Između tri planine oživljena je jedna dječija bajka

Kamp Rabrenović u Mojkovcu/

Porodica Rabrenović se u Poljima na svom imanju bavi etno turizmom, sa akcentom na aktivnom odmoru i domaćoj hrani

Kao djeca svi smo maštali o kućici na drvetu. Gledali smo to u crtaćima i američkim filmovima. U dječijem dobu bilo bi zabavno imati svoj kutak na drvetu, dok u poodmaklim godinama takva ideja postaje romantična.

Da ima kuću na drvetu poželio je i Goran Rabrenović iz Mojkovca. On je u svom selu Polja, između tri planine (Sinjajevine, Bjelasice i Prošćenskih planina) prije više godina krenuo sa obnovom imanja. Obnova imanja brzo je prerasla u divno kamp naselje i etno selo. Kao najveća atrakcija mjesta nudi se kućica na drvetu.

 Goran Rabrenović

Nije riječ o klasičnom objektu u krošnji drveta kakav smo gledali na TV ekranima, već o drvenoj kući oslonjenoj na dva debla sa jedne, i na ivici brijega sa druge strane. Međutim, izgleda kao da je izrasla iz zemlje. Goran ju je gotovo sam izgradio, po nekom projektu koji je dugo čuvao u svojoj mašti.

„Mašta može svašta“, kazao je Rabrenović za Caffe Montenegro.

Na drvetu, točkovima i u zemlji

Mašta je zaista učinila svoje. Gotovo sve na imanju napravio je Goran sa svojom porodicom. Svaki apartman u sebi sadrži dio njegovog života. U kućama su fotografije njegove porodice i ljudi koji su mu mnogo značili u životu. Ukupan projekat priča njegovu priču.

Kuća na drvetu je apartman za dvoje. Izgrađena je na dva sprata – na gornjem je spavaća soba, dok su toalet i dnevni boravak na donjem spratu. Sa balkona se pruža nevjerovatan pogled na prirodu koja okružuje Polja. Balkon se nalazi u krošnji drveta, koje pravi prirodni hlad. On kaže da bi u njoj moglo noćiti i više ljudi, ali on to ne dozvoljava.

„Pored mnogo novca koji sam uložio u cijelo imanje, uložio sam i sebe. Svaki kutak, i najmanji detalj ovog mjesta, osmislio sam sam. Mnogo mi sve ovo znači, zbog toga želim da uvijek izgleda kao novo. Pa i po cijenu da zaradim manje“, priča Rabrenović.

Dok je obnavljao imanje počelo interesovanje stranaca

Porodica Rabrenović se bavila poljoprivredom, uzgojem stoke, da bi sada svoje kapacitete namijenila promociji zdravog života i važnosti sela. Goranov otac i djed bavili su se obradom drveta. Tako da je Goran naslijedio zanat i dosta toga radi od drveta.

On je, međutim, kroz svoj život imao više interesovanja i različitih poslova.

Goran je radio sve od mehaničarskih do stolarskih poslova. Živio i radio u Beogradu, Podgorici i Mojkovcu. Radio je sa ozvučenjem, a kao hobijem, bavio se i fotografijom. Veliki je radnik, a na imanju ga najčešće možete vidjeti u radnom odijelu.

Kada je odlučio da obnovi đedovinu u Poljima, poslu je pristupio ozbiljno. Veliki je perfekcionista. Kada bi strani turisti prolazili pored njegovog imanja – svratili bi. Mislili su da je riječ o etno selu. Uvijek bi objašnjavao da je riječ o privatnom imanju.

“Dugo sam odbijao da se bavim tim. Nekako mi nije bilo primamljivo. Dok jednog dana neki Francuzi nisu došli i pitali me da na livadi prenoće sa kamperom. Pustio sam ih i podružio se sa njima tog dana. Nešto sam radio na imanju. Sjutradan su me častili lijepom svotom novca. Tada sam shvatio da bi od ovoga moglo da se živi. Ali još nismo dostigli taj nivo održivosti”, priča Rabrenović.

Jednostavno vas obuzmu najpozitivnije emocije kada uđete u ovu kuću. Sve je napravljeno sa mjerom i ukusom. I sam domaćin kaže da je uvijek birao „najbolje“, a ne „najskuplje rješenje“. I to se vidi.

U kući se nalazi fotografija starog nasmijanog čovjeka, koji po snijegu nosi naramak sijena. Riječ je o njegovom tetku Leku Krgoviću, koji je, kako kaže Goran, kroz život uvijek gazio pozitivan i nasmijan, iako je svašta vidio u životu. Takvu pozitivnu i optimističnu energiju ima i kućica.

Pored nje, na imanju postoji kuća na točkovima sa bračnim krevetom i takozvana „hobit kuća“, ili kako su to kod nas zvali „zemunica“.

„Imam kuću na drvetu, kuću na točkovima, kuću u zemlji, još da napravim jednu na vodi i ponuda je kompletna“, našalio se Rabrenović.

Hobit kuća je još nezavršena. Objekat je gotov, ali cilj mu je da ga cijelog pokrije zemljom. Tako da za koju godinu zatravi i iz zemlje vire samo prozori i vrata. Napolju je bila velika vrućina, dok je u kući bilo znatno svježije.

„Zamislite samo kuću gdje vi spavate, a iznad vas pasu krave“, kazao je.

Pored ovih kućica, na imanju ima šest bungalova i centralnu kuću, u kojoj se nalaze i četiri sobe za noćenje. Postoje i četiri placa za kamp vozila, koji mogu da prime više od pedeset vozila.

Kuća muzej

Centralna kuća, odnosno objekat sa najviše sadržaja, sadrži restoranski dio i prostoriju za veselja, koju su nazvali „happy room“ (srećni prostor). U blizini njega nalaze se džakuzi i sauna. Ova kuća, iako možda nije tako zamišljena u početku, izgleda kao etno muzej. Možete vidjeti sve artefakte porodice Rabrenović. Goran nije htio ništa da baci već je sve starine uklopio u ambijent. Tako je kacu za sir i staru košnicu za pčele iskoristio kao dobar materijal za luster. U prostoriji za žurke nalazi se bina sa kvalitetnim ozvučenjem i instrumentima, dok se u ćoškovima nalaze stari predmeti poput primitivnih alatki za pravljenje namještaja, drvene kolijevke u kojoj se ljuljao i sam Goran.

Kada prođete cijelo imanje, imate osjećaj kao da ga poznajete. Tako se sigurno osjećaju i svi gosti koji su ga posjetili proteklih godina, a dolaze iz svih krajeva Evrope i Izraela. Goran kaže da se najčešće oduševe.

„Iznenade se ljepotom i svime što nudimo, a često nas i časte. Kažu da se u Evropi ovakva mjesta mnogo više naplaćuju, ali ja sam najsrećniji kada je gost zadovoljan“, kaže Goran.

Zaplakao zbog rođendanskog iznenađenja

Mnogo lijepih emocija i trenutaka pamti se na kamp naselju Rabrenovića. Goran ima veliki broj snimaka žurki, radosnih trenutaka i ludosti. Jedan od njih je skakanje u snijeg kako bi se gosti razhladili nakon znojenja u sauni.

Prije nego je došla naša ekipa čassopisa Caffe Montenegro, u “king size” džakuziju imao je spontanu žurku veselih Holanđana. Mnogi su nenadano proslavili i rođendane na imanju.

“Imam običaj da gostima pogledam datum rođenja u pasošu, dok ih prijavljujem na imanju. Ako na mom imanju borave tokom rođendana obavezna je žurka iznenađenja. Tako smo jednom Slovencu, sam je bio, priredili žurku. Pozvali smo ostale goste da se pokupe, kupili tortu i dok je sjedio za svojim stolom, iznenadili ga sa rođendanskom pjesmom na njegovom jeziku. Zaplakao je od radosti”, sjeća se Rabrenović.

Hranu priprema domaćica Slavenka. Nema jelovnika, zato što se priprema tradicionalna hrana i svaki dan se spremaju drugačija topla jela, a ista jela koja se spremaju za domaćinstvo spremaju se i za goste.

Kamp Rabrenović se nalazi pored rijeke Bistrica koja se uliva u rijeku Taru. Prostire se između dva nacionalna parka - Biogradska gora i Durmitor. Takođe, ovaj prostor je zaštićen programom UNESCO-a, zahvaljujući rijeci Tari.

Osnovna djelatnost gazdinstva je pružanje smještaja turistima i promocija domaće hrane, kao i života u planinskom području. Na imanju se nalaze ručno izgrađeni kućeri, organska bašta i voćnjak. Akcenat je na aktivnom boravku, što uključuje različite aktivnosti kao što je planinarenje, rafting, paraglajding, jeep safari, moto bike, kanjoning, cave, nordijsko skijanje. Međutim, cilj jeste spoj ovih aktivnosti sa etnografskim obilježjima i promocija domaće kuhinje i tradicionalnih jela i zanata.

Od samog kampa kreće planinarska staza koja prolazi pored dva izvora i uglavnom kroz šumu do Planinarskog doma na 1.629 metara nadmorske visine i sinjajevinskog vrha Objesenica na (1.749). Tamo se nalazi vidikovac sa kojeg se pruža panoramski pogled na rijeku Taru, okolne planine i grad Mojkovac. Sa vrha Objesenice, ko voli može da se vrati paraglajdingom i uživa u ovoj turističkoj atrakciji. Takođe, na planinu se može ići kao “džip safari” ili moto kvadovima. A možete samo ostati u kampu i uživati u gostoprimstvu porodice Rabrenović.