A ĐE TI JE OVO?

Ljepota oko nas 

Iznenađenjima u ovoj maloj čudesnoj zemlji nikad kraja, a priroda je ta koja je uvijek najveće iznenađenje, sve ostalo nema tu snagu, moć i senzaciju kakvu priroda može da priredi. Misleći da me teško u ovoj miloj zemljici više može išta iznenaditi, pa i od strane prirode nam prekrasne ipak sam opet osjetila ono adrenalinsko uzbuđenje izazvano nepoznatim, do sad (ne)viđenim prizorom. Ukazalo se samo jezero Kaluđerovo oko! Pa pitate li se “ĐE JE OVO?” i ja sam tako pitala… kakvo OKO?

 Na deset minuta vožnje od Podgorice, u pravcu ka Barutani, nastavljate ka selu Goljemadi… i nakon desetak kilometara nailazite na dramu od kamena i stijena sa koje pogled puca na jezero Kaluđerovo oko

Možda smo i mislili da smo sva mjesta u Crnoj Gori otkrili, pogotovo u prethodnoj godini kada su se “putovanja” odvijala u okviru granica naše države i kad su se “pronalazila” mjesta koja su bila senzacionalna otkrića, ustvari, po meni, i nijesu to neka otkrića, jer ta su mjesta bila tu i ranije nego se nije obraćala pažnja ili nijesu u prošlim vremenima zavređivala nečiju pažnju, ni vrijeme…

Razmišljanje đe bih pošla da napravim priču koja nije mnogo puta ispričana (jer tad i kad je lijepo mjesto priča onda biva dosadna) i da pritom nijesam na tom mjestu bila, dovelo me do takvog mjesta. Ekipi magazina Caffe Montenegro je to mjesto zaista otkriće, i to baš u stilu “tako, tako blizu a tako daleko”. 

PRILIKOM ISPITIVANJA POVODOM GRADNJE VODOVODA ZA OKOLNA SELA, KAŽU DA SU RONIOCI KONSTATOVALI DA SU ZARANJALI DO 60 METARA DUBINE JEZERA…

Uputili smo se u Lješansku nahiju, u dio iznad Skadarskog jezera na koje gleda jezero Kaluđerovo oko, koje je bilo glavni razlog naše posjete, a oko koga su sela Goljemadi, Sinjac, Bobija i Begova glavica.

Na deset minuta vožnje od Podgorice, u pravcu ka Barutani, nastavljate ka selu Goljemadi… i nakon desetak kilometara nailazite na dramu od kamena i stijena sa koje pogled puca na jezero Kaluđerovo oko.

Tuda je ujedno najkraći put od Podgorice do Skadarskog jezera (14km).

NAGLEDATI SE NE MOŽEMO PR IZORA SA TOG KRŠA NA DOLINU I JEZER O KALUĐEROVO OKO IZ KOG KAKO SAM JA “VIDJELA” KAO DA TEKU DVIJE SUZE… OSTAJEMO NA TOM KRŠU DUGO, DOK SE OČI NE NAPUNE L JEPOTOM I UM SPOZNAJAMA I SLIKAMA

Prizor mini planine – stijene vidikovca je maltene filmska scenografija za šta god hoćete, prošlost, budućnost, pa i naučnu fantastiku… Jer, dok stojite na tim stijenama poslaganim i “dizajniranim” samo kako to vrhovni arhitekta Priroda posložiti može a da se ne ruši i da je postojano - po ko zna kojim principima fizike, pitate se, ali stvarno, jel ' ovo stvarno?Sa stjenovitog vidikovca velike površine (i od nas obaveznim znakom upozorenja da pazite đe i kako stojite, da vas pogled ne zanese, no da dobro gledate u svoje stope) vidi se i ono, nama nepoznato jezero Kaluđerovo oko, a dolje niže i na kraju pogleda je Skadarsko jezero i linija koja ga spaja sa nebom.

VODA U JEZERU KALUĐEROVO OKO JE PIJAĆA BEZ IKAKVOG FILTRIRANJA

Nagledati se ne možemo prizora sa tog krša na dolinu i jezero Kaluđerovo oko iz kog kako sam ja “vidjela” kao da teku dvije suze… Ostajemo na tom kršu dugo, dok se oči ne napune ljepotom i um spoznajama i slikama.

Put je uzan, seoski, tipični davni asfalt, no pristojan put, ali na njemu ni jednog turističkog obilježja, ni za jezera, ni rijeke…

Ako na internetu pretražujete informacije o jezeru Kalabur oko ili u narodu poznatijem kao Kaluđerovo oko naći ćete da je to poznato obimno izvorište pijaće vode odakle će se snadbijevati budući vodovod za Lješansku nahiju. Nećete naći ama baš ništa više o ovom jezeru. Tako je i sa fotografijama.

OVAKVO JEZERO NE MORA DA IMA LEGENDU O NJEMU… 
Iako je jezero na mapama upisano kao Kalubur oko, u narodu se zove Kaluđerovo oko. Od samog saznanja za jezero bila sam sigurna da nije tek tako nazvano jezero bez neke priče – legende u pozadini. Kad sam ga vidjela, prosto sam znala legenda mora da postoji. I postoji. Jedva sam došla do nje, i mještani sa oprezom pričaju, rekla bih da je ovo skroman kraj ili možda namjerno čuva ovu ljepotu kao tajnu u svoj njenoj postojanosti i autentičnosti bez potrebe promocije – samo za mještane i prijatelje. 
Dakle, legenda koja se od davnina prenosi, kaže da je jedan kaluđer iz Goljemadske kelije se zaljubio u jednu đevojku iz ovog kraja… Nemoguća ljubav je rezultirala njegovim očajanjem usljed koga se utopio u jezeru. Od tad su mještani zvali to jezero Kaluđerovo oko. 

Ono što sam saznala su informacije sa terena od mještana sela lješanskog sela Sinjac koje se nalazi u blizini jezera i čiji su stanovnici svi sa prezimenom Vukčević.

Iz jezera Kaluđerovo oko otiče Sinjačka rijeka koja se uliva u Raško oko iz kojeg izvire Rijeka Ranja koja se uliva u Krakala. Kada jezero posmatram sa stijena odozgo meni i liči na oko iz kog teku dvije suze…

Tu đe se kraka jezerska voda u dva karaka, u dvije rijeke, nekada je u staroj Crnoj Gori bila jedan od dva najveća pazara, taj i onaj na Rijeci Crnojevića. Na Krakama je bio pazar na kome su se prodavali gas i vuna. Viđeli smo mjesto đe je bio Pazar, zaraslo je u šiblje i nema obilježja, no se s koljena na koljeno prenosi znanje da je tu nekad bio, kako bi se znalo pokazati znatiželjnima poput članova ekipe magazina Caffe Montenegro.

U ovoj oblasti je i Gornje malo blato – maltene zaliv Skadarskog jezera između dva sela, Bobije i Sinjaca. Tu se nalazi mnoštvo izvora vode za piće, među kojima i Bolje sestra (izgovara se kao složenica Boljesestra), trenutno glavni izvor za napajanje primorja. TU ĐE SE KRAKA JEZERSKA VODA U DVA KRAKA, U DVIJE RIJEKE, NEKADA JE U STAROJ CRNOJ GORI BILA JEDAN OD D VA NAJVEĆA PAZARA, TAJ I ONAJ NA RIJECI CRNOJEVIĆA. NA KRAKAMA JE BIO PAZAR NA KOME SU SE PRODAVALI GAS I VUNA. 

U blizini se nalazi ostrvo Kosmača na kojem je istoimeni manastir. Manastir datira, po nekim podacima iz perioda Ivana Crnojevića, a na drugom kraju Gornjeg malog blata nasuprot Krakala, nalazi se Žabljak Crnojevića.

Na teritoriji Gornjeg malog blata zastupljena je srednjovjekovna arheologija u većem dijelu nekropola, utvrđenja, manastira, crkava. Među njima su neistraženi lokaliteti Kosmaća, Sinjac, Celija goljemadska i sl.

U Gornje malo blato se okupljaju velika jata migratornih vrsta ptica koje zimuju na Skadarskom jezeru. Prelazeći velike putanje na svojim seobama ptice su ovdje pronašle idealne uslove za prezimljavanje. Zimska jata broje hiljade ptica raspoređenih na vodi (siva plovka glavoč, zviždara, šiljkan, gluvara, baljoška, čubasti gnjurac, riđogrli i mali gnjurac). Gornje malo blato je osim zimovališta za migratorne vrste i mjesto gniježđenja mnogih vrsta ptica kao što je bjelobrada čigra. U tršćaku se nalaze gnijezda ćubastog gnjurca, malog gnjurca, baljoške.
Litice stijena u okolini često nadlijeću grabljivice kao što je orao mišar i eja močvarica. Gornje malo blato je bogato ribljim fondom: krap, ukljeva, jegulja, lola, klijen, crvenoperka, brona, karac itd. - preko 30 vrsta ribe.

Selo Sinjac, jedno od tri mala sela koja su na obodu Gornjeg malog blata, pretpostavlja se da je dobilo ime ili od pridjeva sinji, koji vuče porijeklo iz praslovenskog jezika a znači sinji, modar, siv, sivkast ili po ribi koje ima u vodama tog kraja koja se zvala sinjac a po nekim izvorima je evoluirala u sadašnju lolu. U nekim krajevima i danas postoje nazivi ribe sinjac vrsta deverike.Po nekim istorijskim podacima koje su nam kazivali sadašnji mještani sela Sinjac, to selo je bilo ljetnikovac Svetog Petra Cetinjskog. Ogranak bratstva Vukćevića koji su bili vlasnici planine Konjsko ispod Lovćena, trampili su tu planinu za Sinjac sa Petrovićima. U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je u centru Sinjca sagrađeno Guvno koje se naziva Vladičino guvno. Pretpostavka je da je to guvno sagrađeno oko 1796. godine prije ili poslije bitke na Krusima. I danas to guvno postoji, a nedavno je obnovljeno.U ovom kraju oko jezera Kaluđerovo oko kojim sam fascinirana, i koje je ipak centralna tačka oko koje se vrti sva ova priča, ljudi uzgajaju vinovu lozu, prave vina, a nekad je ovaj kraj bio poznat po dobrom duvanu koji je uzgajan u ovim predjelima. Danas ima vinograda u ovom kraju, a viđeli smo i dosta uzoranih parcela, ali nema kažu čuvenog duvana, zato ima ribe, a u ribolov se ide kao stotinama godina unazad na ovim prostorima – čunovima… zatekli smo ih kako odmaraju na vodi u rukavcu, u slici čarobnog popodneva u priobalju Skadarskog jezera…