Digitalni nomad – radiš, a putuješ

Trend od kojeg sve turističke destinacije mnogo očekuju /

Evropske zemlje već nude najrazličitije modele za život i poslovanje takozvanih „radnika na daljinu“. Prihodi od ove nove vrste turista sa privremenim boravkom se mjere u hiljadama eura na mjesečnom nivou, a Crna Gora bi brzo mogla da se nađe u samom vrhu po svojoj ponudi. Čim se završe sve potrebne pripreme u državnim institucijama…

Kada je početkom 2020. godine širom svijeta počela da se širi pandemija korona virusa COVID-19, sve manje ljudi je odlazilo na svoja radna mjesta. Osim onih koji su danonoćno dežurali zbrinjavajući i liječeći bolesne od do tada nezapamćene infekcije, ostali su bili manje-više primorani da ostanu u svojim domovima. Za zaposlene na čije poslove ovakvi globalni poremećaji nisu smjeli da ostave vidljivijeg traga, a kasnije za najveći dio radnika širom svijeta to je značilo pretvaranje dijela doma u – kancelariju.

S druge strane, mnogi koji su u trenutku izbijanja pandemije ostali „zarobljeni“ na - silom prilika - produženom odmoru, dobili su priliku da se pridruže rastućem talasu radnika s mjesta koja nisu baš toliko fizički blizu njihovoj stvarnoj kancelariji. Trend koji je nekoliko godina prije pandemije započeo prvenstveno u industriji informacionih tehnologija i komunikacija, gdje programeri nijesu morali da budu prisutni u kancelariji, a još manje rade posao „od devet do pet“ da bi izvršili svoje radne zadatke, sada je počeo da zahvata i ostale sektore.

Kako se pandemija produžavala, mnogi radnici i dalje nijesu mogli u svoje kancelarije. Ali su zato mogli – da otputuju! Udaljeni, bajkoviti predjeli, sunčana plaža ili propralanak kraj jezera u podnožju predivnih planina… Sve su to mjesta za rad digitalnih nomada, dok god im boravak u drugoj zemlji predstavlja manji trošak od rada u zemlji porijekla. Odlaze tamo gdje mogu da borave duže od tri mjeseca godišnje, imaju prijemčiv smještaj koji će iznajmljivati tokom svog tog boravka – ali ga i brzo otkazati, sa kvalitetnim internet konekcijama u smještaju i na javnim mjestima, dobro organizovan prevoz, privatne zdravstvene usluge i mnoštvo lokalne, zdrave hrane.

Mnoge zemlje, prije svega poznate turističke destinacije, vidjele su u ovom trendu novi izvor za zaradu. Tim prije što se njihova potrošnja na godišnjem nivou procjenjuje na oko 800 milijardi dolara. Pojedine procjene pokazuju da svaki od sadašnjih više od 20 miliona radnika-putnika mjesečno prosječno potroši najmanje 1.300 dolara ili 42 dolara za svaki dan boravka. Malo ili mnogo, tek ovakva klijentela najviše doprinosi lokalnim trgovinama i preduzetnicima, naročito u manjim sredinama. Njihov izbor su obično manji urbani centri, sa razvijenom telekomunikacionom mrežom i uslugama, odakle bez problema mogu obavljati radne zadatke. Kako ne biraju godišnje doba kada posjećuju odnosno borave u nekoj destinaciji, digitalni nomadi su prava prilika za smanjenje turističke sezonalnosti od koje „pati“ kompletan Mediteran, ali i sve najpoznatije destinacije.

Način prijave digitalnih nomada i dalje nepoznanica

Potencijal digitalnih nomada kao novih turista čiji boravak podrazumijeva i posao i odmor, na vrijeme su prepoznale državne institucije. Krajem prošle godine Vlada je usvojila program za privlačenje ovog tipa „radnika na daljinu“, s namjerom da 2023. godine u našoj zemlji boravi njih 250, a dvije godine kasnije čak hiljadu.

Ipak, nije se mnogo odmaklo od same ideje. Prilično dobro osmišljen akcioni plan je usvojen, ali je njegova realizacija stigla tek do usvojenih izmjena Zakona o strancima koji u Crnoj Gori omogućava boravak stranca koji su ovdje zaposleni ili obavljaju poslove elektronskim putem (online) za stranu kompaniju ili su preduzetnici. Prema ovom zakonu, digitalni nomadi sada imaju mogućnost da u našoj zemlji rade i uživaju duže od 90 dana, ali najviše šest mjeseci u toku jedne godine.

No, do sredine novembra nije stigla niti jedna prijava. Ne, nije riječ o novoj pogrešnoj strategiji privlačenja priliva stranih sredstava. Ovog puta je razlog daleko bizarniji – pravilnik koji treba da definiše uslove koje treba ispuniti a zatim i način na koji se digitalnim nomadima onda izdaju dozvole za privremeni boravak nije gotov. To znači da svi oni digitalni nomadi koji žele da žive i rade u Crnoj Gori, i dalje nemaju određeno kome i šta treba predati od dokumenata za takozvanu „vizu D“ koja reguliše njihov ostanak na duži vremenski period od turističkog.

Još jedan značajan razlog svrstava digitalne nomade u nove prioritete svih turističkih radnika i poslenika, kao i onih u pratećim djelatnostima. Uz to što svojim boravkom pozitivno utiču na lokalnu privredu, nerijetko se trude da se uklope u način života domaćina i na taj način svojim boravkom utiču na održivost turističkih usluga. Poređenja radi, „obični“ turisti iste iznose nerijetko troše na manje održive boravke, dolaze u špicu sezone kada je kompletna infrastruktura pod najvećim teretom, uglavnom vlastitim prevozom, čak i sa već kupljenom ili pripremljenom hranom. Digitalni nomad će novac zaraditi van zemlje u kojoj boravi, ali će za to koristiti njene banke, njene smještajne kapacitete, njene trgovine, njene usluge najšireg spektra, zbog čega će mu domaćini biti iskreno zahvalni.

Zbog svega ovoga – jeftinog smještaja, niskih troškova života, a naročito urbanih centara koji su u isto vrijeme dovoljno veliki i veoma blizu mjestima za odmor – Crna Gora ima sve pretpostavke da bude među idealnim domaćinima digitalnim nomadima. Želju da naša zemlja isprati ovaj trend u svojoj turističkoj ponudi potvrdili su čelnici kako poslovnih odnosno turističkih udruženja, tako i državne uprave, pa su već počeli sa kreiranjem posebnih programa. Ipak, i dalje izostaje koordinacija svih institucija uključenih u ovaj program, pa će se do prvog dobitnika posebne vize za digitalne nomade očigledno čekati još neko vrijeme.

A kako zemlje okruženja privlače digitalne nomade? Na različite načine, koji se vrlo vješto mogu iskoristiti i u slučaju Crne Gore.

Tu je prva Hrvatska - top destinacija za digitalne nomade u Evropi i druga na svijetu (nakon Japana), koja je još 2020. godine uvela posebne vize da ovi radnici-turisti tu borave čak godinu, pod uslovom da mjesečno zarađuju oko 2.300 eura. Obrada zahtjeva traje od 15 do najviše 60 dana, a za proceduru je potrebno izdvojiti oko 60 eura. Uslijedile su nove pogodnosti, među kojima oslobađanje plaćanja poreza na dohodak i, ne manje bitno, obezbijeđena zdravstvena zaštita. Sada su već svi upoznati sa radom nacionalnog udruženja digitalnih nomada DNA Croatia, uključujući stanodavce i druge agencije koji nude specifične i brojne druge usluge ovim radnicima na daljinu. Pandemijski uslovi rada su samo učvrstili njenu poziciju, a s ponosom ističu da njihovi gosti za kancelarije biraju bar na plaži ili planinarski dom. Digitalni nomadi je hvale zbog lijepog vremena, kulturnih i prirodnih ljepota, društvenog života, zdravstvene zaštite, cijena i sigurnosti. Oni koji ponovo žele na ovaj način da žive i rade u Hrvatskoj, novu prijavu mogu podnijeti nakon pola godine.

I Srbija već nudi određena rješenja za boravak digitalnih nomada. Ako su u ovoj zemlji duže od 90 dana, tada njihova primanja podliježu oporezivanju, a model plaćanja biraju u zavisnosti od sektora u kome rade. Prema važećoj subvenciji, mogu dobiti i popriličan dodatni popust na ove obaveze ako su mlađi od 40 godina. Prema sajtu Nomad List, Beograd je na visokom četvrtom mjestu među najpoželjnijim gradovima za život i rad digitalnih nomada zahvaljujući dobrom kvalitetu života.

Pionirski poduhvat Španije

Prvog dana naredne godine Španija otvara vrata digitalnim nomadima uz do sada neviđene uslove za rad. Zahvaljujući novom Zakonu o startapovima i digitalnim nomadima, ovaj tip radnika biće oslobođen mnogih dažbina. Uz posebne vize, nude i produženje boravka za strane studente nakon što diplomiraju u toj zemlji.

Kada je riječ o porezu, on je smanjen na 15 odsto za sve „radnike na daljinu“ koji zaradu primaju u Španiji, ali u zemlji ne ostaju duže od šest mjeseci u toku jedne godine, dok za digitalne nomade važi dok god imaju za njih namijenjenu vizu. Takođe, ovaj porez može biti dodatno smanjen za četvrtinu.

Vize se dodjeljuju na period od godinu, uz mogućnost produženja na dvogodišnji boravak, a nakon toga – i na dodatnih pet godina. Time Španija prva otvara vrata za višegodišnji boravak digitalnih nomada u jednoj zemlji.

Bosna i Hercegovina je, poput Crne Gore, prilično nepoznata ovoj poslovnoj zajednici. To ne treba da čudi, pošto i dalje ne postoje posebni uslovi za boravak i rad digitalnih nomada. Tehnološki park Intera iz Mostara, u okviru projekta RECOOPER koji sufinansira Njemačka, pokušava da kreira turistički proizvod upravo za ovu ciljnu grupu, čime želi da pomogne oporavak turizma u zemlji. Na osnovu konkursa su izabrali petoro digitalnih nomada koji su tokom jednog mjeseca besplatno boravili, koristili zajedničke prostorije za rad i imali organizovano slobodno vrijeme.

Uslovi za dolazak digitalnih nomada u zemlje širom evropskog kontinenta

Češka Republika: Boravak do godinu, prijava 200 eura i obaveznih 5.000 eura na bankovnom računu prilikom provjere. Mogu se prijaviti za rad s poslovnom ili freelance licencom, a firma za koju rade mora biti povezana sa Češkom.

Estonija: Boravak do godinu, sa mogućnošću produženja za šest mjeseci. Prijava 100 eura, obavezan prihod od 3.500 eura mjesečno prvih pola godine. Oni koji ostaju u zemlji duže od godinu, postaju poreski obveznici. Prvi su uveli vize za digitalne nomade 2020. godine. Nude i takozvano e-boravište, koje udaljenim radnicima omogućava pristup elektronskim servisima Estonije – uključujući bankarske i slične usluge - iako nemaju stvarno boravište u toj zemlji.

Finska: Boravak do šest mjeseci, prijava 400 eura, mjesečni prihodi najmanje 1.220 eura. Viza važi za preduzetnike – samozaposlene.

Grčka: Boravak do godinu, sa mogućnošću produženja, prijava 75 eura, minimalni prihodi od 3.500 eura mjesečno. Vize za digitalne nomade uveli su prošle godine, a prema njihovom zakonu ne mogu da budu zaposleni ili angažovani na neki drugi način u grčkim firmama.

Mađarska: Boravak do godinu sa mogućnošću produženja, prijava 110 eura, obavezni prihodi od bar 2.000 eura mjesečno. Njihova „Bijela karta“ podrazumijeva obavezan boravak u zemlji najmanje 90 dana tokom polugodišnjeg perioda, ali i oslobađanje od poreza za to vrijeme. Takođe ne smiju da rade za mađarske firme dok imaju ovu vizu.

Island: Boravak do šest mjeseci, prijava 86 eura, obavezni mjesečni prihodi od 7.075 eura. Iako „ciljaju“ samo na digitalne nomade sa visokim primanjima, viza omogućava oslobađanje od poreza tokom boravka u ovoj zemlji.

Italija: Boravak do godinu, sa mogućnošću obnavljanja vize. Zakon donesen u martu ove godine – poput crnogorskog – još nije zaokružen u pravnom smislu. I dalje je nepoznanica koliko će koštati prijava i koliki je obavezan minimalni prihod za podnosioce zahtjeva. No, izvjesno je da će biti namijenjene veoma iskusnim radnicima, koji su uskladili svoje poslovanje sa zahtjevima poreskog sistema u zemlji, koji mogu sebi da obezbijede zdravstveno osiguranje i nemaju kriminalni dosije.

Malta: Boravak do godinu, prijava 300 eura, minimalni mjesečni prihodi od 2.700 eura. Uz ovu vizu nuđeno je i obećanje da će digitalni nomadi biti oslobođeni plaćanja poreza u ovoj ostrvskoj zemlji ako to čine u zemlji svog porijekla, ali ono još nije stupilo na snagu.

Portugal: Boravak do godinu, minimalni prihodi od 2.800 eura mjesečno. Detalji dodjeljivanja vize tek će biti poznati, s obzirom na to da je program tek počeo. Vizu dobijaju oni koji rade za firme van zemlje.

Rumunija: Boravak do godinu, obavezni prihodi od 3.950 eura mjesečno, odnosno tri prosječne bruto zarade u zemlji u trenutku prijave. Digitalni nomadi moraju sebi da obezbijede zdravstveno osiguranje i da nisu krivično gonjeni, te da rade za firme van zemlje. U slučaju da su poreski obveznici u nekoj drugoj zemlji, u Rumuniji nemaju takve obaveze.

Norveška: Boravak do dvije godine, prijava 600 eura, minimalni prihodi od 3.000 eura mjesečno. Digitalni nomadi moraju imati najmanje jednog klijenta u ovoj skandinavskoj zemlji i moraju plaćati poreze.

Svi se „otimaju“ o ove specifične radnike, koji na život gledaju kao na putovanje – u pravom smislu te riječi. Njihov novac pomaže lokalne biznise, specifičnu turističku ponudu i puni prazne apartmane van glavne sezone. A da bi i Crna Gora uspjela da uzme „svoj dio kolača“, morala bi što prije da shvati da se do uspjeha stiže dobrom koordinacijom svih koji su uključeni u ovaj proces.