Divlja ljepotica

Iskoristi dan: kanjon Mrtvice
Na svega 35 kilometara od Podgorice u pravcu Kolašina otkrićete mističnu Mrtvicu i njen kanjon koji često proglašavaju najljepšim na Balkanu. Onog trenutka kad kročite u njega i oprostite se sa zvukom civilizacije i pogledom na posljednje naseobine, za vas se otvara nevjerovatan svijet koji kao da stoji i postoji isključivo sam za sebe.

Kameni most iz 1858. ili vremena knjaza Danila koji ga je podigao za ljubav svoje majke, simbolično vodi dalje uz Mrtvicu otkrivajući njenu smaragdnu boju i hladnu narav

Hraniteljka Morače
Postoje mjesta u našoj zemlji koja još uvijek tiho žive, mirna i neotkrivena, netaknuta novim idejama i konceptima ukrašavanja prirode kojima smo toliko skloni. Obično vanredne ljepote, ovakva mjesta, kanjoni, doline rijeka, katuni ili zaseoci opstaju zahvaljujući nepristupačnim, gorostasnim čuvarima koji poput dragulja čuvaju leđa preostalim divljim ljepoticama. Jedna takva je i Mrtvica, mala i impulsivna pritoka Morače i njena najobimnija hraniteljka iz pravca golemih Rovaca. 

Na svakom koraku, ma koliko bujno zelenilo bilo, Mrtvica moćnim hukom podsjeća na svoju prisutnost malo niže

Na svega 35 kilometara od Podgorice u pravcu Kolašina, kod Međurječja, na ušću Mrtvice u Moraču, počinje penjanje uz mistični kanjon ove male rijeke koji često proglašavaju najljepšim kanjonom Balkana. Mali kameni most simbolično vodi dalje uz Mrtvicu otkrivajući njenu smaragdnu boju i hladnu narav. Most potiče još iz vremena knjaza Danila tj. 1858. godine, kada ga je podigao za ljubav svoje majke čiji su korijeni vezani za ovaj neobičan kraj. 
Iako okružena gorostasima, nekim od planinarski najzahtjevnijih planina Moračke kape, ljutim Maganikom, Stožacom, i dalje vrhovima Tali, Lole i Žurima, ušće Mrtvice u Moraču se nalazi na prilično niskoj nadmorskoj visini i u pitomom kraju - na svega 211 metara. Sa te tačke, uska staza vodi gotovo 13 kilometara dalje ili još 612 metara više duž hladne Mrtvice i nevjerovatnih prizora kojima tu i tamo sačekuje svoje rijetke goste.

• KANJON MRTVICE:
  Dužina staze: 12,5 km
  Visinska razlika: 612 metara
  Vrijeme: oko 5 sati
  Markirana staza

Epski moćna rijeka
Onog trenutka kad kročite u kanjon i oprostite se sa zvukom civilizacije i pogledom na posljednje naseobine, za vas se otvara nevjerovatan svijet koji kao da stoji i postoji isključivo sam za sebe. Prizori razlivenog smaragda koje juri naprijed, produbljujući odvajkada put kroz okrunjene gromade i drveća sa kojeg se mahovina, kao brada starca njiše na hladnom vjetru koji teče s vodom, uskoro će postati vaše prirodno okruženje. Hodajući tu i tamo obilježenom planinarskom stazom, u tišini stijena i buku Mrtvice, misli su mi lutale po epskoj fantastici. Prisjetila sam se priča moje babe o ćudljivim vilama i snažnim junacima i onih skorašnjih ekranizacija dragulja svjetske beletristike. Ubrzo sam stigla do prvog odmorišta, malog drvenog mosta iznad divlje rijeke sa kojeg se pruža pogled poput posljednjeg upozorenja na zeleni otkucaj zaglavljen u visokom sivilu sa svih strana. Pređete li most i spustite li se niže do obale ovdje bez griže savjesti možete prekinuti šetnju. Mala plaža sa savršeno oblim kamenjem i hladnim dahom koji dolazi iz kanjona idealno je mjesto za dremku, maštanje, čitanje i iskonski odmor. Ali, mene kao da su neke vilinske pjesme vukle dalje pa nisam htjela propustiti ništa.

Dalje uz kanjon
Put dalje, ka sjeverozapadu najednom biva sve uži a šuškanja insekata i po neki hitri bijeg nečega što ne smijem ni da naslućujem što je, sve bliži. No, moj vjerni štap i ovog puta pokazao se dorastao izazovu rastjerivanja opasnosti.
Na svakom koraku, ma koliko bujno zelenilo bilo, Mrtvica je moćnim hukom podsjećala na svoju prisutnost malo niže. Uska staza u nastavku vodi do najinstagramičnijeg dijela kanjona, onoga što nazivaju Kapijom želja. Ne znam da li taj magičan poljubac stijena zaista ispunjava želje ili ne, ali zasigurno otvara vrata nevjerovatnim prizorima šumske idile i nevjerovatnih nijansi vode Mrtvice.

Poljubac stijena iznad Kapije želja

Dugo sam stajala na stijenama tik uz vodu, tako da osjetim vlagu koja se lijepila za stvari, i pokušavala čuti sopstvene misli. Ovaj osjećaj ima nadahnjujuće, meditativno dejstvo i nešto je što teško mogu pretočiti u riječi. Stari su govorili da voda sve spira. Ako im je za vjerovati - onda je Mrtvica zaista najbrže i najdublje pranje koje sebi možete prijuštiti.
Dalje od Kapije želja i odmorišta koje nudi, kanjon tu i tamo otvara nevjerovatne poglede na planinske bujice i potoke koji dolivaju hladnoću Mrtvici. Inače, izvorište rijeke nalazi se na 1200 metara nadmorske visine a čuva ga mistično sivilo duboko u planini. Često možete čuti priču da je kanjon zapravo dublji od Tarinog, samo nedovoljno istražen. Ko zna, možda uskoro budemo štampali dopunjeno izdanje udžbenika sa izmijenjenim nazivom za suzu Evrope. Mrtvica sa svojom zelenom bojom i kristalnom bistrinom to svakako jeste.

U nevjerovatnom podvigu, general major Danilo Jauković sa svojim vojnicima probio je stijene iznad Mrtvice, uklesavšu u njih put koji je mještanima kraja olakšao vezu sa Međurječjem

Put kroz čudo prirode vodi dalje i kroz čudo čovjeka. U pitanju je prolaz, pješački put odlučno uklesan u stijenu 1973. godine. U nevjerovatnom podvigu, general major Danilo Jauković sa svojim vojnicima probio je stijene iznad Mrtvice, uklesavšu u njih put koji je mještanima kraja olakšao vezu sa Međurječjem.
Snaga i gologlavost mišica ovog poduhvata osjeća se na svakom koraku dok prolazite uskim kanalom koji danas vodi neke potpuno drugačije namjernike.
Nevjerovatan put i prizori za koje je teško pronaći prave riječi nastavljaju se na svakom koraku, sve do sela Velje Duboko i dalje ka Kapetanovog jezeru i Nikšiću što čini ovaj kanjon važnom spojnicom, kanalom do različitih oblasti planina Crne Gore. No, odete li dalje ili ne, jedno je sigurno, Mrtvica će vam se hitro i glasno uklesati u sjećanje kao uspemena na najljepše prizore i doživljaje skrivene samo za vas.

TEKST: ANA ĐURKOVIĆ
FOTOGRAFIJE: VLADIMIR VUČINIĆ