Gosti kod Stevovića žive seoski život svojih domaćina

Domaćinstvo ,,La Nostra Casa" na Žabljaku 

U srcu crnogorskih planinskih predjela, u idiličnom seoskom ambijentu, žabljačko domaćinstvo ,,La Nostra Casa"  predstavlja svjetionik autentičnosti i održivog turizma. Ova priča o uspjehu počinje 1999. godine, kada su Blagica Stevović i njen suprug Zoran, nakon petogodišnjeg iskustva u Ambasadi SCG u Italiji, odlučili da se vrate u Crnu Goru.

Strast Stevovića prema tradicionalnom načinu života, uzgoju stoke i proizvodnji sira, dovela ih je do stvaranja domaćinstva, koje se u decembru prošle godine krunisalo i nagradom. U kampanji ,,Ruralno, održivo, domaćinski", koju je organizovalo Ministarstvo turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Blagica Stevović je u kategoriji ,,Najbolja seoska domaćica" prošle godine dobila drugu nagradu.

Blagica i Zoran Stevović

- Prošle godine smo nakon pet godina uspješnog rada prvi put dobili priznanje od strane MERT-a i osvojili nagradu od 1.000 eura. Ovo priznanje nam je jako drago pošto u Crnoj Gori ima preko 250 registrovanih seoskih domaćinstava - kazala je Blagica. 

U razgovoru za Caffe Montenegro, u domaćinstvu koje radi i zimi, Blagica nam otkriva da se ne bave samo pružanjem smještaja i autentične hrane, već uključuju goste u sve aspekte ruralnog života. Njen dan počinje rano ujutro. Sa suprugom Zoranom brine o stoci i proizvodnji sira, da bi kasnije pošla na svoj stalni posao u sportskoj radnji na Žabljaku. Kćerka Gordana i sin Jovan, dolaze da pomažu roditeljima tokom sezone, a posebno pri održavaju komunikacije sa gostima putem elektronskih medija tokom cijele godine.

Zapravo preko AirBnB platforme im dolaze gosti, a djeca prate njihove potrebe i komuniciraju sa njima.

- Kćerka Gordana je nakada bila i vodič u NP Durmitoru pa im najčešće daje smjernice za bezbjedan boravak u planini u zavisnosti od njihovih znanja i vještina. Naša djeca govore engleski i italijanski i oboje su školovani ugostitelji (sin kuvar, kćerka dipl. menadžer hotelijerstva). Oni koji rade i žive i u Kotoru/Podgorici i na ovaj način unapređuju ovaj mali biznis. Nažalost nijesu u mogućnosti raditi i ovdje jer prihod koji se ostvaruje je više dodatna dobit na imanju kroz prodaju domaćih proizvoda koje mi na domaćinstvu proizvodimo - kaže Blagica, koja jedva čeka da im dođu i unučad koja vole život na selu. 

Iako život na selu može biti izazovan, Blagica naglašava da je rad na imanju i kontakt s gostima prirodan dio njihovog života. Modernizacija ne remeti njihov rad, a gosti cijene izostanak televizije i suživot s prirodom. Ova porodična priča ne teži masovnom turizmu, već održavanju kvaliteta ponude i unapređenju života na selu.

A njihova ideja se rodila u Italiji gdje su ona i suprug bili angažovani u našoj ambasadi. 

- Daleke 1999. godine smo se vratili iz Italije sa petogodišnjeg angažmana u Ambasadi SCG gdje smo suprug i ja radili kao ugostitelji pri rezidenciji ambasadora, gdje je suprug bio glavni kuvar, a ja pomoćno osoblje. Tokom tog perioda smo gradili novu kuću i maštali o sopstvenom biznisu na svom imanju, te gradili kuću sa osam soba i dva velika dnevna boravka sa idejom da primamo goste jednog dana kada sve to bude gotovo. Međutim, pošto su djeca rasla i školovala se, ideja je tek realizivana 2018. godine kada smo uspjeli da otvorimo vrata našeg doma. Ideja koja nas je vodila, bila su italijanska seoska domaćinstva (agriturismi) koji posluju u sličnom seoskom ambijentu i nude originalnu ponudu svog podneblja. Tada smo bili među prvima u Crnoj Gori koji su osim zvanične registracije imali i kompletnu ponudu - smještaj, hranu, rad na seoskom domaćinstvu za goste (rad u bašti, muža krava, pravljenje sira) sve aktivnosti u kojima su naši gosti tražili da učestvuju - priča Blagica o počecima domaćinstva ,,La Nostra Casa".

Turisti i za slavskom trpezom Stevovića

Blagica Stevović priča da je njihovo domaćinstvo posebno i da gosti praktično postaju dio porodice.

- Naši gosti imaju mogućnost da tokom boravka slušaju gusle koje moj suprug svira za njih kada oni to požele. Takođe često se u maju, za Đurđevdan, zadese turisti kod nas koje pozovemo i na našu slavu i tako se oni dodatno upoznaju s našim običajima i osjete posebno gostoprimstvo. Za Petrovdan se prave vijenci od cvijeća, gostima se taj običaj mnogo dopada. Pravljenje sira na tradicionalan način je u našem domu svakodnevna aktivnost pa gosti sa nama prave i traže recepte, kao i kada ja pravim kačamak tučanik gosti ga sa mnom pripremaju i često se dobro umore - kaže uz šalu Blagica. 

RADNI DAN POČINJE U PET 

Tipičan dan u životu seoske domaćice, Blagica opisuje ovako:  

- Pošto imamo četiri krave i bavimo se proizvodnjom tradicionalnog sira i povremeno tvrdog sa začinima, naš dan počinje u pet sati ujutro, gdje se suprug i ja spremamo za mužu i održavanje štale, nakon čega se donosi varenika u kuću i počinje obrada mlijeka i proizvodnja sira. Takođe imam veliku baštu koju ljeti treba pratiti svakodnevno. Radim u jednoj sportskoj radnji od 8.00 do 15.00 časova, nakon čega se vraćam kući i nastavljam poslove u domaćinstvu. S obzirom da je ljetnja sezona glavna kada primamo goste, obično suprug prati drugu mužu dok ja pripremam sobe, hranu i održavam komunikaciju sa gostima koji su u našem domu. 

Gosti koji dolaze kod njih imaju na raspolaganju sprat od kuće, tako da imaju suživot sa njima i mogu iz prve ruke da vide kako izgleda život jednog tradicionalnog domaćinstva, uključujući sve aktivnosti koje ono ima, što gosti jako cijene i baš zbog tog suživota i doživljaja koji je za njih poseban žele da borave u ovom jedinstvenom domaćinstvu.

Još od povrataka iz inostranstva su nastavili da vode tradicionalan život na koji su bili naučeni i prije toga.

- Prosto nam je to išlo prirodno i vjerovatno smo uvidjeli da neke stvari iz ,,modernog” svijeta nam nisu bile primamljive odlučili smo se na povratak. Shvatili smo da živjeti na svom imanju i od svog rada, posebno imati kuću sa velikom baštom nam daje veću slobodu nego život u gradu i stanu, pa smo tako i odlučili da budemo ,,gazde na svome” - ističe naša domaćica Blagica.  

Kako kaže, živjeti tradicionalnim životom nije lako, ali mora se voljeti i poštovati svoje. Teže da ostave trag i znanje djeci, unučadima, a usput i gostima o tradicionalnoj crnogorskoj porodici, njenim običajima, nošnjama, istoriji i svemu što nas čini autentičnim.

Za najvažnije vještine koje su ključne za uspješno vođenje seoskog domaćinstva smatra kao osnovnu želju za rad.

-  Mi smo se navikli da radimo od malena i to nam dosta pomaže da se kvalitetno organizujemo. Posebno nas unapređuje to što smo svi ugostitelji pa samim tim nam je rad sa gostima potupuno prirodan i pazimo da naši gosti uvijek budu zadovoljni i kvalitetno informisani, a sve to da ne remeti poslove na našem domaćinstvu kojih zaista ima dosta - kaže Blagica. 

Bogatstvo iskustava i doživljaja

- Zanimljivih priča ima dosta i one se vide najviše krož knjigu utisaka koju naši gosti rado popunjavaju. Imali smo jednu gošću koja je u sred kovida poželjela da ostane mjesec dana, te tako živjela sa nama cijeli septembar i sa nama sve aktivnosti radila, a najviše  se angažovala oko branja boranije i razvrstavanja krompira. Bilo je gostiju koji su tražili da uče da sviraju gusle, pa je jedna gošća uzela istrument kao violinu i pokušala tako da svira, dok su neki ulazili u štalu u tražili da muzu krave i sa strahom prilazili životinjama, što je nama bilo jako neobično i simpatično. Najljepše od svega što ti gosti kada odu nam se često jave, pišu, šalju razglednice i poklone kao znak zahvalnosti za naše gostoprimstvo i  nezaboravan doživlalj - kaže Blagica dodajući da često napomenu da su to što dožive kod njih nekad čuli iz priča o životu svojih đedova i baba ili su nekad kao djeca osjetili slične mirise i ukuse koji se nikad ne zaboravljaju a na koje ih je podsjetilo naše domaćinstvo. 

- Shvatamo da sve ovo što radimo svakodnevno je nekome izuzetno i posebno i da ovakav doživljaj ne mogu naći u svom modernom okruženju  - kazala je Blagica.

Pitali smo je i kako se nosi sa izazovima modernizacije i da li je teško očuvati autentičnost seoskog domaćinstva.

- Iskreno, modernizacija nikako ne utiče na naš radi, a mi i nemamo neku veliku potrebu za njom, posebno što vidimo da naši gosti to cijene i daju nam motivaciju da nastavimo istim putem. U našim prostorijama nema televizije, pametne telefone koristimo samo po potrebi, imamo WI Fi jer je to jedino bitno gostima. Naš dom je dosta nov, ali nismo težili da pretjeramo jer šmek tradicionalnog prostora nam daje prednosti koje naš gost, obično stranac, zna da cijeni - kaže Blagica. 

 Pričala nam je i o planovima. 

- Pošto mi nikada nijesmo bili orijentisani samo na prihod i veliki broj noćenja zbog ograničene radne snage (suprug i ja) ne planiramo širiti više od postojećeg kapaciteta, već sa ovim trenutnim radom poboljšati naš životni stanadard i uz to pripomoći svojoj djeci i unucima ako je to moguće. Bitnije nam je održati postojeći kvalitet ponude koji neće remetiti i kvalitet života - kazala je Blagica koja dodaje da na žalost nema velike pomoći od resosornih ministartsva/organa i uprava za sve one koji su ostali na selu i koji se bave ovim poslom i realno daju najoriginalniju ponudu koju naša država ima a to je selo i tradicija.

Nadomak Nacionalnog parka Durmitor

Domaćinstvo Stevović se nalazi nadomak samog Nacionalnog parka Durmitor. Centar grada se nalazi dva kilometra od domaćinstva, a Crno jezero im je takođe na udaljenosti od dva kilometra. Lokacija gazdinstva je veoma pogodna za planinare, jer mnoge planinarske rute je lako organizovati od kuće Stevovića. Rafting centar im je na svega 20 km od kuće, pa ljeti za goste imaju svakodnevno organizovane odlaske iz domaćinstva na rafting.

MLADI I DALJE ODLAZE SA SELA

- Osim premija koje dobijamo za grla i sir nemamo pomoć u izgradnji ili poboljsanju infrastrukture, tj. ti fondovi su nama daleki jer ulaganja u opremu i prostore za proizvodnju su nama teško dokučivi kao malom proizvođaču. Takođe smo, nažalost, svjesni da selo polako odumire, da mladi ne ostaju i idu dalje kao što su i naša djeca, jer prihodi koji se i ovako teško ostvaruju nijesu dovoljni. Radovalo bi nas da vidimo mlade ljude da ostaju da rade, da naša djeca sjutra imaju šansu da unaprijede ovaj posao i možda imaju više kapaciteta i usluga na svome - istakla je Blagica. 

 Ona naglašava da su članovi NVU ,,Udružena seoska domaćinstva” u kome su domaćinstva poput njihovog koja se trude kao i oni da održe tradicionalne aktivnosti u svom domu i imaju dodatnu dobit, da se promoviše naš rad i trud i da opstaje selo. Blagica kaže i da imaju veliku podršku od Regionalno razvojne agencije Bjelasica, Komovi i Prokletije koja često radi na promocijii i unapređenju rada seoskih domaćinstava.

Uprkos izazovima, Blagica i njena porodica planiraju zadržati svoju autentičnost i održati kvalitet ponude, unapređujući životni standard kroz postojeći rad. Ipak, osjećaju nedostatak podrške od strane nadležnih institucija. Njihova priča je ne samo o gostoprimstvu, već i o očuvanju tradicije i promociji seoskog života, čime postaju primjer inspiracije i podrške zajednici ruralnog turizma u Crnoj Gori.