Između kišnog i toplotnog talasa

Tema broja: turizam i klimatske promjene /

Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo prilično izmijenjene klimatske slike u svijetu, ali i u Crnoj Gori. Dovoljno je samo podsjetiti na više zima bez snijega, snažnih pljuskova i vjetrova ili paklenih dana i noći, a bez kapi kiše. Zbog toga, putovati danas ne znači samo boraviti na jednom mjestu, već i sačuvati ga što je više moguće za naredne generacije.

Klimatske promjene odavno nisu nepoznanica. Već dvije i po decenije širom svijeta se kreiraju brojni turistički proizvodi kojima bi se u što manjoj mjeri mijenjala životna sredina. Preciznije – utiče se na svijest i turista i njihovih domaćina da su resursi naše planete Zemlje ograničeni, a da joj čovjek svojim djelovanjem najviše šteti. 

Kao što to uvijek biva sa istraživanjima čiji rezultati iz temelja mijenjaju pogled na sve što smo do tada smatrali svojom izuzetnom zaslugom (u najpozitivnijem smislu te riječi), o klimatskim promjenama se decenijama praktično šaputalo. Onda su pojedinci počeli glasno da govore o problemima koji su već izmijenili mapu svijeta. A onda su ih čuli poslovni ljudi i političari, zainteresovali se… I odjednom su svi počeli da govore kako velike i teške posljedice čekaju čovječanstvo zbog zanemarivanja prirode u kojoj ono živi.

Odmetnuta priroda

Opravdano ili ne, tek danas se svaki ekstremni prirodni fenomen smatra posljedicom globalnog zagrijavanja – glavnog uzroka svih klimatskih promjena. 

Osamdesetih godina prošlog vijeka objavljivane su prve studije koje su ukazivale na činjenicu da su ljeta sve toplija i sa sve manje padavina, da su zime hladnije, sa više kiše ili snijega i jačim vjetrovima. Danas, četiri decenije kasnije, znamo da svim tim nevoljama dodatno doprinosi sve brže otapanje leda na oba Zemljina pola i onih na izuzetno visokim planinama koji su se takođe smatrali „vječitim ledom“. Nivo okeana i mora raste, manja ostrva i obale postaju negostoljubive za dotadašnje stanovnike, planine se mijenjaju sve češćim odronima i klizištima, dok izvori pitke vode postaju sve rjeđi. Čovjek je donio razorne moći klimatskih promjena čak i na mjestima na kojima nikada nije kročio nogom.

Ni jedna oblast ljudskog života i rada danas nije izuzeta od uzročno-posljedične veze sa klimatskim promjenama. Iako kasno za mnoge, ljudi su shvatili da očuvanje sredine u kojoj žive mora postati sastavni dio njihovog postojanja. I ne samo to: mnogi se trude da iza sebe barem djelić svijeta ostave onako kako je on nekada izgledao – nepristupačan čovjeku iz urbanih sredina, nezagađen, spreman da nastavi sa regeneracijom svojih prirodnih „stanara“. 

Preporuke Ujedinjenih nacija

1. Izraditi zakonske propise kojima se obezbjeđuje da obaveze preuzete međunarodnim sporazumima o klimatskim aktivnostima u turizmu budu integrisane u javne politike
2. Podsticati rast i razvoj zelenog/održivog turizma i promovisati mjere adaptacije u privatnom sektoru, uključujući razvoj nacionalnih i lokalnih servisa za održivi turizam (pristup informacijama, tržištima, obukama, razmjena iskustava).
3. Izraditi rodno odgovorne, koherentne, upravljačke i operativne procedure.
4. Poboljšati saradnju i integraciju sektora turizma sa klimatskim servisima.
5. Unaprijediti mogućnosti finansiranja kako bi se olakšali istraživanje i inovacije u sferi održivih praksi u turizmu, a zatim i njihova primjena.
6. Pružiti finansijsku i nefinansijsku podršku zajednicama koje se oslanjaju na turizam i osjetljive su na klimatske promjene kako bi diversifikovali i prilagodili ponudu održivom turizmu.
7. Sprovesti detaljnu procjenu osjetljivosti i izloženosti turističke infrastrukture, koristeći rodno prilagođene podatke, kako bi se bolje diversifikovala turistička ponuda.
8. Utvrditi ključne indikatore, analizirati i pratiti promjene u turizmu na primorju, izraditi i primijeniti planove za prilagođavanje sektora i podržati kreiranje politika i planova zasnovanih na dobijenim podacima.
9. Definisati tehničke mjere u gradnji turističkih objekata (specifične rekonstrukcije, postavljanje nadstrešnice na otvorenim površinama, unaprijeđivanje saobraćajne infrastrukture).
10. Unaprijediti sisteme ranog upozoravanja na vremenske nepogode i edukacija zajednicama o postupcima nakon slanja upozorenja.
11. Izraditi lokalnu turističku ponudu kao dio Strategije jačanja klimatske otpornosti (promovisanje ruralnog, agro i eko turizma i drugih turističkih proizvoda visoke vrijednosti, a malog klimatskog uticaja).

„Upleteni“ turizam

Turizam je na poseban način „upleten“ u klimatske promjene. Počev od eko-turizma, koji je uzeo maha 90-tih godina prošlog vijeka, pa do najrazličitijih vidova turizma koji se danas svrstavaju u takozvane „održive“, svima je cilj bio isti: što manje uticati na životnu sredinu turističke destinacije i njene šire okoline. I mnogi su u tome uspjeli.

Mnogo više nego industrijalizacija, turizam je promijenio nerazvijene djelove svijeta. Turisti su stizali do najnepristupačnijih djelova planete, noseći sobom svoje običaje i navike, uključujući i otpad. Zaštićene šume i vode su nestajale jer je trebalo napraviti luksuzne hotele i odmarališta udaljena od gradske vreve i ljudi. Iz istih razloga izbrisana su i cijela sela – isplativija su kao turistička atrakcija nego dom malom broju ljudi.

Uticaj turizma na okolinu tako varira od devastirajućeg do neutralnog, mada je sve više putnika koji se trude da prirodi vrate što više od davno izgubljene ravnoteže. Takvi su upravo gosti iz razvijenih zemalja, kojima su održivost i „zeleno poslovanje“ izuzetno važni. Iako može izgledati kao nametnuti stav, zapadni turisti traže ono na što su naviknuti i o čemu već dovoljno znaju, a to je – što manje uticati na životnu sredinu, kako bi se usporile klimatske promjene, a dani na Zemlji i dalje bili (uglavnom) ugodni za život. Oni vode računa o svakom gramu ugljen-dioksida (CO2) koji proizvedu na bilo koji način – od vožnje automobila do putovanja na odmor – i biraju proizvode i usluge za koje procijene da su „najzdraviji“ po okolinu.

Zato su sada najprestižnije turističke titule one koje sadrže riječi: eko, održivi, zeleni, zdravi, sakriveni… 

Crnogorske promjene

I Crna Gora sve više „osjeća“ uticaj klimatskih promjena na svoje turističke tokove. Najradikalniji je svakako primjer nedostatka snijega na skijalištima, ali je to problem u kome su sve zimske destinacije u Evropi, pa i šire. Valjda ne treba podsjećati na ovogodišnju skijašku sezonu koje nije bilo, na sve što je uloženo, a nije moglo da da rezultate… 

Dodatni problem može predstavljati glavna - ljetnja sezona, koja je ponovo vraćena na 40-tak dana godišnje. I upravo se taj „špic“ sezone poklapa sa najvrelijim danima u godini, zbog čega je sve više onih koji odustaju od ljetovanja na obalama Mediterana. 

No, jesu li samo turisti „krivi“ za tako loše rezultate koji se mogu očekivati? Naravno da ne. 

Nakon 2021., kada su se putevi i rute konačno otvorili, razvijene destinacije potrudile su se da uvedu nova, strožija pravila za masovne turističke dolaske. Uz ekonomske nevolje koje je izazvala inflacija, rasle su cijene, ali i nivo usluga, pa su doplate za sve ono što šteti životnoj sredini postale uobičajene.

Danas turističke destinacije najviše rade na kreiranju ponuda kojima će nadomjestiti „klimatske minuse“. Fokusiraju se na inovacije i održive turističke prakse, poput odmora na selu (pravom selu, ne onom koje je naseljeno turističkim radnicima) ili obilaska atraktivnih mjesta u malim grupama i po velikim cijenama.

Istina, Crna Gora prati sve što se događa u sferi održivog i zelenog turizma… I tako je već više od 15 godina. Tokom tog perioda, nastale su brojne studije, strategije i akcioni planovi koji su se bavili uglavnom ili isključivo klimatskim promjenama i njihovim posljedicama po ekonomiju – i turizam – u našoj zemlji. Preporuke su mahom bile iste, a povremeno su proširene u skladu sa stavovima međunarodnih organizacija poput Ujedinjenih nacija, UN Turizma(nekadašnja Svjetska turistička organizacija) ili Svjetskog savjeta za turizam i putovanja (WTTC). Uvijek se isticalo to da Crna Gora mora očuvati prirodne pejzaže i njihove vrijednosti, te voditi računa o zagađenju u bilo kojem obliku. Jer, sve to dodatno doprinosi devastaciji životne sredine koja već teško podnosi nove vremenske uslove, inače posljedicu klimatskih promjena.

Crna Gora se teško odlučila da formalizuje svoj stav prema klimatskim promjenama, o čemu dovoljno govori činjenica da je Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena usvojen tek 2019. godine. Odjednom se pojavio niz projekata koji su bili fokusirani na održivost turističkog sektora, čemu su posebno doprinijele dvije godine „putničke apstinencije“ zbog pandemije korona virusa. 

Preporuke Svjetske banke

1. Rješavanje nedostataka u podacima:Vlada treba da riješi nedostajuće podatke za procjenu rizika od klimatskih promjena, a koje se odnose na turističku industriju. Potrebno je pomoći u prikupljanju informacija o opasnostima, uticajima i izloženosti kreiranjem mapa opasnosti (npr. karte poplava) i brzim reakcijama u hitnim slučajevima.
2. Integrisati otpornost na klimatske promjene u strategiju razvoja turizma i planiranje destinacije: Vlada treba temeljno da procjeni rizike klimatskih promjena na turističku industriju, uz procjene opasnosti po plaže i turističke objekte (hoteli, restorani, putevi, nacionalni parkovi) i drugu infrastrukturu na koju mogu uticati porast nivoa mora, poplave i slične opasnosti. 
3. Promovirati ulaganja u infrastrukturu otpornu na klimatske uticaje:Vlada treba da prilagodi propise tako da projektovanje, gradnja i upravljanje infrastrukturom koja se odnosi na turizam bude u skladu sa ažuriranim informacijama o efektima ekstremnih vremenskih događaja i klimatskih promjena. 

Pomoć sa strane

Mnoga međunarodna stručna tijela, organizacije i asocijacije dale su svoje predloge za kvalitetniju turističku ponudu Crne Gore.

Tako je Svjetska banka u septembru prošle godine objavila svoje godinu i po dugo istraživanje ekonomskih prilika u našoj zemlji, dajući konkretne prijedloge. Među njima je bio i uticaj klimatskih promjena na turistički sektor, u kojem je insistirano na tome da su velike negativne posljedice neizbježne. Zbog toga su savjetovali nove prakse u projektovanju i gradnji turističkih objekata i infrastrukture koja će biti otpornija na sve žešće „udare“ klime, kao i u procjeni i obavještavanju u slučajevima ekstremnih vremenskih neprilika. No, prije svega toga, moraju se prikupiti podaci na osnovu kojih se uopšte mogu raditi procjene eventualnih opasnosti i reagovanje u hitnim slučajevima.

Ujedinjene nacije su posvetile čak četiri godine edukaciji nadležnih da uključuju rizike od klimatskih promjena u planske i strateške dokumente. U centru pažnje projekta „Unaprjeđenje kapaciteta Crne Gore za integrisanje rizika od klimatskih promjena u planiranje“ koji su zajednički vodili Kancelarija UN za razvoj (UNDP), Zeleni klimatski fond (Green Climate Fund) i Vlada, bile su četiri oblasti, među kojima i turizam. Uz ranije konstatovane i ponovljene preporuke za što veću fleksibilnost u strategijama vezivanjem za kraći vremenski period, te kontinuirano planiranje (umjesto jednokratnog na dugi rok), posebno je bitan odnos prema klimatskim promjenama. Naime, oni ističu da ublažavanje klimatskih promjena smanjenjem emisije gasova koji izazivaju efekat staklene bašte više nije primarni već sekundarni cilj. Fokus je sada na prilagođavanju odnosno suočavanju s klimatskim promjenama i njihovim posljedicama. Dakle, upravo ono što razvijene turističke destinacije već rade – prilagođavaju se novonastalim prirodnim uslovima. Posebno značajnu ulogu dobijaju oni koji poznaju „slabe tačke“ turizma i mogu koordinirati ili pomoći u planiranju adekvatne reakcije na klimatske promjene.

Između nebrojeno mnogo sugestija da se ne možemo nepovratno vezati samo za jedno rješenje ili strategiju, i isto toliko noviteta koje nam klimatske promjene već donose, trebalo bi konačno pogledati šta to drugi rade da bi bili uspješni. Činjenica da će vremenske prilike u buduće biti samo gore po ljude ne znači da treba odustati od putovanja, naprotiv. Poput turista, i destinacija treba da se PRILAGODI svakoj promjeni. Ali, ne smije zaboraviti: sve što se prirodi danas nažao učini, sjutra će nam se vratiti. Ili, još gore, vratiće se našoj djeci.