Grad malog čarobnjaka i velikih čuda

Putopis: Edinburg /

Što je Firenca za Italiju to je Edinburg za Ujedinjeno Kraljevstvo! Šetajući magičnim ulicama grada osjećate kao da vam je neko dao čarobni štapić ili vas teleportovao unazad kroz vrijeme. Iznad grada, na brdu, nalazi se dvorac iz kojeg su kroz istoriju Škoti štitili grad. Ali da krenemo redom…

Ono što često zbunjuje pa i iskusne putnike je naziv odnosno nazivi: Velika Britanija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Britanija… U suštini, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske (puno ime) ili skraćeno Ujedinjeno Kraljevstvo je zajednica Engleske, Škotske, Velsa i Sjeverne Irske. Irci imaju jak nacionalni identitet i kroz istoriju su se pokušavali odvojiti od Engleske što su na kraju i uspjeli učiniti 1992. godine nakon godina rata i velikog broja žrtava. Ostale zemlje žive u kakvoj takvoj zajednici koja je (ako je vjerovati onome što je ispričano u poznatoj Netflix-ovoj seriji Kruna) kompromis svih strana koje ujedinjuje samo lijepa istorija i naslijeđena moć (malo li je?!).

Nešto više o samim Škotima i njihovim suknjama

Kada sam bila mala znam da su me fascinirali ti neki riđi ljudi, tamo negdje gdje muškarci nose suknje i sviraju u mješine (oprostiću ako ne znate šta je mješina samo ako nijeste iz Crne Gore!).

E pa sve gore navedeno se odnosi na Škotsku! Škoti su najriđokosiji narod na svijetu - čak 13% ukupnog broja stanovnika ima u potpunosti riđu kosu. Mješina su u stvari gajde i jednako su bitne za nacionalni identitet kao gusle za Crnogorce - sviraju se u svečanim prilikama ili na okupljanjima.

Najzanimljivije iz Škotske

Jeste li znali da je Škotska jedina zemlja na svijetu kojoj je službena životinja jednorog? Slika ove nepostojeće životinje (bez uvrede za sve ljubitelje nepostojećih životinja) se čak nalazi na pasošima škotlanđana! U keltskoj mitologiji (kelti su preci Škotlanđana) jednorozi su sinonim za čistoću, hrabrost, moć i magiju. Onda nije ni čudo što je nacionalna životinja! Kakvi orlovi, jednorozi su cool!

Sjećate se čudovišta iz Lok Nesa (Loch Ness)

Jedna sam od onih koji se sjećaju bukvara, čitanke, generalno svih knjiga iz osnovne škole jer imam fotografsko pamćenje a i tada je biti dobar đak bilo moderno (jako skromno znam). E tako se sjećam čuvene knjige i radne sveske iz engleskog jezika (svake godine smo imali novi broj knjige pa je onda to bio engleski 1, engleski 2, itd). U jednom od tih izdanja postojala je i priča o čudovištu iz Lok Nesa. Pročitali i naučili domaći a onda su prošle godine i… Eto mene u Škotskoj, sjedim sa koleginicom Škotlanđankom koja mi priča o čudovištu. A meni sve nekako čudno i toplo i najmanje strašno jer eto ja iz neke male zemlje a ipak znam za to “njeno” čudovište koje je strah i trepet grada.

Postojanje čudovišta nikada nije dokazano uprkos savremenim tehnologijama. Postoje očevici koji tvrde da su čudovište vidjeli dok su prolazili pored jezera, neki ribari kažu da su svjedočili izranjanju čudovišta iz vode i da je mali dio koji su uspjeli vidjeti bio dug oko 6 metara! Postoje zapisi iz srednjeg vijeka u kojima se priča o čudovištu koje tamani ljude ali… ni traga o njemu godinama. Legenda ili priča za malu djecu? Možda će se nekada otkriti istina.

Ništa ispod kilta

Kilt je neka vrsta suknje koju nose odrasli muškarci u Škotskoj. Prema pravilu, ispod kilta se ne nosi veš pa su vojnici koji su nosili kilt (on u suštini i jeste dio vojničke uniforme i potiče iz vojske) provjeravani svakog jutra da li su slučajno obukli donji veš ispod “uniforme”. U slučaju da jesu, morali su ga skinuti i predati nadređenima.

O glavnom gradu - Edinburgu

Glazgov je najveći grad ali je Edinburg glavni grad. On je nastao vjerovali ili ne, na ugašenom vulkanu. Cijela zemlja obiluje vodom i zelenim površinama i ono najbitnije - nevjerovatnim istorijskim pričama.

Edinburški zamak, to jest tvrđava, nalazi se na uzvišenju iznad grada i najpopularnija je atrakcija. Uprkos velikom broju turista koji iz cijelog svijeta dolaze da čuju o fantastičnoj istoriji grada, ta tvrđava je tiha, mirna i čista. Organizovani vodiči će vam objasniti sve pojedinosti, ispričati legende i kraljevske spletke, a onda će vas odvesti do Arturove litice koja se nalazi na samom uglu starog grada. Sa te litice imate divnu panoramu na cijeli grad ali i na okean. Zaista divan prizor! Osim predivnog pogleda u ovom zamku se čuvaju i druge vrijednosti: škotska kraljevska kruna, dragulji i sl.

Druga znamenitost grada (znam da zvuči malkice brrr) je groblje. Osim brojnih znamenitih ličnosti u edinburškom groblju počiva i najbolji prijatelj na svijetu - Bobi.

Bobi je čuveni terijer koji je zasluženo jedan od simbola grada. Mala metalna statua postavljena je blizu kuće Bobijevog vlasnika. Nakon što je vlasnik preminuo, Bobi je proveo punih 14 godina (oko 5115 radnih dana bez vikenda i prekovremenih sati) čuvajući grob svog vlasnika. Po kiši i suncu, Bobi je uvijek bio tu. Bobi je uginuo 14.01.1872. godine a zahvalni stanovnici Edinburga su odlučili da mu podignu spomenik 15. 11. 1873. godine. Sada ta divna statua podsjeća na prijateljstvo čovjeka i psa (ko se sjeća “Bobilja i Druškana”?) a smatra se da trljanje Bobijeve njuškice donosi sreću! Ja sam zamislila željicu pa ćemo vidjeti koliko je mi je Bobi naklonjen.

Škoti su jako ponosan narod, drugačiji od ostatka Ostrva i gaje svoju kulturu nezavisno od Kraljevstva. Jedna od legendi za koju sam čula u Zamku je i ona o međusobnim  trovanjima braće i sestara u kraljevskim porodicama zemlje, a sve to zato što su neki bili za pripajanje Kraljevstvu a neki za samostalnost.

(Gastro)kultura

Kada krenete u šetnju gradom ne možete da se načudite arhitekturi - svaka zgrada je malo remek djelo! A dok šetate sigurno ćete ogladnjeti i ono što obavezno morate probati je skon!

Ako ste bili u Kraljevstvu onda znate za njihovu opsjednutost čajem i za čuvene čajanke. Čak i u Dubaiju to mi je jedna od omiljenih aktivnosti- čajanke sa zalogajčićima i pravom osobom za razgovor - pikanterija. Elem, u Kraljevstvu kultura pijenja čaja datira još iz vremena najranijih kraljevskih porodica ali ono što je jedinstveno su čuveni biskviti zvani skon. Okrugli, rumeni, sa suvim voćem ili bez… Neizostavan dio dana! U čemu je štos? E pa skonsi se jedu vrući, prepolovljeni i namazani jednom vrstom neslanog kajmaka (clotted cream) i džemom. Sve se to upotpuni nekim biljnim ili crnim čajem. Nezaboravno iskustvo! Najbolje je to što je skon nastao upravo u Škotskoj, dakle najbolji biskvit u cijelom Kraljevstvu!

A gdje sam ja uživala u svojoj čajanci? Nastavite čitati…

Hari Poterov čudesni svijet u jednoj ulici

Svi smo čuli za malog/velikog čarobnjaka Harija. Kako kog Harija, pa Potera! Da li ste znali da je najveći dio knjiga iz ovog serijala J.K. Rouling napisala upravo u Škotskoj odnosno u Edinburgu? I ako nikada nije potvrđeno, to jest spisateljica nije javno potvrdila ali neka HP eksperti procijene: Viktorijina ulica u Edinburgu nevjerovatno liči na Dijagonalnu aleju! Ulica je puna šarenih dvospratnica, krivina i tajnovitih ulaza. Bezbroj je malih radnji u koje kada uđete možete naći sve od igle do lokomotive i sve je na neki način povezano sa čuvenom knjigom! Magični štapići, plaštevi, knjige, sastojci za čarobne napitke, suveniri… Pravi mali paralelni svijet… Samo čekate kada će da se otvori neki prolaz i da počnete jahati metle!

Kako je J.K. Rouling pisala svoje knjige

 Moj skon sam namjenski jela na jednom magičnom mjestu zvanom “Slonovo uvo”. Zašto magičnom? Pa zato što je upravo u ovom malom lokalu, gdje za svega jednu funtu možete piti čaj, J.K. Rouling pisala svoje knjige. Neki ovo mjesto nazivaju mjestom rođenja Hari Potera ali je spisateljica potvrdila da je ideja ipak nastala u Londonu ali da je veliki dio knjiga pisala u ovom lokalu. Mali, ušuškani kafić sa kariranim stolnjacima i ljubaznom uslugom, sa ponosom ističe tablu na kojoj piše da su tu nastala poznata djela o čarobnjaku. Osim toga, osoblje će vam ispričati i pričicu za koju ne znam koliko je tačna ali vrijedi je podijeliti; kažu da je spisateljica bila siromašna u trenutku kada je krenula pisati knjige.

Knjige je pisala iz dokolice i u pauzama traženja posla. Često bi samo sjedjela u lokalu, sa jednom šoljom čaja, satima. Jer nije imala gdje da ode a napolju je bilo pa tipično hladno i kišno ostrvsko vrijeme. U nekom trenutku je neko od osoblja primijetio da spisateljica više nije imala papira, to jest da je ispisala cijeli svoj rokovnik i da je nastavila pretakati svoje misli na salvete, u trenutku inspiracije. Sljedeći put kada je došla na svoj čaj i dozu mira, osoblje joj je poklonilo notes, da bi mogla nastaviti svoj rad. Dirljiva priča pa i ako ne mogu sa sigurnošću da tvrdim da je istinita!

U ostalom, šta je istina a šta čarolija u gradu kom je glavno brzo jelo na ulici Huggis (“zagrljajčić”)?

Edinburg je uvijek super izbor

Da li dolazite u Edinburg na muzički festival (neki od najpoznatijih festivala u svijetu se dešavaju upravo u ovom gradu, tada imate osjećaj da su rijeke ljudi došle da preplave grad) ili da posjetite Smaragdnu zemlju kako obično nazivaju Škotsku, ostaćete oduševljeni gostoprimstvom, prijatnom atmosferom i zanimljivom istorijom. Svaki ćošak grada priča svoju priču, odu prošlosti i nauk za budućnost. Izgubiti se u uskim ulicama, udisati rezak okeanski vazduh i slušati prošlost - za one koji vole avanturu. Za one koji su manje hrabri lokalni vodiči su uvijek dobro rješenje.

A ja? Ja jedva čekam da se vratim Edinburgu, Hari Poteru a ko zna, ako bude vremena možda odem i u potragu za liticama i zamkovima u kojima je sniman film “Hrabro srce”!

Do sljedećeg čitanja budite mi zdravo, pazite se i putujte sa mnom i Bojana.tu instagram profilom.

Vaša B.