogo kompleksnija priča od otvaranja flaše omiljenog soka, na primjer.
C.M: Svijet je stalno u pokretu, u različitim periodima robuje različitim trendovima- da li se riječ „trend“ može primijeniti i na svijet kafe?
Sve kreće od dvije vrste biljaka Arabike i Robuste, koje se zatim kultivišu i daju najrazličitije vrste kafe. Arabika je popularnija u odnosu na Robustu zbog bogatstva ukusa – u njoj možete osjetiti sve, od cvjetnih do voćnih aroma, dok suprotstavljena Robusta ima jačinu i oštrinu. Panama Geisha iz porodice Arabika apsolutno vlada scenom i najskuplja je kafa na tržištu. Rijetka je i karakteriše je poseban cvjetni slatkasti ukus. ORO kafa iz svog spektra može izdvojiti Arabica Rose, mješavinu kafa iz Gvatemale, Santosa i Etiopije. Veoma je aromatična, sa naznakama jasmina i ruže u ukusu.
C.M: Šta je ono što ORO priču čini posebnom u odnosu na slične kompanije?
ORO kafa je prisutna na tržištu više decenija. Proizvodnja se razvijala i usavršavala: od male mašine za prženje kafe čiji je kapacitet bio svega trideset kilograma, pa sve do ovoga što je danas. Možemo se pohvaliti sa sedam različitih mješavina kafe na čijim se recepturama brižljivo radilo i koje su se godinama modifikovale da bi dobile današnji ukus. Proces proizvodnje poštuje pravila ekologije i zaštite životne sredine, a sve vrijeme i mi radimo na edukaciji i dijeljenju znanja koje smo stekli sa svim našim klijentima. Koliko god dijelili, svi i dalje učimo i posjećujemo različite kurseve, prezentacije i dostižemo neke nove nivoe znanja – opet, da bismo cijelu priču uspješno prenijeli dalje. Na primjer, prezentacija poput ove održane danas – kada pred sobom imam šank, aparat za kafu i mlade ljude koji upijaju informacije sjajno je iskustvo jer znanje nije znanje sve dok se pred publikom ne primijeni praktično.
C.M: Prezenzaciju ste završili crtanjem predivnih motiva. Da li je latte art zaista umjetnost ili još jedan trend?
Latte art, odnosno čuveno crtanje po kafi jeste jedna posebna i prelijepa vještina. Štaviše, održava se dosta svjetskih takmičenja sa tom temom. No, malo ljudi zna da se iza savršene slike i crtanja latijerom krije prvo dobra kafa, zatim dobro pripremljena kafa a onda na kraju motiv u vidu cvijeta ili lista kao kreativni izraz bariste iscrtan u nekoj od dvije tehnike: slobodnom rukom ili olovkom za latte art. Potrebno je malo talenta i malo više rada, vježbe i vještine koja se stiče iskustvom kako biste potrošaču izmamili osmijeh na lice sa nekim dobrim crtežom.
C.M: Kafa-zavisnik ili ste razdvojili posao i lične navike?
U sklopu moje profesije je i to da moram isprobati različite vrste kafe na dnevnom nivou, kafe koje dolaze iz konkurentskih kompanija, pratiti tržište i novitete - teško da mi dan prođe bez minimum pet-šest šoljica espresso kafe. Koliko god da znanja imam, svakodnevno i učim. ORO kafa razdvaja svoj proizvodni proces na dva dijela: posjeduje veliku mašinu za prženje kafe namijenjenu za širu proizvodnju, dok sam ja orjentisan na malu mašinu i kreiranje posebnih vrsta kafe i ograničene količine.
Čovjek može biti samo zahvalan kada mu je takva ukusna navika zapravo i posao.
C.M: Da li ste probali kafu u nekom od podgoričkih kafića ili možda čak i tursku kafu koja je uobičajena na našem području?
Na žalost, nijesam – jedina kafa koju sam pio jeste upravo ORO kafa spremljena prije jutrošnje prezentacije. Što se tiče turske kafe, Italijani kao Italijani - nijesu oduševljeni. Previše je jaka, ali ima interesantan način prženja, kao i same pripreme kafe. Cezve/Ibrik je predivno takmičenje kojem sam jednom prisustvovao, a tiče se upravo pripreme crne kafe direktno iz džezve, u pijesku, sa dodavanjem posebnih začina. Sve to uz osvrt na kulturološke razlike različitih zemalja - magija kafe je prisutna u različitim oblicima.
TEKST I FOTOGRAFIJE: IRENA BAJČETA
