07-Apr-2023
Početna Vijesti

Ako nam je ovakav turizam izbor – imamo li izbora


Riječ urednice: Sanja Golubović

Ima li turizam u Crnoj Gori izbora, zavisi li od izbora, imamo li načina kako se izboriti i glasati van političkih izbora za ljepšu, moderniju i efektniju promociju ove zemlje i da to rade oni koji znaju ovu zemlju a ne influenseri iz inostranstva koji ne znaju ni u koju su zemlju došli? U redu je da dolaze strani influenseri, travel blogeri, provjereni – pažljivo odabrani s realnim pratiocima koji su potencijalni putnici-turisti, a ne da se odabir vrši na osnovu broja pratilaca (kakvih profila?) i to iznosi kao podatak koji nešto garantuje. Ne garantujr ništa. I da su nam oni okosnica promocije – smiješno je. 

Od turizma zavisi zemlja, tako kažu, mada se mnogo ljudi ipak ođe ne bavi turizmom nego žive od drugog posla. Jer, teško je živjeti od 3 mjeseca rada. 

Promocija Crne Gore kao turističke destinacije je jedan lanac, a kopča su državne institucije iz sfere turizma - Nacionalna turistička organizacija, Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma. 

Ipak, nemajući povjerenja u nadležne, ne čekajući šta će biti na tom nivou, mnoge turističke organizacije lokalne, pojedinci, privredni subjekti odavno samostalno rade na samopromociji, priključeni su oni i na promotivnim aktivnostima i nastupima na sajmovima zajedno sa državnim institucijama, ali znaju da nije dovoljno... Jeste, tako se usitnjava globalno promocija destinacije, ali svak’ se bori koliko može i mora, jer ne očekuju da će država odraditi promociju na osnovu koje će gosti baš njima doći u hotel, u selo, na planinu i na turu... 

Promocija nam je jedinstvena kao voz koji ide u istom smjeru ali vagoni nijesu povezani... 

Turizam kao izbor da se bavite njime je predivna stvar, svuđe na svijetu. I kod nas. Nije li najljepše promovisati ljepote ove zemlje koja je lijepa sama od sebe i još naplaćivati tu ljepotu? Ništa ljepše. Ako to radimo lijepo i valjano. Valja li ovo kako to mi radimo? Stalno su prednosti ljepote zemlje nad tom našom nadogradnjom – načinom na koji promovišemo, šta nudimo od sadržaja i aktivnosti, i koliko promovišemo potencijale. Prije svega, važno je kako mi doživljavamo ovu lijepu zemlju i njene potencijale, pogrešno je ako mislite da je priroda nepresušni izvor za rabljenje šansi, potrošna „roba“. Jer PRIRODA JE OBNOVLJIVA“.Jeste, ali tamo đe buldožeri i vatra prođu, i grdna riječ od gosta potekne ni trava više ne niče.

Koliko se radi na obukama zaposlenih u turizmu na nacionalnom nivou, ne mislim pri tom na uopštene, knjiške priče sa fakulteta... čast im svakako? Zašto su nam radnici iz ugostiteljsko-hotelijerskih profesija već otišli preko granice, kako ih zadržati, kako obučiti više njih za te poslove? 

Ljubaznost je preduslov uspjeha, naše nezadovoljstvo i nervoza ne smiju biti reflektovani na goste, jer, riješimo to neđe drugo, s tim se na posao ne ide niti se gosti dočekuju sa našom safrom, za koju vam oni nijesu krivi... Time pokazujemo kako nešto ođe ne valja. A i ako ne valja rješavajmo to tamo đe se rješava, ne pred gostima. To vam je kao porodica – pred gostima se ne svađa i ne pričaju porodični problemi. Ali to važi kad Crnu Goru doživljavate kao porodicu, i svoj posao takođe, i pokazujete zahvalnost prirodi što vam je dala šansu da od turizma živite. Raditi morate.


Đe su one davne promocije, kad su istinske svjetske face dolazile u Crnu Goru, baš poput Šifer Klaudije...? Godinama nemamo novi krovni slogan – destinacijski, niti novi spot - zvanični, još uvijek se koriste promo materijali iz vremena pandemije koji su namjenski rađeni za taj vanredni period... Korona je prošla i taj slogan više ne prolazi kod turista... 2023. godina, i mi nemamo ništa novo poručiti svijetu.


Gost je došao da se odmori od svojih problema... Turisti ne praštaju, planeta Zemlja je postala samo mapa IZBORA i nije problem da se putuje i odmara đe god ko hoće i ima novca za to - na svakom kontinentu jer sve je postalo „blizu“. Nije današnjim turistima teško putovati za poseban ugođaj ni s kraja na kraj svijeta što se kaže. Naprotiv, izazov je poći što dalje... a koliko se mi „bližimo“ tzv. „dalekim tržištima“? Čuh od državnog poslenika iz turizma u jednoj emisiji na televiziji da smo imali promociju u SAD, nema podataka mnogo oko toga kome smo se i đe predstavili i koja su to targetirana tržišta od tolike Amerike. I u Dubaiju smo se opet predstavili, ima li kakvih najava zna li ko šta o tome? Ili je bitno samo nabrojati „đe smo se predstavili“...

Valjda postoje neki izvještaji, ko je i s kim dogovorio daj Bože kakve dolaske turista i konkretne aranžmane - bukinge, koliko i kad tursta dolazi? Zna li se? Ili će sve obećano i najavljeno biti prvoaprilska šalalalala... 

Kakva će biti ljetnja turistička sezona ili se sve nade polažu u dobronamjerne turiste koji će se zakačiti na udicu prirodnih ljepota i koji samostalno kreiraju svoje odmore... 

I tako, svi pričamo o turizmu... da radimo koliko pričamo bilo bi dobro. Ovako, vazda ista priča, i o ovoj zemlji će drugi da pričaju a ne oni koji je poznaju. Tome u prilog idu i one „greške“ influensera kad kažu da su umjesto u Crnoj Gori ime susjedne zemlje... eto tako, za početak vratimo se na geografiju, pa priroda, istorija i društvo... Kako pričati o kulturnom turizmu kad nijesmo savladali ni taj pojam?

U teoriji, sve znamo. 

U praksi se ipak vidi koliko ne umijemo i ne znamo.