Grad Djeda Mraza

Laponija: Rovaniemi u Finskoj

Prošle godine smo bili na porodičnom putovanju u Rovaniemi, glavnom gradu Laponije. Grad je najpoznatiji po tome što sva djeca svijeta pišu pisma Djedu Mrazu koji službeno živi upravo u ovom gradiću, smještenom na polarnom krugu u Finskoj. Putovanje nije jeftino ali vrijedi li - vrijedi!

Kako nama priča s Djedom Mrazom već prilično dugo nije aktuelna, nije nam bio cilj posjetiti grad u vrijeme Božića ili Nove godine, već upravo u aprilu kad tamo zima malo popusti i kad se temperature podignu na ugodnih od -15 do -5 stepeni. Do odredišta, gradića Rovaniemia stigli smo avionom preko Budimpešte i Helsinkija od kojeg je glavni grad Laponije udaljen svega 900 km sjeverno.

Prvi utisak po izlasku iz aerodromske zgrade bio je - evo nas ponovo u zimi.
Temperatura u minusu, a snijega koliko želite.
Prvi dan nam je osvanuo sunčan, pa smo ga iskoristili na najbolji mogući način i uživali u skijaškom trčanju po zaleđenoj rijeci Kemijoki koja prolazi kroz grad. Bez pretjerivanja moramo priznati da je ovo bilo najbolje skijaško trčanje do sada. Potpuno drugačiji ambijent uz skijanje na predivnom suvom snijegu i odlično uređenim stazama. Nakon vraćanja opreme, posjetili smo i obližnji vidikovac na skijalištu planine Ounasvaara koja je smještena odmah preko rijeke nasuprot Rovaniemia.

Drugi dan našeg boravka protekao je u posjeti kanjonu zaleđenih vodopada, Korouoma, udaljenih 90-tak kilometara od grada. Naš dragi prijatelj i vodič, Božidar iz Hrvatske, koji zadnjih par godina živi u Rovaniemiu, potrudio se da nam pokaže i ispriča sve moguće zanimljivosti i anegdote vezane za ovaj kanjon, a poseban utisak na nas je ostavilo penjanje do jednog od slapova kojeg zovu Mamut.
U cjelodnevni izlet uključeno je i pečenje kobasica na vatri što podrazumijeva i pripremu i paljenje vatre. Šetnja kanjonom potrajala je dobrih par sati po snijegom pokrivenim stazama ali i zaleđenim dijelovima po kojima nijesmo mogli proći bez priručnih dereza za led. Ukoliko se odlučite na ovakav izlet, znajte da je ovaj hajk srednje zahtijevan i traži puno opreza.

Trećeg dana naše posjete Rovaniemiu posjetili smo Arktikum, muzej grada, Laponije ali i Finske.
Arktikum je naučni centar i muzej koji vam omogućuje da izbliza doživite sjevernu prirodu, kulturu i istoriju. Ukoliko muzej posjećujete porodično, preporuka je kupiti Culture Pass, porodičnu ulaznicu za 4 osobe (2+2) koja košta 55 eura, vrijedi 7 dana i pokriva posjete za još dva muzeja u Rovaniemiu, obližnji Pilke, muzej šuma, održivog razvoja šumarstva i šumskog blaga Finske i Korundi House of Culture - muzej savremene umjetnosti. U Korundiju preporučujemo posjetiti i muzejski restoran koji je odlična opcija za očuvati budžet jer je ponuda na principu – All You can Eat – a hrana je stvarno odlična.

Idućeg dana se vrijeme pokvarilo i počeo je padati prilično jak snijeg. Sad kada razmišljamo o tome, domaći bi mediji savjetovali ostanak kod kuće, odgađanje putovanja i sl. U Finskoj toga nema, ili nema bar u ovom slučaju gdje očito snijeg i zametene ceste nijesu bile prepreka da sa našim vodičem Božom krenemo prema Nacionalnom parku Riisitunturi, udaljenom oko 2 sata vožnje prema istoku. Ako smo se u nekom trenutku pitali hoće li uopšte biti posjete tom parku s obzirom na vrijeme, nijesmo trebali sumnjati, jer i po snijegu, magli i vjetru, posjetioci dolaze i uživaju u atmosferi ovog predivnog mjesta.

Da se razumijemo, realno se nemate gdje izgubiti jer su planinarske staze odlično označene, i sve je pokriveno oznakama i informacijama o udaljenostima i planinarskim kolibama koje su opremljene pećima na drva, zalihama istih za par dana, pa i suvom hranom koju ostavljaju posjetioci.
Nakon zasluženog odmora u jednoj od njih, te ručka s grilanim kobasicama koje je pripremio naš Božo, krenuli smo prema Rovaniemiu. Kako se nakon dva sata vožnje vrijeme počelo smirivati i razvedravati, vodič Božo nam je odmah skrenuo pažnju na povoljne vremenske uslove ali i dobru polarnu prognozu za lov na Auroru Borealis ili polarnu svjetlost.

Nijesmo dvojili ni trenutka oko daljnjeg nastavka turističkih aktivnosti toga dana. Nakon dolaska u apartman i odmora od par sati, ponovo smo bili u automobilu i negdje oko 11 uveče krenuli u lov na polarnu svjetlost.
Evo malog savjeta ukoliko se odlučujete na takav izlet. Prvo, zaista treba provjeriti ne samo vremensku prognozu već i prognozu magnetskih aktivnosti, odnosno mogućnosti da zaista vidite polarnu svjetlost. Ukoliko zakupite aranžman preko agencija koje imaju takvu ponudu, njima zapravo nije toliko važno kakva je prognoza i obično se desi da turisti na kraju ne vide polarnu svjetlost. Samo se dobro provedu uz priče o njoj, napravi se roštilj, popije koje pivo i eto odličnog noćnog izleta – bez glavne atrakcije. Zato nam je i bilo bitno da imamo provjerenog vodiča koji neće okolišati i koji će iskreno da kaže ukoliko nema šanse da je vidimo, odnosno da će nas pritisnuti da krenemo u lov na Auroru jer je vrlo velika vjerovatnost da ćemo je i „uloviti“.
Između polarne svjetlosti i vožnje saonicama sa Huskyima uspjeli smo i posjetiti predivne brzake – Vikaköngäs, selo Djeda Mraza ali i napraviti obilazak trgovina Vintage odjeće ili second hand trgovinama koje su u Finskoj izuzetno popularne i odlično posjećene.

Selo Djeda Mraza je jedan veliki zabavni park. Tu je i službena granica preko koje prelazite polarni krug. Svakako prošetajte i poštanskim uredom Djeda Mraza i provjerite koliko pošte dolazi na njegovu adresu iz vaše zemlje. Ukoliko želite i sami iskusiti kako sobovi vuku saonice – ništa lakše, unajmite saonice i krenite putem najpoznatijeg djedice na planeti. Sama posjeta Djedu Mrazu je posebna procedura. Zapravo, tolika je navala turista koji ga žele sresti da je gotovo uvijek red ljudi pred njegovom kućom te imajte na umu da ćete morati čekati na susret s njime.
No jednom kada ste kod Djeda Mraza, osjetićete svu sreću svijeta i vratiti se u djetinjstvo i možda stvarno ponovo početi vjerovati u njega… Zaista posebno iskustvo koje vrijedi iskusiti.

Postoji mogućnost fotografisanja sa Djedom Mrazom ili snimanja filma kako dolazite do njega, no to se naravno naplaćuje i budite spremni platiti ne mali iznos za takvu memorijabiliju. Ali da vrijedi – vrijedi!
Vintage trgovine su nešto posebno što je isto tako nezaobilazan dio putovanja u Finsku. Finci ne samo da vole kupovati u njima, nego svi nešto prodaju, mijenjaju i jednostavno brinu da se ne pravi previše smeća. Ima nešto u tome kad se sjetimo koliko se toga kod nas doma bespotrebno baca.

U takvim trgovinama se može pronaći sve zamislivo i nezamislivo… od starih drvenih točkova za starinska kola koja vuku konji, preko namještaja svih perioda i stilova, uniformi ili kombinezona za trkače formule… da ne spominjemo beskraj starih kompjutera, odjeće iz prošlog stoljeća ili kičastih polupanih lustera… čega sve tamo nema… Ali sve je lijepo posloženo, podijeljeno paravanima i odjeljcima koje svako može zakupiti i doći u takav prostor prodavati.