Crna Gora je moj izlazak iz zone komfora

Stranac u Crnoj Gori: Justin Perez

Justin Perez, porijeklom sa Filipina, iz grada Manila, tokom korone je odlučila da nađe državu u kojoj će moći da radi i otkriva brojne ljepote, i odlučila se upravo za Crnu Goru. Završila je fakultet za ekonomiju i finansije, ali je dobila priliku da se bavi oglašavanjem, i u tom poslu je već 16 godina. Skoro godinu i po dana je u našoj zemlji i sa njom smo pričali o utiscima, prirodi, poslovanju i brojnim stvarima vezanim za njen život u Crnoj Gori. 

CM: Кako ste odabrali Crnu Goru kao mjesto za život?

-Za Crnu Goru sam saznala tek godinu dana prije nego što sam počela da planiram svoje putovanje. Za nju sam saznala od lokalnog blogera koji je nekada živio ovdje. Djelovala je kao prelijepo mjesto za posjetu pa sam iskoristila priliku. 

CM: Šta Vas je inspirisalo da dođete ovdje ali i da ostanete?

-U Manili sam doživjela ,,burn out’’ i trebao mi je odmor. Nakon što sam vidjela kako je Crna Gora lijepa na fotografijama i kada sam pogledala njenu blizinu sa drugim zemljama koje bih voljela posjetiti, ona se činila kao najbolja opcija. Nisam vidjela zemlju prije nego što sam stigla, tako da je to zaista bio rizik, ali se rizik isplatio. Ovdje sam više od godinu dana i osjećam se više kao kod kuće nego u svojoj zemlji. Jednostavnije je, a i ja više volim ovaj način života. Trebalo mi je samo nekoliko mjeseci da se oporavim od izgaranja i riješim druge lične stvari kojima sam se bavila. 

CM: Кakav je bio Vaš život prije dolaska u Crnu Goru, a kako sada izgleda?

-Imala sam tipičan urbani život – radnim danima je bio posao, ali neke večeri sam provodila u druženju sa prijateljima i kolegama. Vikendom bih se dugo vozila do plaže ili planina. Ponekad bih posjećivala muzeje i izložbe, gledala filmove ili prisustvovala koncertima. 

Vodila sam veoma ubrzan način života. Živjela sam sa cijelom porodicom u Manili, i našim brojnim kućnim ljubimcima. Uvijek sam imala sa kim razgovarati posle dugog dana. Prijatelji su takođe bili na dohvat ruke. Sada su stvari opuštenije sa poslom jer mi ne treba da putujem do posla. Mogu ostati kod kuće ili otići u kafić. Ne viđam se tako često sa lokalnim prijateljima, ali s vremena na vrijeme se družimo. Takođe, imam vremena za razgovore sa prijateljima i porodicom kod kuće. Imam vremena da budem u bendu, imam više vremena za odmor i mnogo lakše putujem na nova mjesta u zemlji i van nje. Moram da se snađem sa svime kod kuće i biti ovdje znači učestvovati u ličnom putovanju koje uključuje mnogo razmišljanja, ali u ovom trenutku vjerujem da je to ono što mi treba. Ovdje sam u stanju da dokažem sebi da mogu da uradim stvari, da postignem prekretnice i da se oslanjam na sebe više nego što sam u početku mislila.

 ,,Crna Gora je odlično mjesto za izliječenje – bez obzira na to kakav vam je odmor potreban: fizički, mentalni, emocionalni…’’

CM: Šta Crna Gora ima a Vaša država nema?

- Crna Gora je zapravo po mnogo čemu slična mojoj zemlji i zato mi je bilo lakše da se prilagodim životu ovdje. Ako postoji jedna stvar, to je opušten pristup kada je u pitanju postojanje. Uvijek kažem da ljudi ovdje daju prioritet životu. Na Filipinima većina nas nema drugog izbora nego da radi i radi, a onda još malo radi. 

CM: Koja hrana i piće su Vam se najviše svidjeli kod nas? 

- Pljeskavica! Ima jedno mjesto u Budvi koje mi je omiljeno. Zatim burek sa mesom, iz mjesta u blizini mosta Milenijum. I naravno, pivo i kafa ovdje su takođe nevjerovatni! 

CM: Šta ste iz svoje kulture i kuhinje prenijeli prijateljima iz Crne Gore?

- Možda koncept „pasalubonga“ ili davanje poklona kad god se vratite sa putovanja, i „baianihan“ što znači da uvijek pružate ruku pomoći ne očekujući ništa zauzvrat, uvijek ih nahranite (mi Filipinci volimo da jedemo i dijelimo hranu sa porodicom i prijateljima), jezicima (tagaloški/filipinski i mandarinski), i nekim začinima i sastojcima koji potiču sa moje kineske i filipinske strane. 

CM: Možete li napraviti paralelu između života u Vašoj zemlji i života ovdje?

- Da, ima mnogo sličnosti u pogledu ljudi i kulture, zato mi je bilo lakše da se prilagodim. Što se tiče mog života ovdje i kod kuće, mogu da ga uporedim sa životom u jednoj od naših mnogobrojnih lijepih provincija gdje je život sporiji, ali su iskustva punija. 

CM: Кoliko ste zadovoljni kako ste primljeni u crnogorsko društvo?

- Introvertna sam pa sam morala, tačnije i dalje se trudim da upoznajem ljude. Učim i jezik. Ali sada imam nekoliko lokalnih prijatelja i prijatelja iz inostranstva i nastavljam da pronalazim sve više ljudi ovdje koji su veoma gostoljubivi i zainteresovani da uče o mojoj kulturi. Do sada sam imala nekoliko nevjerovatnih razgovora i iskustava, kao i veze za koje osjećam da će dugo ostati u mom životu. 

CM: Šta vidite kao najveći potencijal, a šta biste promijenili u našoj zemlji?

- Po mom mišljenju, najveći potencijal je maksimiziranje lokalnih poljoprivrednih napora. Ako bih nešto promijenila, možda bi to bila centralizacija svih državnih službi kako bi procesi bili lakši i brži za sve, i domaće i strance. Postoji ogroman potencijal da se ovdje integriše više onlajn praksi. 

 ,,Sve oduzima dah, život nije stresan i uvijek postoji nešto novo čemu se radujem.’’

CM: Кoliko ste zadovoljni poslovnim okruženjem u Crnoj Gori?

-Sjajno je vidjeti kako se razvija i vidim ogroman potencijal u mnogim industrijama. Postoji mnogo usluga i praksi dostupnih u Manili za koje smatram da će napredovati ovdje i moći da pomognu mnogim ljudima, čak i u najjednostavnijim stvarima. Ako mi se ukaže prilika, predstavila bih neke od njih. Samo treba da nađem pravi tim za rad. 

CM: Кako izgleda Vaš slobodan dan ovdje? 

-Кada sam u gradu, to je jednostavna sesija u kafiću, uz dobru knjigu i espreso dok slušam džez muziku. Volim Itaku i Fabriku. Uživam i u boravcima, u hotelima. Obično idem u Кolašin i Кotor. Кada sam sa prijateljima, to je odlazak u Budvu i Tivat, obično na kupanje ili roštilj. 

CM: Кako prijateljima i porodici u inostranstvu opisujete Crnu Goru i život u njoj?

-Za mene je ovo kao da živim u balonu. Sve oduzima dah, život nije stresan i uvijek postoji nešto novo čemu se radujem. I poslije godinu dana se osjećam isto. Uvijek im kažem da je to odlično mjesto za liječenje – bez obzira na to kakav vam je odmor potreban: fizički, mentalni, emocionalni ... 

Top pet najljepših lokacija u Crnoj Gori za Justin

• Stari grad Кotor– volim atmosferu starih gradova od kaldrme do uskih staza. I… mačke!
• Perast– on je kao iz bajke. A kada ga vidite sa čamca, sa svim planinama koje ga okružuju, jednostavno je magično. 
• Žabljak– vidjela sam ga i zimi ali i tokom proljeća i Crno jezero je stvarno nešto. Svaka posjeta je oduzimala dah. 
• Podgorica – i dalje često dobijam pitanje zašto mi se sviđa glavni grad. U njoj postoji čar koju mi je teško objasniti, ali kada sam ovdje, osjećam se kao kod kuće. 
• Cetinje – moj omiljeni grad, moje srećno mjesto. On mi daje osjećaj smirenosti. Volim kako možeš biti danas u planinama, sjutra na obali, danju po snijegu, a noću na moru kada si u Crnoj Gori.

CM: Šta Vam najviše nedostaje u vašoj zemlji kada ste ovdje?

-Prvo je porodica, a onda moji prijatelji. Sljedeće je veoma aktivna umjetnička i muzička scena u Manili, domaća i međunarodna. Uvijek ima nešto novo, svake nedelje. Кao i u Sjedinjenim Američkim Državama, kod nas takođe možete dobiti sve u bilo koje doba dana. Tako da mi nedostaje pogodnost i dostupnost robe i usluga. Ali uvijek postoji alternativa, čak i ako je potrebno malo više posla, meni to uopšte ne smeta. Učim. To je uvijek dobra stvar. 

CM: Koliko je bilo teško prilagoditi se životu ovdje?

-Mislim da mi je trebalo manje od mjesec dana da se prilagodim svemu osim jeziku. Sad ga učim, i to skoro godinu dana. To je prilično lako, posebno kada pomislim na sve stresove koje više nemam. Ovdje nema pritužbi. Što se tiče kuvanja, sa mamom svakodnevno razgovaram na Viberu, tako da od nje dobijam potrebna uputstva kad god treba da pripremim neko od njenih jela. Ne izgleda baš jednako ukusno kao kad ona kuva, ali do sada je bilo jestivo.