Bili smo gosti u kući od blata… i vratili se čistiji!

The cool cyclist lodge (koliba opuštenog bicikliste)
Postoji, kažu, neprovjerljiva legenda da je na četrnaestom kilometru starog puta desnom obalom rijeke Zete od Duklje ka antičkom gradu Anderbi, kasnije Anagastrumu, još kasnije Onogoštu, postojala gusta šuma koju su stari nazivali Kosovi lug. Ista priča zbori da je ime dobilo po naseobini ptica, tamnog perja koje su svojim pjevanjem ukazali put djevojčici izgubljenoj u večernjoj tmini da se vrati svom domu. Danas je na tom istom mjestu u Bjelopavlićima “Koliba opuštenog bicikliste” neobičan objekat koji se ne može lako opisati jer tu najstvarnije osjećate otkucaje proticanja dimenzije postojanja.

Domaćin u kući The Cool Cyclist Lodge nam je bio njen kreator i vlasnik dr Nebojša Crnogorac, naš renomirani doktor i zaljubljenik u bicikla

Kuća od snova i uspomena
Graditelj ove neobične kuće dr Nebojša Crnogorac specijalista grudne hirurgije i onkologije, koji stoji ispred prvog cjelovitog cikloturističkog projekta u Crnoj Gori je ljekar koji planira da dane penzije koji neumoljivo dolaze, nakon završetka četrdesetogodišnje medicinske djelatnosti, posveti upravo turizmu, prevashodno namijenjenom ljubiteljima biciklizma po Crnoj Gori, ali i svima onima koji vole boravak u prirodi.

KROZ RASTINJE PUZAVICE UKRŠTAJU SE LINIJE TAMNO SMEĐIH TONOVA DRVENE KONSTRUKCIJE TE BIJELIM POVRŠINAMA KREČOM PREMAZANE NEPEČENE STVRDNUTE GLINE KAKO SE NEKADA UPRAVO GRADILO U OVAKVIM RAVNIČARSKIM KRAJEVIMA

Kako reče poznati američki pisac: “Vrijeme oživi samo kada satovi stanu”, e pa, na takvo mjesto smo došli. Domaćin The Cool Cyclist Lodge, koju gosti na Airbnb-u opisuju kao “kuća od snova i uspomena“ nam je bio upravo njen kreator i vlasnik dr Nebojša Crnogorac, naš renomirani doktor ali i zaljubljenik u bicikla, zagovornik ciklo turizma, i članovi njegove porodice koji skromno kažu da su povlašćeni da ovim prastarim prostorom u naše doba rukovode.

Kuća kao da nije građena nego tu posađena
Kada dođete u Bjelopavliće, i zakoračite u dvorište Kuće od blata čini vam se da je kuća izrasla sasvim prirodno kao što drvo i trava rastu iz zemlje. Takva je, kao da nije građena nego tu posađena. Za mene je to Zelena kuća. A onda vas zapahne opijajući miris jasmina koji je obgrlio kuću, pa vam oči lete na vrata boje lavande, pa na rastinje bambusove mini šume koju je teško krotiti i ograničiti. Ambijentalna muzika je neprestani cvrkut ptičjeg hora koji vas ponovo podsjeća da se čitav lokalitet nekada zvao Kosovi lug (Black Bird Grove) i da ptice kada neko mjesto zavole nikada ne odlaze. Ako posmatrate materijale od kojih je načinjena ova kuća ili koliba, postane vam jasno zašto biciklisti lokalnog velo kluba “Džada” koji je često koriste kada nema gostiju iz inostranstva među sobom od građevinu od nepečene zemlje zovu “Kuća od blata“. U razigranoj verziji prevoda neko od opčinjenih gostiju joj je prilijepio ime koje na španskom isto znači: “La Casa de Barro”. Iz dubine, kroz rastinje puzavice ukrštaju se linije tamno smeđih tonova drvene konstrukcije te bijelim površinama krečom premazane nepečene stvrdnute gline kako se nekada upravo gradilo u ovakvim ravničarskim krajevima. Kao gnijezdo za ptice, rekla bih...

Dekoracija: Milica Antić (Instagram: mymontenegrinhome_)

Kuća je u posljednjih petnaestak godina postala omiljena lokacija za organizovanje porodičnih druženja, dječijih rođendana, djevojačkih i momačkih večeri, proslava magisterijuma i doktorata, skupštine sportskih udruženja, brojnih doživljenih proslava, popularnih team building sastanaka, mjesto mini odmora...

Sakupljeni snovi u kući nalik onima iz “Muzeja nevinosti” Orhana Pamuka
A naš domaćin je u ovu svoju kuću snova i uspomena prenio i tablu sa imenom ulice i brojem adrese na kojoj je rođen u Beogradu. To je posebna simbolika doma. Jer ovo jeste dom satkan po mjeri snova ali i svojevrsni muzej uspomena. Unutrašnjost kuće je na dva nivoa. Prostor je rustičan, topao, nije veliki ali je upečatljiv, zidovi su omalani izgubljenom bijelom što vizuelno uveličava prostor. Prvo sa čim se srećete u unutrašnjosti kuće su krupne oči Čarlija Čaplina iz filma “Kid”, sa nekog crno- bijelog platna donijetog sa Kube. Zbunjuje vas obilje sitnica iz cijelog sveta, donešenih sa brojnih putovanja naših domaćina: od starih razglednica koje su sami sebi slali jer “niko više ne šalje dopisnice a naš domaćin voli da ih dobija” do brojnih magneta od kojih svaki nosi neku svoju priču i asocijaciju: Istanbul, Berlin ili Sidni, potpuno svejedno.

Kuća ljeti, kada je napolju surovih četrdesetak danilovgradskih stepeni vrućine zatvorenih vrata i prozora zahvaljujući izvanrednim termo dinamskim koeficijentima nepečene gline, čuva svježinu i neki neobičan mir

Sve vas asocira na misao da je svijet ustvari pristojno selo otvoreno za radoznale hrabre putnike kroz prostor ili vrijeme. Okolo zapažete prastare uređaje ili čudne duvačke instrumente donijete iz starinarnice na nekom putovanju po Istri. Ima tu starih magnetofona sa trakama ili gramofona “His Master Voice” sa trubom umjesto zvučnika. Tu je i obilje etno detalja kakvi su točkovi starih seoskih kola, drvene posude za pravljenje maslaca, samari i sedla ili stare preslice. Pored prozora vas zove i podsjeća na bakine neprospavane noći “Singerica”, stara šivaća mašina, neki neobični geometarski pribor- teodolit, bakarni kotlić za kuvanje čorbe, stari radio, neki prašnjavi fotoaparati davnih doba i kamere tipa Ojmigove Super Osmice koje su šezdesetih godina bilježile dječačke posjete plaži Zlatni Rat na Braču. Naš domaćin nam priča da je njegov otac Baja znao da ih po nekoliko puta vraća da ponovo siđu sa brektavog brodića na ostrvima ili je tom kamerom zabilježio stare Lejlande, okruglaste trolejbuse na Studentskom trgu u rodnom Beogradu ili panoramskom točku sa Kalemegdana. Takve priče čuva i skriva ova kuća što nalikuje onima iz “Muzeja nevinosti” Orhana Pamuka.

Prvo sa čim se srećete u unutrašnjosti kuće su krupne oči Čarlija Čaplina iz filma “Kid”, sa nekog crno-bijelog platna donijetog sa Kube. Zbunjuje vas obilje sitnica iz cijelog sveta, donešenih sa brojnih putovanja naših domaćina: od starih razglednica koje su sami sebi slali jer “niko više ne šalje dopisnice a naš domaćin voli da ih dobija”

Mjesto gdje se slavi radost življenja
Kada dođete na ovu lokaciju prosto ne znate da li ste u Bajinoj starinarnici ili etno muzeju, vikedici na kraju grada, kući za rentiranje u bjelopavlićkoj pustoši, biciklističkom hostelu… Kuća je bila prvenstveno dio ponude crnogorskog cikloturističkog brenda ”The Cool Cyclist” koji je usmjeren ka prezentaciji ljepota i skrivenih mogućnosti Crne Gore da bude vrhunska turistička velo destinacija. Međutim, kuću će rentirali za svoja slavlja i proslave, za odmore, mnogi koji nijesu biciklisti, pa je kuća u posljednjih petnaestak godina postala omiljena lokacija za organizovanje porodičnih druženja, dječijih rođendana, djevojačkih i momačkih večeri, proslava magisterijuma i doktorata, skupštine sportskih udruženja, brojnih doživljenih proslava, popularnih team building sastanaka, mjesto mini odmora...

KUĆA JE BILA PRVENSTVENO DIO PONUDE CRNOGORSKOG CIKLOTURISTIČKOG BRENDA” THE COOL CYCLIST”

Ovo je mjesto na kom ćete se odmoriti, uživati u čistoj prirodi a Bjelopavlićka ravnica i njeno okruženje nude mnogo mogućnosti izleta u prirodi ali i kulturno istorijskim znamenitostima. Ovo je mjesto gdje možete da uživate nakon vožnji biciklom ili da uživate u nesmetanom radu i neometanoj koncentraciji, meditaciji, ili možete beskrajno uživati u tome što konačno ne radite ama baš ništa prepušteni ljepoti prirode i brizi domaćina. Ako želite možete kuću rentirati za događaj, druženje, sa ili bez noćenja, za višednevni odmor... Možete da izvolijevate domaću hranu koju će vam spremiti baš onako kako se sprema domaća hrana. Možete da zamislite svoje slavlje, lampione i balone... i trpezu pod nebom i filmsku scenografiju ili iz vaše mašte dekoraciju, dobićete je. Ili će je smisliti za vas. Tu su se inače prve počele okupljati prijateljice Nebojšine kćerke iz čitavog svijeta dan nakon svadbe koju kiša zamalo nije upropastila jer je pljusnula u tri sata krajem nekog avgusta ili je neki dobri Mića kuvao “najbolju riblju čorbu” ili gulaš u kotlu na ognjištu. Kuća je sama goste odabrala... Niko ni od stranih gostiju iz Francuske, Holandije, Sjedinjenih Država, Izraela, Rusije ne zaboravlja ovo mjesto i često se ponovo vraća.

Kako su se gradili snovi...
Sama kuća je ekološki građena na starinski način na bazi prirodnih materijala drveta i nepečene zemlje kojom okolina obiluje. Čudna je bila evolucija ovoga što se sada nudi gostima, kuće koju je prije petnaestak godina naš domaćin započeo kao vikendicu, skromnu kolibu od drveta namijenjenu relaksaciji u prirodi. Brojna uspjela druženja i strast ka kuvanju je u kasnijoj fazi dodala ljetnju kuhinju sa peći na drva, roštiljom i neobičnom fontanom, zidovima od stare čarobne izblijeđele, uglačane i isprane cigle sa dimnjaka spuške ciglane koje se gotovo kao to obilje sjećanja urušavaju na vas. Sve je to nošeno starim zarđalim željezničkim šinama koje održavaju čitavu neobičnu konstrukciju prkoseći zakonu gravitacije. Kasnije, kada su ta druženja postala češća, kuvanja strasnija i boravci duži nastao je staklenim balkonskim vratima ograđeni i metalnim kaminom zagrijevan dnevni boravak, aneks, sa ognjištem u sredini koji drži čitavu građevinu. Kada priča o tipu gradnje naš domaćin ističe da je nepečena zemlja kojim su drvene konstrukcije zidova ispunjene i vezane slamom kao prastarom armaturom po starom zapadnoevropskom kolombaž ili torši stilu najbolji prirodni izolacioni materijal.
Kuća ljeti, kada je napolju surovih četrdesetak danilovgradskih stepeni vrućine zatvorenih vrata i prozora zahvaljujući izvanrednim termo dinamskim koeficijentima nepečene gline, čuva svježinu i neki neobičan mir.

Kuća će dobiti društvo
Dr Nebojša Crnogorac planira da u sljedećem periodu napravi tu još nekoliko energetski efikasnih stambeno smještajnih jedinica višenamjenski organizovanih, jer vrijeme nam je pokazalo da postoji potreba izgradnje nezavisnih manjih boravišnih jedinica. Biće to mjesto gdje će se sabirati i ponovo koristiti kišnica, na krovu biti solarni kolektori, zidovi izolovani prirodnim materijalima, a u manjim dvorištima mogućnost za rad u bašti ili držanju sitnih domaćih životinja. Mišljenja je da se otpadne vode moraju adekvatno prikupljati, obrađivati a ne proizvoljno i bahato vraćati u okolinu. Možda je to između ostalog budućnost gradnje objekata za one u trećem dobu ili umorne kojima treba ponuditi mir, zdravlje i životnu sigurnost.

Živost promjena i neprestana evolucija ideje
Ovdje je očigledna živost promjena i neprestana evolucija ideje koja čitavom zdanju daruje aktuelnost i neki neobičan senzibilitet modernih vremena u starinskim materijalima i prirodnom okruženju koje vam nudi gnijezdo lasti koje se već desetak godina svakog proljeća smještaju ispod drvene terase „a vi gledate ptiće koji uče da lete i navijate svim srcem za njih“ – kako nam naš domaćin reče.

Naš domaćin je u ovu svoju kuću snova i uspomena prenio i tablu sa imenom ulice i brojem adrese na kojoj je rođen u Beogradu

Za sve koji vole prirodu i naravno BICIKLISTI
Navijamo i za sve one bicikliste koji će doći i zavoljeti Crnu Goru, postati Gospodari Prstenova u organizaciji opuštenih biciklističkih domaćina. Navijamo za sve ljude koji će prepoznati ovo mjesto kao i svoj privremeni dom. Biciklisti ostaju ciljna grupa projekta “Postanite Gospodar crnogorskih biciklističkih prstenova” koji se nude stranim biciklistima sa idejom da im se prikažu izuzetne ljepote Crne Gore: Durmitorski prsten, vožnja oko Bokokotorskog zaliva sa usponom na Njeguše i Lovćen, krug oko Kuča, ili onaj oko Skadarskog jezera, obilazak Katunske nahije i Stare Crne Gore na dvotočkašu pokretanom sopstvenom snagom. Naš domaćin sa žarom priča o mogućnosti aktivnije prezentacije crnogorske cikloturističke ponude jer je i naimenovan za Koordinatora Biciklističkog saveza Crne Gore za ovu oblast. Aktivno učestvuje i u obilježavanju biciklističkih staza po Crnoj Gori. Izuzetno je privlačno naročito naše aktivnije učešće u projektu EuroVelo koji na svojoj Osmoj mediteranskoj ruti prolazi i kroz Crnu Goru nekih 140 km. Inače dr Nebojša Crnogorac ima i svoj blog (gradskobicikliranje.home.blog) na kome piše iz „prve ruke“ o biciklizmu, gradskom bicikliranju, potencijalima razvoja ciklo turizma kod nas, iskustva iz svijeta...