Galeon iz 17. vijeka se vraća na Jadran

 ,,Sveti Stefan Providenca" uskoro će dići jedra na crnogorskom moru

Replika broda iz 1629. godine „Sveti Stefan Providenca“, koji će zaploviti iduće ljetnje sezone, oživjeće slavnu pomorsku prošlost Crne Gore. Ovaj veličanstveni galeon, rezultat strastvenog rada i vizije Miloša Knežića, predstavlja brod koji će se kretati kroz vrijeme i prostor, pričajući priču Crne Gore na otvorenom moru. 

Kada neko kroči na ovaj brod, zakoračiće u priču dugu 400 godina. Brod će biti porinut u aprilu iduće godine, što znači da će Crna Gora za narednu ljetnju sezonu imati brod jedini takav na svijetu.

- Njegova vrijednost je neprocjenjiva jer ovakav brod ne postoji. Biće prava kulturna i istorijska atrakcija, a kad podignemo jedra, čućete poseban zvuk, „plač jedra“, koji označava početak prave plovidbe - kaže Knežić, naglašavajući da „Sveti Stefan Providenca“ nije samo brod, već simbol koji će oživjeti duh crnogorskih moreplovaca.

DUGA TRADICIJA BRODOGRADITELJA

Knežić dolazi iz porodice s dugom tradicijom brodograditelja, koja traje već pet generacija. Sa strašću i vještinama naslijeđenim iz svog rodnog Metkovića, on gradi repliku galeona iz 17. vijeka – simbola pomorske moći i slave. Ovaj trgovački i ratni jedrenjak, bogat istorijskim pričama, oživljava pod njegovim rukama nakon gotovo 15 godina predanog rada. Izgradnja broda „Sveti Stefan Providenca“ nije samo običan projekat, već ostvarenje davno sanjanog sna, koji je započeo u razgovorima s njegovim pokojnim bratom. 

„Providenca“ nije samo brod, već i podsjetnik na slavnu istoriju crnogorskih moreplovaca, a svojom pojavom i autentičnošću privući će mnoge turiste i ljubitelje istorije. 

- Ovaj brod će ploviti našim morem. Neću dozvoliti da postane samo statičan ukras, privezan poput običnog čamca. Želim da jedri, da oživi na vjetar - kaže Knežić s ponosom, ističući da „Sveti Stefan Providenca“ neće biti samo turistička atrakcija, već simbol koji će se kretati kroz vrijeme i prostor, pričajući priču Crne Gore na otvorenom moru.

Osim turističke funkcije, „Sveti Stefan Providenca“ će biti i platforma za snimanja filmova, predstave, koncerte, te dio bogate kulturne ponude Crne Gore. Ovaj brod, spoj tradicije i moderne umjetnosti, oživjeće prošlost kroz novu, autentičnu dimenziju. Knežić je po struci pomorac, ribar, brodograditelj, stolar, dekorater, dizajner, scenograf i animator – sve te vještine sjedinjene su u ovom energičnom čovjeku. Ni porodična tragedija, gubitak brata Krsta Knežića, poznatog barskog ribara i vlasnika koče "Špiridon" koja je potonula u velikom nevremenu 16. februara 2007. godine između Bara i Ulcinja, nije ga spriječila da ostvari njihov zajednički san.

Velika podrška devedesetogodišnjeg oca

Što se tiče finansijskih ulaganja, Knežić priznaje da ih je teško procijeniti, jer se radi o velikim iznosima.

 - Moram zahvaliti mom ocu, koji me jedini tehnički razumije, i mojoj supruzi, koja već osam godina živi bez mene dok ja provodim šest dana sedmično u Baru. Moj otac, koji ima 90 godina, čak je kupio veliki laptop kako bi pratio svaki moj korak. Svaku fazu rada moram mu slati slikom, a ako napravim grešku, on me vraća da to ispravim - priča Knežić.

Knežić ima i bogatu karijeru u filmskoj industriji, gdje je, tokom sedam godina života u Rimu, radio kao rekviziter, kreator i izrađivač scenografija i opreme za snimanje filmova.

Naučio je da napravi što okom vidi. Jedrenjak „Sveti Stefan Providenca“ radi uz veliku podršku 90-godišnjeg oca poznatog brodograditelja iz Metkovića. Iako mu je od 1997. godine zvanična adresa u Budvi on vrijeme provodi u Baru. 

Ovaj brod, izgrađen je 1629. godine i nosi u sebi priču koja podsjeća na važan istorijski događaj iz Perasta.

- Godina 1629. bila je ključna jer je Perast pet godina ranije pretrpio strašan udarac. Hajrudin Barbarosa sa svojih 12 brodova, sličnih ovom, napao je Perast, opljačkao grad, ubio dio stanovnika, a mnoge odveo kao zarobljenike u Maroko i Tunis, znajući da su peraške porodice bogate i da će ih otkupiti. Ljudi koji su prošli kroz tu muku, čiji su članovi porodica postali robovi, više nikada nisu bili isti. Providenca je bila prvi brod koji je više ličio na ratni nego trgovački, spreman na nove izazove - priča Knežić.

Originalne skice iz 17. vijeka

Prije nego što je krenuo u izgradnju broda, Knežić je sasvim slučajno došao do originalnih dokumenata iz tog vremena, po kojima sada gradi Providencu. 

- Jedan vozač kamiona, kada se rušila kuća u Dobroti, našao je dokumente u šutu i pozvao me, znajući da to samo meni može trebati - prisjeća se Knežić koji radi brod po originalnim dimenzijama sa stare skice, dužine 30 metara i širine 6,6 metara.

- Imam precizne crteže i sliku broda, na tri lista gdje se jasno vidi duborez, isti onaj kakav je krasio venecijanski namještaj. U to vrijeme, Venecija je postavljala pravila – brodovi nisu smjeli biti duži od 30 metara, a Bokeljima nije bilo dozvoljeno da prave veće brodove kako ne bi postali konkurencija. 

Spojivši svoje brodarske gene i bogato iskustvo, Miloš je sam uklesao svaki detalj sa skice. Tokom svih tih godina, jedina pomoć mu je dolazila od Baranina Dragoljuba Bajkovića, s kojim dijeli istu strast i ljubav prema brodarstvu. Tu je i bravar-mehaničar Senad Strujić koji mu takođe dosta znači. 

Brod koji gradi je tipičan galeon, sličan piratskim brodovima, s impozantnom pulenom na začelju. Na krmi se ističe figura Peruna, boga groma i oluje, dok je unutrašnjost broda pažljivo uređena. Krma, tradicionalno najljepši dio broda, služila je kao prostor gdje su kapetan i posada provodili vrijeme, a duborezi su u 17. vijeku odražavali moć, posebno u Španiji. Unutra je bila i sakralna ckrvica, jer su to bila duga putovanja. Grobnica je bila more i u brodu je morala da postoji kapelica.

Voskirana jedra: Oživljavanje zaboravljene zanatske tradicije

Originalna jedra broda „Sveti Stefan Providenca“ bila su presvučena voskom, što im je davalo izuzetnu otpornost na vlagu i istovremeno ih činilo lakšim, omogućavajući jedrenjaku bržu i stabilniju plovidbu. U skladu s tradicijom, Knežić je odlučan da i jedra replike budu što autentičnija. Međutim, danas je gotovo nemoguće pronaći takav materijal u trgovinama, pa je Knežić osmislio rješenje – planira da sam izradi jedra tako što će platno potapati u velike posude s rastopljenim voskom.

Ovaj proces nije ni jednostavan ni jeftin, ali je ključan za očuvanje autentičnosti broda. Iako je danas rijetkost sresti brodove sa ovakvim jedrima, Knežić je spreman da uloži trud i sredstva kako bi replika „Svetog Stefana Providenca“ bila što vjernija originalu. 

VEĆ DOBIJA PONUDE

Knežić je dobio već ponudu od profesora sa Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja Branka Ilića da na brodu održe četiri predstave. 

- Planiram razgovore s Ministarstvom turizma kako bismo zajedno unaprijedili turističku ponudu, organizovali fešte i donijeli nešto sasvim novo za turiste. Što se filmske industrije tiče, imamo kontakte širom svijeta, a stare saradnje su i dalje aktivne. Kao što turisti odlaze u Rim da vide Koloseum, tako će ovaj brod biti jedinstvena atrakcija. Kad neko kroči na njega, zakoračiće u 400 godina bogate priče. Njegova vrijednost je neprocjenjiva. Sam će pričati svoju priču, kulturnu i istorijsku, jer mi nismo narod od juče - naglašava Knežić dodajući da planira da brod bude prilagođen za oko 100 ljudi, kako bi svi imali dovoljno prostora i uživali u plovidbi. 

Brod će svoja jedra raširiti u aprilu sljedeće godine. 

- Kada podignemo jedra, čućete onaj poseban zvuk, poznat kao ,,plač jedra" – škripa i zvuci jedara dok se vjetar hvata u njih. To su zvukovi prave plovidbe - kaže Knežić, budući kapetan ovog jedinstvenog zdanja.