Crnogorskim vinima je potrebna autentičnost

Vodeća njemačka somelijerka posjetila Crnu Goru /

Jedna od najpoznatijih njemačkih somelijerki današnjice, Paula Bosch, odazvala se pozivu Turističke organizacije opštine Budva i nevladine organizacije ,,Naše vino'' i posjetila je našu zemlju povodom događaja ,,Somelijerski dan sa Paulom Bosch“. 

Bosch je autorka brojnih publikacija, članaka i knjiga, a bila je i sutkinja na brojnim vinskim takmičenjima. Sa gospođom Bosch, koja je u Crnoj Gori provela nekoliko dana, razgovarali smo o njenim utiscima o crnogorskim vinima, mogućnostima za njihovo poboljšanje kao i o samoj Crnoj Gori. 

CM: Crnogorske vinarije iz godine u godinu sve više napreduju kada su u pitanju proizvodnja grožđa i vina, ali i u dijelu brendiranja proizvoda. Kako Vi sa strane gledate na ovaj pozitivan trend? S druge strane sve veći broj gostiju iz inostranstva traže da obilaze vinske rute po Crnoj Gori. Nakon obilaska nekih naših vinskih regija kakvo je Vaše stručno mišljenje o potencijalu koje naša država ima kao vinska i gastro destinacija? 

• Dovoljno je potencijala, pričamo o ozbiljnom kvalitetu. Obišla sam 15 vinarija. Fantastična mjesta, dobri proizvođači. Vranac koji sam našla ovdje je nevjerovatan. Imate ogroman potencijal, ali nijesam sigurna da li ste vi svjesni toga. Zanimljiva mjesta, izuzetno zanimljive stvari, ali je problem što mali broj ljudi razumije to. Većini je teško da sasluša pola sata mog izlaganja i priče sa emocijom sa kojom ja pričam o vašim vinima. Vi morate tako da pričate, ljudi moraju da se informišu i da znaju više. Treba da se priča o vinima koje imate, da podijelite priče tih vinara sa ostalima. Trebaju vam gosti koji će obilaziti ova mjesta i prenositi takve priče. Trebaju i mediji da se uključe. Treba napraviti autentičnost, jasan opis. Morate istaći koji je proizvođač najbolji za koje vino. Nephodno je naravno da institucije koje se bave razvojem turizma prepoznaju potencijal i podrže ovakve projekte. Moje kolege somelijeri moraju da se uključe. 

CM: Autentični nacionalni proizvod je najjači marketing jedne države. U kojoj mjeri bi ovo pomoglo brendiranju Crne Gore kao jedne nove vinske destinacije? 

• Naravno, neophodan je brend. To je neophodno svakoj državi. Ali spavanjem se neće ništa postići već treba početi sa radom na tom projektu. Vrijeme je da počnete da pričate o ponudi koju imate. 

CM: Koje su najčešće greške koje proizvođači vina prave od procesa sadnje, izbora vinskih sorti, tehnologija? 

• Tehnologija nije sigurno. Mnogi vaši proizvođači možda nemaju uslova da investiraju u skupu modernu tehnologiju, neki rade sve rukama, starim principom. S druge strane ima i onih koji su se u potpunosti modernizovali kao u vinariji Keković, koji imaju baš sve. Moje mišljenje je da se greška pravi kod odabira sorti. Mnogo se koriste internacionalne sorte grožđa, a to nije neophodno. Ako želite da pravite šardone ovdje morate biti mnogo bolji od prosječnog šardonea na koji sam naišla. Šardone se lako uzgaja u čitavom svijetu i nije zahtjevan za uzgoj, lako ga je proizvoditi, ali nije neophodno da se baš ovdje proizvodi. Ako se već odlučite za njega onda baš mora biti visokog kvaliteta. Juče sam naišla kod nekih proizvođača koji su imali jako dobar šardone za koji bih mogla reći da je fantastičan chably. Ukoliko bi to bio nivo kvaliteta za vaš šardone onda definitivno da. Danas sam probala i predivan sovinjon blan i nakon toga sam u vašim vinskim listama vidjela da nudite proizvođače vina te sorte sa Novog Zelanda. Zar to nije suludo?!?

CM: Napornim radom uspjeli ste da razbijete stereotipe da su vinova loza i vino nešto što je dominantno muško zanimanje. Napravili ste zapažene rezultate u struci kojom se bavite. Kakav je osjećaj kada promijenite percepciju ljudi i pokažete im da znanje i umijeće uvijek nađu put?

Ako pričamo o najboljim somelijerima na svijetu definitivno su to uvjek muškarci. Posljednjih godina se u ovom poslu sve više pojavljuju žene, mada i dalje nemamo ženu koja je bila zvanično najbolji somelijer na svijetu. Bar smo ušle u najuži krug. Pored toga što je danas sve više žena somelijera još uvijek nijesmo vidjeli ženu kao člana žirija. Znate, ovaj posao je veoma zahtjevan i žene pored svih redovnih porodičnih obaveza teško mogu da nađu vrijeme za ovaj vrlo specifičan i složen poziv. Definitivno je u ovom poslu mnogo više muškaraca, ali ako govorimo o profesionalizmu tu smo potpuno ravnopravni. Kada bi napravili uporedbu u načinu ocjenjivanja,  dokazano je da žene imaju jače čulo mirisa. Ostala čula su podjednako razvijena. U suštini nema neke velike razlike. 

Značajnu razliku kod ženskih i muških proizvođača ne mogu da navedem.

Kada pričamo o ženama i muškarcima, nedavno su me pitali što mislim o ženskim vinima. Rekla sam što da ne, ako se prave automobili za žene, danas imamo šampanjac za žene onda možemo slobodno da pričamo i o vinima za žene. Na planeti imamo 51% žena, nije zanemarljiv procenat (smijeh). Žene vole mekša vina, lakša, svježija i sa manjim procentom alkohola. 

CM: Što bi bili Vaši savjeti i smjernice crnogorskim vinarima, u dijelu bredniranja i plasmana proizvoda?

• Probalasam fantastično vino za koje vjerujem da može da postigne tržišnu vrijednost od minimum 30 eura po boci. Kada sam to izgovorila, vaši proizvođači su me pitali ko će to da plati. Rekla sam im: „Pa napravili ste samo 100 boca. To bismo vi i ja popili. Nije to neka količina”. 

CM: Možemo li prodavati vina po visočijim cijenama? 

• Mislim da ne razumijete i ne poštujete dovoljno svoje proizvođače. To je to. Stidite se. Ako proizvodite vino i nemate dovoljno novca i pored vinarstva morate da radite i drugi posao za pristojan život onda mogu da razumijem. Ja pričam o proizvođačima koje bi podržali mediji, predstavnici turističkih organizacija koji bi dobili potporu. Ukoliko bi napravili dobru saradnju sa hotelima i restoranima, koji bi imali obaveznu vinsku kartu crnogorskih vina sigurna sam da ste u mogućnosti da prodajete vino po mnogo visočijim cijenama. Kod vas se prodaje flaša Dom Pérignon po 500 eura. Razumijemo se, govorimo o popularnom brendu za koji svi znaju. To je kao veliki brod ili skupa kola, ali postoje stvarni ljubitelji vina koji posjećuju vašu zemlju, koji bi voljeli da znaju više o vašim vinima. Ukoliko bi mogli negdje da pročitaju nešto više o vašim vinima, uoliko bi ih vaši ugostitelji valjano informisali onda bi i vaša vina imala veliku šansu da se pojave na tržištu i prodaju se minimum po 50 eura.

CM: Kako su proizvođači vina, ali i ugostitelji reagovali na Vaše savjete koje ste im dali? 

• Ne prihvataju baš najbolje moje sugestije. Konkretno ovu sugestiju za šardone. Objasnili su mi zašto ga proizvode i ja to razumijem. Lako se prodaje i ima široko tržište. Znate, slično se desilo sa italijanskim Pinot Grigiom koji je postao jako popularan u Njemačkoj. Italijani su ga izvozili i prodavali sve dok Njemci nisu rekli: “Pa, čekaj, imamo i mi isto grožđe”. U Njemačkoj se zove Grauburgunder. Naziv nije sexy, zar ne? Nazvali smo ga Pino Gri i zaustavili uvoz iz Italije.

CM: Gledajući Vas kako radite i stvarate tu magiju savršenog razmjera jako ste samouvjereni. Što se desi u trenutku kada dođete do konačne kombinacije i što presudi da kažete to je to?

• Pa znate kako, moramo da se usaglasimo što želimo. Proizvođač ima jednu ideju, ali konzument očekuje nešto drugo. Tu smo zajedno da napravimo kompromis i ponudimo nešto posebno što će zadovoljiti obje strane. Ne vodimo se samo jednim mišljenjem. Kod stvaranja “fuksije” zajedno smo došli do lijepog sexy vina koje će se piti uz vaš predivni zalazak sunca u ljetnjim mjesecima. Naravno, samo će odabrani znati za tu tajnu. 

CM: Vinski znalci mnogo polažu na uparivanje hrane. Kako Vi gledate na tu, kako se popularno kaže fuziju gastro i vinske ponude? Koji su Vam se crnogorski specijaliteti najviše svidjeli i koje su to specifičnosti lokalne kuhinje koje biste izdvojili?  

• Vi stalno jedete. Ovih nekoliko dana sam jela fantastičnu hranu i pila fantastična vina. Jela sam u hotelu “Maestral Resort and Casino”, gdje sam i smještena, odličnu hranu. Kod prijatelja u Brčelima, u fantastičnom restoranu “Langust”... Vjerujte mi da ne mogu riječima opisati koliko sam divne hrane probala. Svaki vinar nas je dočekao sa nekim divnim delicijama. Ako sam ja oduševljena svim tim vjerujte mi značajan broj turista bi bio oduševljen takođe.

Probala sam jako dobra vina u Crnoj Gori. Imala sam priliku sa prijateljima da radim na jednom kupažu. Ja sam ljubitelj svega što je autohtono i što ne mogu da nađem nigdje drugo. Da, napravila sam tu kod vas, kod prijatelja “fuksiju”, to će definitivno biti vino za koje ću dati svoju preporuku. To je kupaž koji će se definitivno naći samo kod vas.

CM: Možemo li Vas ponovo očekivati u Crnoj Gori, kao gosta koji bi došao da uživa u ovdašnjim vinima, ali i gastronomskoj ponudi?

• Definitivno, planiram da se vratim u septembru. Ovdje su me ugostili divni ljudi i želim ponovo da se vratim da se vidim sa njima i uživam u vašoj predivnoj zemlji.

CM: Kako biste kratko opisali Crnu Goru?

• Ovo jeste raj. Smještena sam bila u predivnom hotelu “Maestral” na samoj obali, u blizini Svetog Stefana i Kraljičine plaže. To je definitivno dio raja, kao i sve ostalo što sam vidjela i iskusila, ali vam moram reći prva pomisao kada se vratim kući biće - planine i kamen. Montenegro je realan naziv za vašu zemlju. Nigdje nijesam vidjela toliko planina. Raj koji sam vidjela je predivna netaknuta priroda.