Čarobne boje Lipova

Petrol energija za život /

Lipovo je od Kolašina udaljeno nekih 15 kilometara. Prolaskom kroz lipovske krajeve i sela bili smo očarani ljepotama podneblja, magičnim krajolicima Plašnice rijeke koja prolazi kroz ovaj kraj, tradicionalnom arhitekturom planinske gradnje, bogatim voćnjacima, vrtovima i baštama koje obrađuju malobrojni vrijedni mještani. Pogled na Moračke planine, Sinjajevinu i Bjelasicu ostavlja bez daha. U pauzama je moguće branje šumskih plodova, ljekovitog bilja i čajeva.

Jesen je pravi izazov za sve ljubitelje uživanja u prirodi, posebno u brdskim i planinskim krajevima koji već od polovine septembra počinju da dobijaju bajkovit izgled. Poigra se priroda bojama, prošara sve nijanse žute, narandžaste, crvene i braon, pa do skora zelena gora poprimi potpuno drugačiji izgled. Kako je Balašević govorio “tek u jesen otkriju se boje krošanja, sve su slične u leto zelene”.

Drumovanja željni uputili smo se iz Podgorice ka Kolašinu.

Naravno, na put nikad ne idemo nespremni, pa prvo posjećujemo benzinsku stanicu Petrol na Zabjelu. Sipamo goriva da nam ne fali, dosipamo ulje i tečnost za brisače. U prodavnici kupujemo sve što nam je neophodno, a pored prve jutarnje kafe, nosimo i po jednu za usput. Put u Platijama poznajemo dobro, ali valja držati četvoro očiju otvorenim kada prolazimo ovom nezgodnom dionicom. Sa nestrpljenjem očekujemo završetak auto-puta koji će nam sjever još više približiti. Radujemo se jer će nam divlji krajevi centralne i sjeverne Crne Gore biti bliži, a uživanje u njihovim čarima lakše i dostupnije.

Poslije nešto više od sat vremena vožnje prolazimo Kolašin i nastavljamo putem ka Mojkovcu. Poslije nekih dva kilometra nailazimo na tablu koja nas usmjerava na Lipovo, cilj našeg današnjeg putešestvija. Poučeni savjetima prijateljima uputili smo se baš u ovaj kraj poznat po izvorima svježe vode i modrozelenim šumama. Rekoše nam da ćemo ovamo naići na topli doček mještana i domaće specijalitete.

Krajolici koji ostavljaju bez daha

Lipovo je od Kolašina udaljeno nekih 15 kilometara. Prolaskom kroz lipovske krajeve i sela očarani smo ljepotama podneblja, magičnim krajolicima Plašnice rijeke koja prolazi kroz ovaj kraj i uliva se u Taru, tradicionalnom arhitekturom planinske gradnje, bogatim voćnjacima, vrtovima i baštama koje obrađuju malobrojni vrijedni mještani. Pogled na Moračke planine, Sinjajevinu i Bjelasicu ostavlja bez daha. U pauzama je moguće branje šumskih plodova, ljekovitog bilja i čajeva.

Lipovska udolina je nastala ledničkom erozijom, kada je milionima godina unazad ovuda prošao led i prokrčio put ka nižim krajevima. Danas je ovo jedan od najljepših krajeva Crne Gore. Oivičena oštrim vrhovima planina koje skoro polovinu godine bivaju okovane snijegom i ledom, Lipovska dolina izgleda kao sa nekih razglednica Kanade ili Aljaske. Upravo to joj daje izgled kojim smo mi bili zadivljeni.

U Donjem Lipovu nailazimo na nekoliko sela: Plana, Lipovska Bistrica, Donje i Gornje Lipovo. Sva sela se nalaze na visinama manjim od 1000 metara iznad nivoa mora, dok je Gornje Lipovo na oko 1400 mnv. Ono je opkoljeno oštrim vrhovima Moračkih planina, Sinjajevine, Vučja i Bjelasice.

Mirisi i ukusi djetinjstva

Kroz lipovska sela prolazi seoski put, koji je na dosta mjesta oštećen, ali to s druge strane daje posebnu draž i ovo naše putovanje pretvara u avanturu. Put najčešće vijuga podno brda kako bi što manje obradive zemlje bilo zauzeto. U ponekim kućama još uvijek stanuje poneko, ali uglavnom su sela opustjela i malo ko još uvijek stalno živi tu. Urušeni drveni krovovi svjedoče da su mnogi trbuhom za kruhom davno otišli iz ovog kraja.

U Lipovu mještani uzgajaju voće i povrće, drže stoku, a plodovi njihovog rada su na cijeni zbog kvaliteta i čistog okruženja u kojem nastaju. Šumsko voće, čajevi, borovnice, pečurke, samo su dio onoga što u divljini Lipova možete naći. Kada prolazite ovim bajkovitim krajevima vidjećete oromne količine jabuka, crvenih, zelenih, žutih... koje šarenilu krošanja daju dodatan kolorit. Svaki plod je ukusan i vraća nas u ukuse i mirise djetinjstva kada smo samo i poznavali istinske prirodne ukuse.

Gornje Lipovo nebu pod oblake

Gornje Lipovo se nekih 400 metara uzdiže nad selima donjeg kraja. Kada krenete putem koji vodi ka gornjem Lipovu možete vidjeti trošnu vodenicu, uspomenu na stari zeman kada je ovdje sve vrvjelo od života. Zime su ovdje surove, prvi snijeg padne već u poznu jesen i dugo se zadržava, pa je u Gornjem Lipovu stalno naseljeno tek nekoliko porodica. Većina mještana se zbog toga spušta u donje krajeve, gdje su zime kudikamo blaže, a život u dugim danima lakši.

Sa Gornjeg Lipova makadamski putevi vode do katuna na Sinjajevini, Studencu, Njegovuđi, Vratilu, Smrdanu i čak do Žabljaka koji je od Gornjeg Lipova udaljen 64 kilometra. Nadamo se da će Petrol patrol narednog ljeta krenuti i ovim krajevima, da vam prenesemo utiske iz ovih skoro zaboravljenih krajeva. I ko zna, možda neko od vas, dragi čitaoci, krene našim stopama u nove avanture.

Puni utisaka i neke neobjašnjive energije, krenuli smo nazad ka Podgorici. Kada smo stigli na polaznu tačku iskoristili smo perionicu na pumpi Petrol da operemo automobil. Nakon 170 kilometara puta trebala nam je kafa, a uz nju smo sabrali utiske sa ovog lijepog jednodnevnog izleta.