Humanost nije obaveza već osjećaj

Intervju sa gospođom Elvirom Zlatić Presker, predsjednicom Međunarodnog kluba žena u Crnoj Gori (IWCM) /

Prošlog mjeseca, tačnije 25. maja za predsjednicu Međunarodnog kluba žena u Crnoj Gori (IWCM),izabrana je gospođa Elvira Zlatić Presker, supruga NJ. E. ambasadora Republike Slovenije u Crrnoj Gori Gregora Preskera. Iskoristili smo priliku prisustva izboru nove predsjednice koju inače predlaže Bord IWCM i za šta se glasanjem izjašnjavaju sve članica kluba, da sa gospođom Presker popričamo o misiji, aktivnostima, ciljevima i planovima i načinu funkcionisanja tog Kluba, poznatog po mnogobrojnim humanitarnim aktivnostima, ali i da se osvrnemo na život bračnog para Presker u Crnoj Gori, impresijama i odlikama njihove svakodnevice u Crnoj Gori…

C.M: Koje su redovne aktivnosti Međunarodnog kluba žena u Crnoj Gori, koliko trenutno broji članica i iz koliko zemalja?

- Međunarodni klub žena u Crnoj Gori (IWCM) je neprofitna organizacija koja je osnovana nu novembru 2009. godine i trenutno ima oko 30 članica iz 22 zemlje. Sve aktivnosti Kluba su volonterske. Članice se mijenjaju, u zavisnosti od dužine boravka u Crnoj Gori. Od nastanka do danas, IWCM je uspio skupiti preko 300 000 eura proslijeđenih u humanitarne svrhe. Svake godine imamo različite projekte i pomažemo tamo gdje je u tom trenutku pomoć najneophodnija.  Prilikom prikupljanja sredstava imamo veliku pomoć od ambasada, međunarodnih organizacija i društveno odgovornih kompanija koje prepoznaju značaj našeg rada.

C.M: Između ostalog, javnosti je od vaših akcija najpoznatiji Diplomatski humanitarni Bazar koji ste uspjeli i za vrijeme korone, poštujući sve pandmijske mjere, da organizujete. Koji je koncept tog događaja?

- Svake godine, sad već tradicionalno imamo Diplomatski humanitarni Bazar, s tim što je u godinama pandemije bio zatvorenog tipa i nije bio za posjetioce zbog epidemioloških mjera. Ipak smo zajedničkim nastojanjima, upornošću, udruženim naporima i složnim djelovanjem u odluci da se Bazar održi, uspjele prikupiti novac i donirati humanitarne pakete sa potrebnim namirnicama najugroženijim socijalnim slojevima društva.

Već se prave planovi i pripreme za naredni Diplomatski humanitarni Bazar koji će se ove godine održati 3. decembra, tradicionalno, u šoping molu Delta City. Na Bazaru mogu da učestvuju međunarodne organizacije prisutne u Crnoj Gori, nevladine organizacije i privredni subjekti. U biti, svi koji žele da budu dio ovog velikog humanitarnog događaja.

C.M: Kolika je za Vas obaveza i čast biti predsjednica kluba IWCM kluba?

- Izuzetno mi je velika čast i zadovoljstvo biti predsjednica IWCM kluba. Imam priliku da dam doprinos društvu u Crnoj Gori, dejstvujući zajedno i složno sa ostalim članicama Kluba koje su maltene, iz cijelog svijeta supruge diplomata, članice diplomatskih organizacija i predstavništava u Crnoj Gori.

Kroz naša redovna lijepa druženja razmjenjujemo ideje, iskustva i saznanja o potrebama, i u kom pravcu u određenom momentu trebamo djelovati. Naše aktivnosti su bazirane na humanitarne svrhe, i svaka akcija je značajna bez obzira na obim pomoći koji uspijemo sakupiti i organizovati. Trudimo se da damo sve od sebe da ta pomoć ide na pravu adresu i koliko je moguće maksimalno da damo doprinos. 

Moj stav je jasan: humanost nije obaveza već osjećaj. To je i naš izraz zahvalnosti na gostoprimstvu i lijepom životu u Crnoj Gori.

C.M: Koji su primarni planovi u fokusu rada IWCM kluba?

- Primarni planovi kluba su pomoć ženama i djeci u cijeloj Crnoj Gori. Našim značajnim donacijama smo doprinijele poboljšanju položaja žena i djece u zdravstvenim institucijama, školama, resursnim centrima, mnogobrojnim organizacijama  koje se bave ovom problematikom.

“Izuzetno mi je velika čast i zadovoljstvo biti predsjednica IWCM kluba. Imam priliku da dam humanitarni doprinos društvu u Crnoj Gori, dejstvujući zajedno i složno sa ostalim članicama Kluba koje su maltene iz cijelog svijeta, supruge diplomata, članice diplomatskih organizacija i predstavništava u Crnoj Gori. Misija IWCM kluba je inspirisana humanošću, i to je najveći i najiskreniji ljudski izraz odgovornosti za druge, emotivna sam kada su naše aktivnosti u pitanju. Humanost je osobina koju svi moramo iskazivati. Slučajeva u stanju potrebe pomoći je na žalost puno, ali vjerujem da svako na svoj način i sa koliko god mogućnosti ima može doprinijeti da olakša nekome kome je teže.Moj stav je jasan: humanost nije obaveza već osjećaj. To je i naš izraz zahvalnosti na gostoprimstvu i lijepom životu u Crnoj Gori.

C.M: Vi i Vaš suprug NJ. E. Gregor Presker dolazite sa prostora bivše EX YU. Koliko vam neke sličnosti s balkanskim mentalitetom pomažu da razumijete naš crnogorski mentalitet?

- Moj suprug i ja dolazimo iz Slovenije ali oboje imamo u sebi tog balkanskog mentaliteta, tako da smo se jako brzo privikli ovdje.

U Crnoj Gori su predivni ljudi i jako me podsjećaju na moj rodni grad Sarajevo, gdje je druženje jako bitno i uvijek se nađe vremena za solidarnost i ljubav pa to sve “začinimo” sa nekim simpatičnim humorom i osmijehom na licu.

C.M: Dolazite iz prelijepe Slovenije koja ima predivnu prirodu, znam da Vi i Vaš suprug izuzetno volite prirodu i trudite se da slobodno vrijeme provodite vani. Koliko je Crna Gora inspirativna u tom smislu za vas?

- U Sloveniji je priroda prekrasna ali moram priznati da su nas očarale i vaše planine, jezera i more pa svaki vikend pokušavamo otkrivati neka nova mjesta gdje još nijesmo bili. Naše pijatelje koji dolaze iz Slovenije obavezno odvedemo do Skadarkog jezera, do Lovćena, Kotorskog zaliva, itd. Teško je nabrojiti sva ta divna mjesta. Cijela obala je predivna. Naš sin najvise voli kad uzmemo neki džip pa se vozimo po planinama, tako da je njemu put do Biogradskog jezera najveći užitak.

 Zimi skijamo na Kolašinu pa poslije skijanja uvijek nam prijaju i uživamo u crnogorskim nacionalnim specijalitetima i pozamašnim porcijama na koje smo se tako lako navikli.

C.M: Imate neko omiljeno mjesto, restoran u Crnoj Gori?

- Mnogo je lijepih restorana i kafea u Crnoj Gori i zaista ih često i posjećujemo, jer, kao što rekoh volimo druženja, a ona podrazumijevaju i sastajanje u finim restoranima, kafeima… Ipak bih izdvojila kao posebno omiljeno mjesto Stari Bar. Tu se osjećam kao kod kuće, sve me podsjeća, i ta stara kaldrma, taj poseban duh prohujalih vremena oličen i u arhitekturi, atmosferi… na moj rodni grad. Kada smo u Starom Baru uvijek svratimo u restoran Stara Čaršija na najbolji biftek i baklavu sa sladoledom koju sam prvi put tu probala i odlična je.

C.M: Jednog dana kada odete iz Crne Gore šta je to što će Vam nedostajati i šta će Vas zauvijek vezivati za našu zemlju i čemu ćete se vraćati?

- Kad se vratimo u Sloveniju najviše će mi nedostajati prijatelji koje sam ovdje upoznala, vaše predivno more i klima, tako da ćemo se sigurno često vraćati u Crnu Goru.