Sremuš/samoniklo zdravlje.
Svijet već odavno potencira zdravu ishranu, a to nas dovodi do toga da se vraćamo nekim biljkama koje su naši preci od davnina koristili u ishrani jer su bili okrenuti samo prirodi i onome što sami proizvedu. Mnogo je samoniklog bilja u Crnoj Gori koje je jestivo i zdravo, možda je dosta bilo zaboravljeno ali opet se vraćamo starim - zdravim sastojcima. Jedan od vjesnika proljeća staro-novo otkrovenje je i sremuš- hrana i lijek, savršen detoks ali i zdrav sastojak koji je osvježio savremene jelovnike.
GDJE RASTE I KAKO IZGLEDA SREMUŠ
Sremuš (lat. Allium ursinum) je samonikla jestiva biljka, poznata još pod imenima divlji luk, medvjeđi luk, srijemuš, itd. Raste u vlažnim listopadnim šumama, često pored puteva, potoka, tamo gdje je uglavnom plodno zemljište - od ravničarskih predjela pa sve do 1000 metara nadmorske visine. Posebno “obožava” mjesta gdje ima bukove šume. Sremuš je zeljasta biljka visine od 20-50 cm. Niče iz duguljaste lukovice, koja je veličine od 2-5cm, obavijena bijelim ili žućkastim listićima. Iz jedne lukovice se rađaju 2 ili 3 lista. Listovi su eliptični, oštrog vrha i jake zelene boje, a pri osnovi se sužavaju u dugačku peteljku.
Stabljika je okruglasta i na njenom vrhu se od aprila do juna razvijaju cvjetovi bijele boje skupljeni u štitaste cvasti. Cvjetovi su u početku obavijeni opnastim omotačem i vrlo atraktivno izgledaju. Kad se cvjetanje završi nastaju plodovi u obliku čaure sa sjemenkama trouglastog oblika, crvenkaste boje. Cijela biljka miriše na bijeli luk što je odvaja od drugih biljaka sličnog izgleda ali bez prepoznatljivog mirisa. Listovi imaju intezivniji miris, dok lukovica ima miris i bijelog i crnog luka. Sremuš može da se gaji i u baštama (na osunčanim mjestima koja se odlikuju dobrom dreniranošću i vlažnošću) pa nam je to blago prirode tako na dohvat ruke i ne možemo ga zamijeniti prilikom branja u prirodi nekim po izgledu mu sličnim biljkama, a koje su otrovne, kao što je slučaj sa đurđevkom koji mu sliči.
LJEKOVITA SVOJSTVA
Ovu ljekovitu biljku koju narod naziva kraljem jestivog samoniklog bilja i “ubicom otrova” možete brati već od početka marta. Ukoliko sremuš koristite u medicinske
svrhe, najbolje bi bilo da je berete u proljeće, prije nego što procvjeta, i to svjež nadzemni dio biljke, to jest listove. Takođe, u ljekovite svrhe se koristi i lukovica
sremuša, koju treba brati u avgustu. Mladi listovi sremuša do cvjetanja sadrže dosta vitamina C i karotina. Bogatiji su od lukovice koja ima više drugih važnih sastojaka kao što su sluz, skrob itd. Lukovica se može koristiti tokom cijele godine. Već u toku ljeta nadzemni dio biljke se osuši pa treba znati gdje možemo naći lukovice. Sremuš ima veliki značaj i u medicini zbog sadržaja biološki aktivnih materija. Po nekim teorijama ljekovitiji je od bijelog luka. Najljekoviti je ako se koristi
u svježem stanju. Koristi se za jačanje imunološkog sistema, smanjenja krvnog pritiska, liječenje čak i odmakle arterioskleroze, crijevnih bolesti.
PRIRODA JE NEISCRPAN IZVOR HRANE
Priroda je neiscrpan izvor hrane za sve njene stanovnike pa i za čovjeka. To prirodno blago ne koristi se u potrebnoj mjeri iz raznoraznih razloga. Prirodu treba poznavati da bi je cijenili i vratiti joj se jer smo je zaboravili i potcijenili. Pokreti za vraćanje prirodi sve su glasniji. Ljubitelji prirode, članovi raznih klubova, planinari, gorani, ferijalci i druga udruženja skreću pažnju na bogatstvo koje nam priroda nudi. Kad krenemo na izlet u rancu ćemo nositi mnogo manje hrane ako znamo šta nas čeka u bogatoj prirodnoj sredini. Možda ćemo donijeti više nego što smo ponijeli.
MEDVJEĐI LUK
Sremuš je još poznat i pod nazivima divlji i medvjeđi luk. Zašto medvjeđi? Medvjeđi luk je dobio naziv jer se vjeruje da je medvjedu to prvi proljećni obrok nakon zimskog sna. Toliko je moćna biljka da ga odmah okrijepi…
SREMUŠ U ISHRANI
I listovi, lukovica i sjeme sremuša se koriste standardno u ishrani: u supama, salatama, pitama, sosevima, kao dodatak mesu, začin… Omiljeni su listovi ove biljke za salatu dok su mladi, a sadrže tu posebnu ljutinu. Od sremuša se prave i sok, med…
Pita sa sremušem
Sastojci:
- 1 veća veza sremuša (ili 2 manje veze)
- 3 jaja
- 1 šolja brašna koje koristite u ishrani (svako brašno je pogodno za ovu pitu)
- 1,5 šolje kisele vode
- pola praška za pecivo
- malo soli i bibera
- 1,5 kašika maslinovog ulja
- 3 kašike sira
Priprema:
Pomiješajte prvo suve sastojke, pa dodajte kiselu vodu, jaja, ulje i sir. Isjeckajte sremuš i dodajte ga. Sipajte u manji pleh i pecite na 200 stepeni dok tijesto to jest pita ne porumeni.
Salata od Sremuša
Sastojci:
- 1 veza sremuša
- maslinovo ulje
- jabukovo sirće
- so
Priprema:
Sremuš oprati i isjeckati na rezance. Dodati maslinovo ulje, jabukovo sirće i so prema ukusu.
Posluživanje:
Salata od sremuša ide odlično uz mladi sir, uz jela od mesa i ribe.
Krem supa Sremuš
- 1 glavica crnog luka
- 1/2 praziluka
- 300 g krompira
- 1 kašika maslaca
- 1 list lovora
- 2 klekove bobice (ako imate)
- 2 kašike kisele pavlake
- 1 muskatni oraščić
- so, biber
- 2 šake isjeckanog sremuša
Priprema:
Isjeckati na sitno crni luk, krompir, sremuš (ostaviti nekoliko listova za dekoraciju) i bijeli dio praziluka. Prodinstati na maslacu luk, dodati krompir, sremuš i praziluk. Potom preliti vodom, dodati listove lovora, klekove bobice i začin od suvog povrća i kad provri kuvati još 30 minuta. Izvaditi lovor i bobice kleke, pa supu ispasirati štap mikserom (ili u blenderu). Potom umiješati kiselu pavlaku, rendani muskatni oraščić, so i biber po ukusu.
Posluživanje:
Supu servirati u činijicama – tanjirima, ukrašenu nasjeckanim listovima svježeg sremuša.
PRIPREMILA:KRSTINJA ZEČEVIĆ
