Balkan viđen očima stranca

Putovanje jedne Australijanke

Vijetnamka iz Australije, Liz Duong se zbog ljubavi preselila na drugi kraj svijeta. U Astraliji je ostavila porodicu, prijatelje i posao i zbog ljubavi se preselila u Srbiju. Iako ta veza nije uspjela, Liz se veoma dopala Srbija, i odlučila je da ostane u Beogradu. I kao da selidba na drugi kraj svijeta za Liz nije bila dovoljno velika avantura, ljetos je odlučila da kupi vespu i njom obiđe bivšu Jugoslaviju. Brzo su stigli video snimci iz Bosne, a zatim i Crne Gore, gdje je snimila promo video za Turističku organizaciju Nikšić. Zahvaljujući saradnji sa Liz, TO Nikšić dobila je drugu nagradu za najbolji promotivni film.

Elizabet ima 27 godina, bavi se video montažom i digitalnim medijima, pa njena kancelarija može biti čitav svijet, a ona, kao digitalni nomad odabrala je Srbiju da bude njen dom.

CM: Kada si došla na ideju da otvoriš svoj YouTube kanal?

Počela sam 2020. godine, kada je vladao korona virus i kada je cijeli svijet bio zatvoren, pa sam otvorila kanal zato što mi je bilo dosadno. Tada sam i započela učenje srpskog jezika jer sam imala dosta slobodnog vremena, a onda sam krenula i sa snimanjem videa. 

Poenta je bila na početku da objavim svoj proces učenja srpskog jezika i šta je meni bilo zanimljivo o srpskom jeziku. Moj prvi uspješan video na kanalu koji je postao viralan je "10 razloga zašto je srpski bolji od engleskog". Ne mogu više da gledam ove stare videe zato što sam užasno pričala srpski tada, ali sam snimala taj video nakon tri mjeseca učenja.

CM: Koliko je teško osmišljavati sadržaj za balkansko tržište?

Nije meni toliko teško, zapravo mi je kao strancu veoma lako da budem uspješna na društvenim mrežama, jer je vama uvijek zanimljivo ono što stranci imaju da kažu o narodu, kulturi, ljudima, hrani i životu na Balkanu. Uvijek se šalim da postoje tri vrlo laka načina da postanete poznati na Balkanu kao stranac, a to su: da kažeš svoje mišljenje o mjestu u kojem živiš, da napraviš video u kojem isprobavaš balkansku hranu ili da  pjevaš (lijepo ili ne) jednu balkansku pjesmu. Na mom kanalu nećete naći ni jedan od ovih videa zato što je po mom mišljenju to malo površno i ne tražim da postanem poznata, već samo da napravim sadržaj za svoj dnevnik na YouTube-u. Nešto što ću jednog dana gledati sa svojom djecom, kako bih njima pokazala kako je njihova mama naučila srpski i putovala po cijelom Balkanu na vespi.

CM: Kako je bilo prilagoditi se životu u Srbiji nakon preseljenja iz Australije?

Trebalo mi je skoro dvije godine, pošto kada sam došla, imala sam neki možda B1 nivo srpskog jezika koji je biodovoljan da razumijem neke osnovne stvari i da glumim kao da znam jezik ali zapravo sam razumjela samo nekih 40%. Situaciju mi je dosta otežavala činjenica da u  Beogradu ima mnogo ljudi koji perfektno govore engleski i insistirala sam da pričamo na srpskom, čak i ako moj nivo tada nije bilo dovoljno dobar da držim dug razgovor i imala sam veliki strah od govora. Što se tiče posla, morala sam da nađem posao kao i novi način da zarađujem, pošto sam ostavila svoj cijeli život i sve ono što sam postigla u Australiji. Nisam bila razpoložena da pravim videe i propala mi je ljubav zbog koje sam se preselila u Srbiju, ali tih godinu i po dana kada sam bila sama, to su bili najbolji mjeseci mog života i osjetila sam veliku pozitivnu promjenu u svakoj oblasti života. Vremenom, strpljenjem i uz puno truda poslije trigodine, stvorila sam sebi lijep život u Srbiji, našla sam posao koji obožavam, i dostigla sam trenutak kada više nemam strah od komuniciranja sa ljudima na srpskom, a našla sam i svoje najbolje drugarice. U tom trenutku je sve leglo na svoje i postala sam samostalna u svom životu u Srbiji, i dok nisam ni očekivala, desila se nova ljubav koja je slučajno i prirodno ušla u moj život i sada sa njim živim u Kragujevcu.

CM: Koje su najveće razlike u kulturi i načinu života između Australije i zemalja na Balkanu koje si primijetila?

Balkanci definitivno više vole da se druže. U Australiji, ako se vidimo na kafi, moramo to da rezervišemo nedelju dana unaprijed a ipak planovi najčešće propadnu...

CM: Šta te najviše fascinira u istraživanju Balkana i koje su tvoje omiljene destinacije u Crnoj Gori?

Vjerovati ili ne, Nikšić je bio prvi grad u Crnoj Gori koji sam posjetila. Nisam imala nikakva očekivanja kada sam došla. Samo sam znala dosta informacija o primorju. Zbog ovog putovanja sam se vratila u Crnu Goru i zavoljela sam sve sjeverno od primorja. Ja sam iz Australije i iskreno, nikad nisam bila veliki ljubitelj plaža, ali crnogorske planine mi oduzimaju dah, i zato volim da se često vratim u te krajeve.

CM: Jesu li postojale predrasude ili iznenađenja koja si doživjela tokom svog boravka na ovim prostorima?

Bila sam mlada kad sam došla na Balkan, imala sam 24 godine. Tako da sam se brzo prilagodila na način života ovdje. Ovih dana, pričam samo srpski kod kuće, sa dečkom i na poslu, i sada sam počela da zamuckujem kada pričam engleski sa mojima u Australiji. 

CM: Koliko ti je bilo teško naučiti jezik, i šta je bilo najzahtjevnije za savladati?

Najteže mi je bilo formirati cijelu rečenicu. Morala sam unaprijed da osmislim šta želim da kažem u svojoj glavi, da ga prevedem pa tek izgovorim. To mi je u početku stvaralo dosta problema da unaprijed razmišljam na srpskom. Sad je situacija značajno bolja. 

CM: Koje su tvoje najdraže lokalne gastronomske delicije koje si otkrila putujući po Crnoj Gori?

Volim kačamak iz Kolašina i domaće priganice sa medom.

Možemo izabrati da vidimo samo loše stvari, stvari koje su ružne u svijetu oko nas, ali ponekad je potreban neko spolja da uđe i vidi vaš svijet novim očima i pomogne vam da vidite svu ljepotu, bogatstvo i magiju mjesta na koje ste se tako navikli – poručuje Liz.

CM: Kako se snalaziš s logistikom putovanja i organizacijom u zemljama Balkana?

Obično gledam da spojim posao sa putovanjem. Javljam se ljudima koje znam u dijelu Balkana u koji putujem, kako bih vidjela da li mogu snimiti reklamu za neki biznis ili smještaj za boravak, ako ne, nađem mjesto za kampovanje. 

Nekad to bude greška, jer ne ostavim sebi uvijek dovoljno vremena za određeno mjesto kako bih mogla da snimam i za druge ali i za sebe. Uvijek ostanem kratko ali na kraju sam naučila da snimim nešto što je kvalitetno i vrijedno i za sebe i za njih, što mi je veoma bitno.

CM: Kako se nosiš s izazovima kao što su vremenske promjene ili neočekivane situacije na putovanjima?

Naučila sam da se snalazim. Kada sam vozila nazad od Stare Planine do Kragujevca, što je bilo negdje oko 200 km, na vespi od 50 kubika sve vrijeme sam vozila po kiši. Bila sam mokra, bilo mi je hladno ali nisam imala mogućnosti osim da izdržim. To je sastavni dio putovanja, šta drugo da se radi. 

CM: Koji bi savjet dala osobama koje razmišljaju o preseljenju ali nemaju hrabrosti da to i urade?

Preporučila bih da nađete nekoga ko može da vam pomogne u zemlji u koju hoćete da se preselite. Bolje je sve organizovati unaprijed, od stana, posla, vize… Ja sam na primjer gledala puno YouTube videa prije nego što sam se preselila i počela sam brzo da učim jezik, što mi je  bio prioritet. Možete da preživite u Srbiji ili u Crnoj Gori bez jezika, ali nećete potpuno doživjeti život i duh naroda ako ne znate jezik.