Izazov i želja

Crnom Gorom: Kanjon Mrtvice /

Kanjon Mrtvice se nalazi u podnožju planine Maganik, udaljen samo 30 kilometara od Kolašina u pravcu Podgorice, u selu Međurječje. To je nebrušeni dijamant Crne Gore. Nosi ime koje mu ama baš nikako ne pristaje. Vanredna ljepota i snaga života prirode, njena beskonačna kreativnost koja iznenađuje čudima na ovom mjestu je dala sebi oduška... Bistra, brza i svuđe pitka voda, izvori i ponori, usjeci, i uzdasi, mjesto za ispunjenje želja podno Maganika, znakovi predaka koji pokazuju da se vazda za ljepotom tragalo, baš kao i mjestima na kojima se želje ispunjavaju... mnogo čuda skrivenih od pogleda u tom kanjonu ima. U proljeće je kažu u kanjonu Mrtvice najljepše.

Iako se nalazi nadomak Podgorice – Kanjon Mrtvica je lokacija koja ne bilježi ni danas veliku posjećenost, iako bi pod obavezno trebala biti vanredna atrakacija u našim turističkim vodičima i ponudama. Svoju divlju ljepotu kanjon je skrivao sve do osamdesetih godina prošlog vijeka kad je ta raskoš “razotkrivena”. No, ni danas nije dovoljno posjećen ovaj intrigantno lijep kanjon, ali “čete” planinara su sve češće viđene na ovom prostoru.

Mrtvica je kanjon čiji život pulsira na svakom koraku. Kažu da joj je to ime dato zbog nevjerovatno hladne vode rijeke, (objašnjenje Pavla Rovinskog). Moguće je da je ime povezano i sa nedostupnošću i skrivenošću kanjona. Kako god bilo znamo, Mrtvica je živa, življa ne može biti... Moguće da je ime povezano i sa nedostupnošću kanjona u prošlosti. Danas je to tura na koju se sve češće ide, staze su markirane, posjete organizovane.

Na izlasku iz kanjona Platije, 35km od Podgorice, u selu Međurječje je portal za planinarsku turu – izlet kroz Kanjon Mrtvice. Sa magistrale Podgorica – Kolašin treba obratiti pažnju na znak sa desne strane, koji pokazuje pravac za kanjon Mrtvice. Ide se niz mali asfaltni put nekih stotinak metara, do iznad čeličnog mosta, đe se mogu parkirati kola na poljani. Tu se nalazi tabla koja vam pokazuje da ste na dobrom putu.

Mrtvica je snažna planinska rijeka duga oko 10 kilometara, stiješnjena liticama istoimenog kanjona dubokog oko 1250 metara što ga svrstava na drugo mjesto, odmah iza Tare. Sakrivena je između Moračkih planina, isprepletana mnoštvom pjenušavih bukova i izvora i njenu ljepotu je veoma teško opisati. Jednostavno, mora se doživjeti.

Ovaj netaknuti kutak prirode privlači veliki broj planinara, a oni koji se zapute u susret zavodljivoj Mrtvici moraju doći do Međuriječja i uputiti se markiranom stazom dugom oko 12 kilometara. Staza počinje na mjestu gdje se Mrtvica uliva u Moraču, a vodi do izvorišta Mrtvice - sela Velje Duboko.

Nekoliko mostova nalazi se na ovoj ruti. Na prvom kilometru uzvodno je Zeleni vir. Na tom mjestu crnogorski knjaz Danilo Petrović je u znak sjećanja na majku Krstinju 1858. godine podigao kameni most. Staza odatle kroz nisko rastinje nastavlja uzbrdo do makadamskog puta, a nakon dva kilometra markacije ponovo vraćaju na usku planinarsku stazu koja prolazi pored Kapije želja. Kapija koju je priroda napravila dodiruje se sa Mrtvicom koja je u tom dijelu mirna i pravi nestvarnu sliku.

Na početku Mrtvica je tiha i mirna, ali što se se duže zalazi u njen kanjon postaje sve bučnija, a na pola rječnog toga, priroda je za one, koji dođu do tu, napravila prelijepu plažu sakrivenu u šumi.

Izuzetno su atraktivne Mrtvičke grede, put koji su pripadnici Vojske Jugoslavije sa stanovnicima Veljeg Dubokog 1973. godine napravili pod komandom generala Danila Jaukovića, probijajući vjekovima netaknute kamene stijene.

Neimari možda tada nijesu ni slutili da će napraviti mjesto na kom od ljepote i straha zastaje dah. Na tom mjestu stojite u utrobi planine, između rijeke koja ispod vas vijuga kroz stijene i neba koje se jedva nazire.

Od brojnih izvora Jama, Zvona, Rikavac koji se duž rijeke mogu sresti, posebno su atraktivni Bijeli nerini koji se u vidu pjenušavih slapova i mlazeva ulivaju u Mrtvicu. Pretpostavlja se da su ime Bijeli nerini dobili zbog huke i pjenušanja koje prave i ljeti i zimi prelamajući se niz kamene stijene.

Voda je cijelim tokom potpuno čista i pitka, naizmjenično se smjenjuju modro i tamno-zelena boja, a na nekim mjestima u brzacima gdje pjenuša djeluje potpuno nestvarno.

Na početku Mrtvica je tiha i mirna, ali što se duže zalazi u njen kanjon postaje sve bučnija, a na pola rječnog toka, priroda je za one, koji dođu do tu, napravila prelijepu plažu sakrivenu u šumi.

U kanjonu Sušice čudima na putu nikad kraja: u susret vam dolaze zaseoci Luke i Mrtvo Duboko, mnoštvo slapova, bukova, nabujalih pritoka.

Kretanje se uglavnom izvodi 20 do 100 metara iznad rijeke putem ili stazom povremeno usječenom u stijenu, polutunelom ili kroz šumu.

Kroz kanjon se hoda lagano i oprezno, mnogo mjesta zahtijeva da se stane, udahne ljepota, fotografiše, osjeti huk nabujale vode, čuje govor prirode...

U proljeće u kanjonu se osjeća jak miris srijemuša-divljeg luka izuzetno ljekovite biljke koje tu ima u izobilju.