Američki san ostvaruju u Crnoj Gori

Restoran „Dva domaćina“ - više od priče o ugostiteljstvu/

Mladi Nikšićani Miodrag Golubović i Zoran Vujović trude se da pomjere granice u crnogorskom ugostiteljstvu – i to im je pošlo za rukom. Otvorili su restoran ,,Dva domaćina" u Podgorici, nedaleko od centra grada, odmah nakon semafora za Nikšić, s desne strane puta, u iznenađujućem njegovanom prirodnom ambijentu zelenila i mirisa i rijetke atmosfere svježine nadomak Podgorice. Istinska zelena oaza grada. U restoran su uložili četiri godine rada u Americi. Svoje ugostiteljsko iskustvo riješili su da prenesu u Crnu Goru.

Prijateljstvo, drugarstvo, iste vizije i ciljevi

Zoran i Miodrag upoznali su se prije sedam-osam godina preko zajedničkog druga. Došli su na ideju da iz Nikšića zajedno odu za Ameriku i otvorila im se šansa. 

- Prvi put smo bili šest mjeseci, vidjeli kako je tamo i vratili se - kaže Vujović koji radi u ugostiteljstvu od 16. godine.

- U Americi sam prvi put bio sa 23 godine, onda smo se vratili i pošli opet i radili neprekidno četiri godine. Radio sam u tri italijanska restorana i u zadnji sam ostao tri ipo godine. Bukvalno sam svaku poziciju pokrivao i kao konobar, bar tender i kao menadžer kad nije bilo gazde - priča Vujović. 

Njihov bivši poslodavac je porijeklom iz Gusinja i on u Americi ima lanac restorana. 

Zoran i Miodrag su zadnje tri godine radili u istom restoranu. 

- Cilj nam je bio da odemo, zaradimo, naučimo posao i da se vratimo i nešto pokrenemo ovdje. Imali smo viziju od samog početka i brzo smo skapirali koji koncept. Kada se gore ostane duže navikne se na američki sistem pa da smo malo više ostali nikad se više ne bismo vratili - priča Vujović.  

Kažu i da su se poslije četiri godine života u Americi teško navikli opet na život ovdje. 

- Tamo je mnogo brži život, bukvalno svaki dan je programiran. Vrijeme proleti mnogo brzo. Ugostiteljstvo tamo i ovdje se razlikuje. Ranije je ovdje bilo ljubaznije osoblje i kvalitetnije. Sada se izmijenilo. Škola više ne proizvodi dobre kadrove - kaže Vujović i ističe da u SAD svaki restoran nudi nešto različito, koktele, hranu, ništa nije isto, a ovdje sve na isti šablon.

Zoran i Miodrag, dva mlada momka, dugogodišnji prijatelji su dva istinski zrela domaćina koji znaju značenje riječi „domaćin“. Ugostiteljstvo smatraju umjetnošću. Trude se da tradicionalna i vrlo dobro poznata jela pripremaju na drugačiji i njima svojstven način, što je još jedan razlog da što prije isprobate neko jelo sa njihovog menija.

Miodrag Golubović

Iako je, kako su nam ova dva momka ispričala, sistem u Americi funkcionalan, i zna se red, ne žele da zaborave korijene i bliskost porodice. Malo je trebalo da u Njujorku ostanu zauvijek, jer su od gazde kod kojeg su radili dobili ponudu koja se rijetko dobija i skoro nikad ne odbija. Da su prihvatili nikada se više ne bi vratili. Međutim, gazda se i dalje nada da će se predomisliti, i da će se vratiti. 

Iako imaju tek 30-ak godina, zrelost govori iz njih. Kako ističu – u Americi moraš brzo da sazriš, rad je održavanje. 

Ljudi koji prepoznaju dobru hranu upravo treba da posjete ,,Dva domaćina“ gdje je sve ušuškano u zelenilu i praćeno najboljom uslugom. Postoje tri ambijentalne cjeline gdje se možete osamiti, organizovati manji poslovni susreti i sastanci. A dva mlada domaćina Miodrag i Zoran su mislila i na djecu, za koje postoji poseban prostor i meni. 

Domaći sosevi, začini i peciva

Meni ,,Dva domaćina" između ostalog ima specifične domaće soseve, začine i peciva. 

- Imamo sada neke soseve koje niko nema u Crnoj Gori i sve se ovdje priprema. Recimo tu je demiglas sos koji se kuva tri dana od goveđih kostiju. Skoro svi ovdje soseve kupuju iz kesica. Danas je to sve dostupno i olakšano kuhinjskom osoblju. Kod nas je sve domaće, od hljebova do dezerta. Ne koristimo instant nekvalitetne i jeftine začine - kaže Vujović.

Tradicionalno, ali drugačije

Ugostiteljstvo smatraju umjetnošću, trude se da tradicionalna i vrlo dobro poznata jela pripremaju na drugačiji i njima svojstven način, što je još jedan razlog da što prije isprobate neko jelo sa njihovog menija.

- Izazovno je jako, ali svim mladim ljudima koji nas pitaju kažemo isto – nas dvojica smo čist primjer da ako je neko ozbiljan i uporan i spreman da radi, onda je sve moguće. Čudna je dinamika na tržištu. Ima milion restorana, većina ljudi ide samo u nekoliko. Svako ima neke svoje krugove i onda im je vrlo zabavno kada im ponudiš nešto novo, čak iako je neko stalni gost i dolazi češće. Prosto je jako zanimljivo da dobiju nešto novo, da imaju povod da dođu – poručuju Miodrag i Zoran u razgovoru za Caffe Montenegro. 

Zoran Vujović

Vujović ističe da kuvanje iziskuje i ozbiljnu logistiku u smislu nabavke standardno kvalitetnih namirnica u kontinuitetu.

- Moramo imati kvalitetnu namirnicu koja će uvijek da mi dođe kad je potražim, to jest kad je poručim. Da kvalitet te namirnice bude uvijek isti kao prvi put jer jelo je kompozicija, a kada kažem kompozicija, koristim tu riječ jer sve to mora da ima nekakav smisao u ukusu, izgledu, mirisu, obliku, komplementarnosti sa ostalim namirnicama koje su na tanjiru – kaže Vujović dodajući da je suština svega da jelo bude veoma ukusno i da ima sve svoj smisao.

- Mislim da je hrana zapravo jedan kreativni izražaj u svakom smislu te riječi i prosto, sama hrana uključuje i čulo ukusa pored ostalih čula, gdje u ostalim vrstama umjetnosti toga nema – priča Golubović.

Podsjeća da su još u Americi on i njegov drug Vujović imali ideju da ponude nešto što se nikad nije ponudilo u Podgorici.

-  Prosto na nivou estetike i hrane pokušali smo da iskoračimo i napravimo nešto novo – kazao je Golubović.

Ljubaznost se podrazumijeva 

Naši domačini ističu da se u Americi ljubaznost podrazumijeva.

A šta je prevagnulo da se odluče da se vrate priča Vujović:

- Okidajući momenat bila je ljubav prema porodici. Za porodicu se tamo ima malo vremena. Njihov mentalitet je drugačiji, manje je bliskosti. Braća su tamo kao ovdje prijatelji, nema tu naše bliskosti. Na prvom mjestu za svakog Amerikanca je dolar, to im je najbitnija stvar.  

Priča da im je prvobitni koncept bio drugačiji, ali da naš narod nije navikao na promjene. 

- Osmislili smo bili drugačiji meni, ali smo morali da nađemo balans jer naši ljudi nijesu navikli na promjene. Većina traži pasulj, pečenje, roštilj, a nešto drugo kad ponudiš skeptični su - priča Vujović. 

Miodrag i Zoran su, kao što ime restorana kaže, dva domaćina koji dočekuju goste i uslužuju, jer je to njihova profesija i u tome su odlični. Nadaju se da će obučiti kvalitetan kadar i uspjeti prenijeti njihova znanja na osoblje kakvo žele da imaju.

- Moramo to ispratiti, da osjetimo šta fali, šta treba da se promijeni jer drugačije u ovom biznisu ne može. Tako i u Americi često će i vlasnik uslužiti gosta jer je to  potpuno normalno - priča Golubović.

Kada su pripremali objekat vodili su računa o svemu. O suđu, escajgu i nijesu štedjeli jer sve treba da bude adekvatno i kvalitetno, na nivou pet zvjezdica koje restoran ponosno nosi. 

Reakcije gostiju su pozitivne, nemaju nijednu negativnu reakciju.

- Goste sve iznenadi - od serviranja njeguškog steka koji radimo na drugačiji način do svega ostalog. A onda pitaju da li je to baš njeguški stek jer potpuno drugačije serviramo - priča Golubović. 

Nemaju mnogo vremena za sebe, svega par sati odmora, ali ne mare, bitno im je da ostvare svoj cilj i da njihov posao uspije. 

Kapacitet restorana je 105 mjesta, a može da se organizuje za slavlja i do 150.

Ali kako tvrdi Vujović svadbe neće raditi jer je koncept priče drugačiji.

-  Naštetili bi ugledu. Restoran radi do 22h i muzika je uvijek evergrin da gosti mogu da pričaju i da imaju svoju intimu - kaže Vujović dodajući da će ostati dosljedni tom konceptu.  

AMERIČKI SISTEM

A gostu koji dođe bi preporučili teleći ribić u kajmaku, dinstanu jagnjetinu u začinskom bilju, tartar biftek...

Naučili su ova ,,dva domaćina" na američki sistem i kažu da im to ovdje nedostaje.

- U Americi ima više reda i discipline. Ovdje su se od prije četiri godine  promijenili standardi, uslovi... Sada mladi ljudi biraju posao, a tako ne mogu da napreduju ni u čemu. Za sve treba čovjek da se potrudi. Odmah traže dobre uslove i platu, a za to treba da prođe vrijeme. Sa iskustvom se sve isplati - tvrdi Vujović dodajući da toga u Americi nema jer se tamo pojedinac bori sam za sebe. 

- Uči se od dobrog. Ako ne radiš ne možeš da živiš. Muka te naćera da radiš. Znam dosta Amerikanaca koji rade po dva posla. I djeca imućnih roditelja rade. Nema kao ovdje da im tata kupi dobro auto i daje novac. Tamo svi moraju da rade i taj sistem mi se sviđa. Ko hoće da gura sebe da uči i napreduje može da zaradi - kaže Vujović. 

Razmišljaju i da šire biznis na primorje, ali polako, nigdje ne žure.

Nekim posebnim danima rade specijalni kuking dan kada spremaju meso napolje pred gostima.

-  Nekim danima imamo muzičku pratnju, električni saksofon, organizaciju na nivou finog garden party-a sa prijatnom atmosferom, neometano je i intimno... Osjećaj da si daleko od grada, a sve je na tri minuta od centra - kaže Golubović napominjući da je u mnogim podgoričkim lokalima gužva i nema intime. 

Ići će kaže dalje sa kreativnim idejama. 

Što se tiče pića tu su vina su naših Plantaža i nešto iz regiona, a uskoro će biti i koktela, samo da nađu sirovine koje su imali u Americi. 

- Strani gosti odmah traže crnogorska vina, njega ne zanimaju vina drugih zemalja - kaže Golubović.

Ne možemo da ne pomenemo da su u ovom restoranu i dezerti drugačiji od ustaljenih varijanti na koje smo navikli.

- To su manje kalorični i zdraviji kolači - štrudla od jabuke, limun čizkejk, tiramisu sa pistaćima. Ubacićemo još noviteta - kaže Golubović. 

Sve bismo preporučili sa menija restorana „Dva domaćina“ i mesnu i riblju platu, i sjajne rolnice, ukusnu piletinu, svakako da probate kao dodatke i sufle od spanaća, palentu sa maskarpone sirom i pavlakom i odlične dezerte.

Naši domaćini su zadovoljni početkom rada restorana. Imaju iskustvo, iste vizije, ciljeve... i kako ističu nastaviće sa kreativnim idejama. Temeljno se radi, kvalitetno, polako ali sigurno. I našoj ekipi časopisa upravo su takav utisak ostavili, znaju šta žele, šta hoće, ne prave kompromise na uštrb svojih vizija i kvaliteta i zaista vjerujemo u ova dva mlada domačina i želimo im sreću.