Arheološki lokalitet Tumbarice u Beranama

Vrijedni tragovi istorije

Arheološki lokalitet Tumbarice nalazi se na sjeveru Crne Gore, u opštini Berane, na južnom obodu beranske kotline, u ataru sela Donja Rženica. Lokalitet predstavlja jedan od „najbogatijih“ lokaliteta Crne Gore, sa preko 600 artefakata. Posjeta ovog lokaliteta je laka i jednostavna i moguća malim vozilima pojedinačno ili u grupama. Svi pronađeni arheološki predmeti su konzervirani i nalaze se u stalnoj postavci Polimskog muzeja koja je dostupna za sve posjetioce. 

Osvrtom na prošlost možemo vidjeti da je teritorija Crne Gore bila dio različitih carstava, uključujući Rimsko, Vizantijsko i Osmansko carstvo. Istorija zemlje može se pratiti od prvih kulturnih zajednica koje su se razvile na njenoj teritoriji pa sve do danas. Zahvaljujući arheološkim istraživanjima na teritorji Crne Gore pouzdano znamo da se prve ljudske zajednice pojavljuju oko 180000 godina p. n. e., a njihovim formiranjem dolazi do stvaranja kulturnih grupa koje vezuju zajedničke vrijednosti, vjerovanja, običaji, norme i tradicije. Članovi kulturne grupe imaju slične načine razmišljanja, ponašanja, komunikacije i aktivnosti. Kako govorimo o ogromnom vremenskom razdoblju treba naglasiti da na teritoji Crne Gore dolazi do preklapanja različitih kulturnih grupa pri čemu je došlo do nestajanja jednih kulturnih grupa na čijim su temeljima (formirane – stvorene – zaživjele - osvit ugledale) neke druge naprednije i modernije kulturne grupe. Ovakve geo – kulturne promjene dešavaju se na cijeloj teritoriji Balkana, a i šire. Uzročnici ovih dešavanja ogledaju se u seobama naroda, odnosno migracijama koje se mogu pratiti kako arheološkim svjedočenjima tako i pisanim izvorima. Na teritoriji naše zemlje lociran je i istražen veliki broj arheoloških lokaliteta, koji pripadaju kako praistorijskom tako i istorijskom periodu. Susreću se lokaliteti koji svoje korijene puštaju u duboku prošlost, a traju do vremena kada o njima ostaju pisani podaci. Tumbarice su višeslojni lokalitet na kojem je život trajao u periodu od 2500 godina prije nove ere do 7. vijeka nove ere.

Arheološki lokalitet Tumbarice čini stjenovito i gotovo nepristupačno uzvišenje smješteno ispod brda Zaruđa, na samom ulazu u kanjon Kaludarske rijeke. Svojim položajem dominira Donjom Ržanicom i gotovo cijelom beranskom kotlinom. Tumbarice su stjenovito uzvišenje elipsoidnog oblika, koje se pruža pravcem jugoistok-sjeverozapad. Njegove bočne strane su okomite i nepristupačne, a može mu se prići samo sa jugoistočne strane.

O lokalitetu ima jako malo pisanih izvora, ali utvrđenje na ovom lokalitetu ugledalo je svjetlost dana posle tri kampanje arheoloških istraživanja 2007., 2019. i 2023. godine, vođene od strane Polimskog muzeja. Upravo sprovedena istraživanja dala su potvrdu o višeslojnosti lokaliteta, pa se na ovom lokalitetu izdvajaju četiri takozvana kulturna sloja ili horizonta življenja, koja se mogu pratiti kroz pronađene artefakte i vidljive arhitektonske promjene na samom utvrđenju. 

Prvom sloju, periodu začetka života na ovom lokalitetu, pripada materijal koji se opredjeljuje u bronzano i gvozdeno doba, i u ovom periodu se na ovoj poziciji još uvijek nije razvilo utvrđenje kakvo danas poznajemo.

Drugom kulturnom sloju pripada materijal koji pripada takozvanom Ilirsko-helenističkom periodu kada je, sudeći na osnovu sličnih gradina iz ovog vremena, podignuto prvo utvrđenje. O izgledu prvobitnog utvrđenja jako je teško govoriti jer su njegovi bedemi porušeni i integrisani u bedemske zidove podignute u kasnijim vremenskim periodima. U ovom vremenu današnji prostor Crne Gore je u sastavu velike Ilirske države a Tumbarice predstavlja pogranično utvrđenje na sjevernoj granici ovog carstva. Pred kraj II vijeka p. n. e. poslije nekoliko ratova Ilire pokoravaju Rimljani i njihovu teritoriju priključuju velikom rimskom carstvu prvo kao provincija Ilirikum a potom provincija Dalmavcija. Prema rimskom načinu uređenja i podjele teritorija, za vrijeme cara Dioklecijana i reforme koju on sprovodi 297. godine, dijeli carstvo na četiri prefekture: Orijent, Ilirik, Italiju i Galiju, koje su se potom dijelile na dijeceze. U dijecezi (administrativno područje rimskog Carstva) Meziji formirana je nova provincija pod nazivom Prevalis. Provincija Prevalis prostirala se uglavnom na teritoriji današnje Crne Gore.

Treći kulturni sloj pripada periodu rimske izgradnje utvrđenja u unutrašnjosti i na granicama provincije Prevalis. U tom periodu (kraj II i početkom III vijeka) podiže se novo utvrđenje sa dvije polukružne i jednom pravougaonom kulom. Bedemi opasavaju korisni prostor od oko jednog hektara. Unutar utvrđenja podižu se profani objekti i sve prateće instalacije primjerene jednom, po svoj prilici, administrativnom i vojnom centru. Ovo prvo rimsko utvrđenje biva porušeno pred kraj III vijeka najezdom pljačkaških hordi, vjerovatno Istočni goti, koje se od Ponišavlja, preko Polimlja spuštaju sve do Nikšića (Anagastum).

Četvrtom horizontu pripadaju građevinski radovi na obnovi utvrđenja koja pripada IV vijeku n. e. Pronađeni pokretni arheološki materijal svjedoči o korištenju i životu na utvrđenju do kraj VI i početka VII vijeka n. e. Nakon toga perioda na ovom utvrđenju život prestaje i  biva napušteno. U ovom za nas najzanimljivijem periodu, na najuzdignutijem platou utvrđenja podignuta je jednobrodna crkva a obnovljeni su svi bedemi utvrđenja, kule i kapije i novi profani objekti.  Podizanje sakralnog objekta, dimenzija: 11,7 x 6 m., svjedoči o primanju hrišćanstva, odnosno o pokrštavanju lokalnog stanovništva od strane Vizantijskog Carstva.

Tumbarice su višeslojni lokalitet na kojem je život trajao u periodu od 2500 godina prije nove ere do 7. vijeka nove ere.

Na otkrivenim partijama zidova bedema, kula, kapija, profanih i sakralnih objekata sprovedeni su konzervatorski radovi koji su lokalitet Tumbarice „zamrznuli“ u period njegovog izgleda prije samog napuštanja i razrušavanja. Na lokalitetu su danas vidljive i sačuvane partije bedemskih zidova širine 1,60 m. u dužini od preko 1,70 metara. Ovi dugi zidovi formiraju dva odbrambena bedema kroz koja se ulazilo kroz tri uske kapije. Konzervirane su i dvije kule, jedna pravougaone, a druga polukružne osnove, koje se nalaze na par metara od rezidencijalnog objekta manjih dimenzija, tik uz jednobrodnu crkvu kojoj je naknadno prizidan sjeverni paraklis. Posljednja treća kapija utvrđenja nalazi se na bedemu između ove dvije kule. Na osnovu otkrivenih arhitektonskih ostataka urađen je 3D model rekostrukcije Tumbarica koji nam daje vjerodostojan izgled utvrđenja prije njegovog zarušavanja.

Osnova na kojoj se bazira izdvajanje kulturnih slojeva u periodima kada nemamo pisanih izvora predstavlja pokretni arheološki materijal. To su predmeti stvoreni od strane ljudi, i oni se hronološki mogu vezati za neki vremenski period na osnovu načina njihove izrade, materijala, te konteksta u kojem su pronađeni. Stručan naziv za ovakav predmet je artefakt. Osim u slučajevima kada nemamo pisane izvore, artefakti potvrđuju ili negiraju dešavanja zapisana u pisanim izvorima.

Lokalitet Tumbarice predstavlja jedan od „najbogatijih“ lokaliteta Crne Gore, sa preko 600 artefakata. Osim predmeta korišćenih za svakodnevni život, na ovom lokalitetu pronađen je veliki broj predmeta luksuzne izrade, nakita, kao i djelova vojne opreme. Predmeti za svakodnevni život čine tanjiri, zdjele, bokali od gline, kao i gvozdeni predmeti u vidu noževa, probojaca i igala. Na lokalitetu Tumbarice pronađen je značajan broj fibula, što svjedoči o kulturnom bogatstvu i razmjeni među starosjedilačkim narodima. Ove fibule mogu biti različitih oblika i veličina, od jednostavnih do veoma složenih i ukrašenih primjeraka, što dodatno govori o socijalnom I ekonomskom statusu  stanovnika ovog utvrđenja. Fibula je antički ukrasni predmet koji se koristio kao kopča ili spojnica za ogrtače i druge djelove odjeće. Slična je modernoj sigurnosnoj igli, ali je često mnogo dekorativnija i izrađena od metala poput bronze, srebra ili zlata. Fibule su bile u širokoj upotrebi među različitim kulturama, uključujući Grke, Rimljane i Ilire, a arheolozi ih koriste za datovanje i razumijevanje kulturnih uticaja. Najluksuzniji  predmet sa ovog lokaliteta zasigurno predstavlja zlatna pojasna  garnitura, čine je jezičak i aplikacija za pojasa u obliku štita. Oba predmeta rađena su tehnikom livenja i otiskivanja. U kulturnim slojevima nađen je veliki broj pojasnih kopči različitih oblika, narukvica, prstenja rađenog od bronze ili srebra. Od vjerskih predmeta pronađeno je par krstića od gvožđa i djelovi polileja. Od vojne opreme pronađen je veliki broj trobridnih strelica, koje svjedoče o borbama koje su vođenje ispod zidina utvrđenja. Sve ove artefakte prate srebrni i bronzani novčići koji precizno hronološki datiraju pojedine kulturne slojeve. Kovanje novčića u antičkim civilizacijama bilo je strogo kontrolisano, a mnogi od njih nose godine izrade, slike vladara ili druge simbole koji se mogu tačno povezati s određenim vremenskim  periodom. Svi kulturni slojevi potvrđeni su ovim nalazima novčića, od najstarijeg koji je kovan u Skadru i pripada vladaru Maksati (III vijek p.n.e.) pa prvih rimskih koji pripadaju Juliji Domni (211-217), Filipusu (244-249), Valerijanusu (254-260) pa sve do poznih vizantijskih vladara: Anastasij (491-589), Justina I (518-527) pa do Justinijana I (527-565). 

Na osnovu otkrivenih arhitektonskih ostataka urađen je 3D model rekostrukcije Tumbarica koji nam daje vjerodostojan izgled utvrđenja prije njegovog zarušavanja.

Svi pronađeni arheološki predmeti su konzervirani i nalaze se u stalnoj postavci Polimskog muzeja koja je dostupna za sve posjetioce.

Tumbarice danas, sa prilaznim putem, info pultom i pratećim parternim uređenjem terena, info tablama, 3D aplikacijama rekonstruisanih objekata i bedema, predstavlja jedan od pravih Arheoloških parkova na prostoru Crne Gore. Prezentacija utvrđenja i pokretnih nalaza čini jedno pravo osvježenje u turističkoj ponudi grada Berana i države Crne Gore. Značaj ovog  utvrđenja prepoznat je od strane Evropske unije koja je omogućila sprovođenje arheoloških istraživanja i  konzervatorskih mjera na Tumbaricama u okviru IPA projekata. Arheološki i kozervatorski radovi na ovom lokalitetu odvijaju se i u toku ove godine.