Jazz bravura iz najtoplijeg doma

Pony Art Garden – kreativni kutak Luštice
Jedan životni put možemo uporediti sa ozbiljnim glavnim jelom. Svi krećemo od slične osnove, biramo i promišljamo sastojke, dodajemo začine, zapržimo ili prodinstamo, usputno kreiramo i prilagođavamo. Ubacimo malo volje, malo entuzijazma, sami sebi budemo domaći bosiljak iz bašte ili se pozitivno iznenadimo nekom neplaniranom mirođijom. Bez istinske ljubavi i posvećenosti do poslednjeg atoma nema rezultata, a dok god njih dvoje sinhronizovano plamte priroda nagrađuje. Tako posmatrano, Pony Art Garden - mali jazz dom koji udiše masline i more (polu)ostrvo je s blagom.

Domaćini Žizela i Neša

Vožnja ka seoskom domaćinstvu Pony Art Garden, imanju bračnog para Žizele Marković i Nenada Obradovića teče kroz primorska sela, netaknutu prirodu poluostrva i borbu sa iskušenjem da ne zastajkuješ baš na svakom ćošku ne bi li napravio fotografiju baš svakog detalja i kamena. Držimo se šarmantnog asfaltnog puta okrnjenih ivica, čitamo naglas imena sela i zaseoka, dok ne stignemo u najmanji – Tići, u kojem se ugnijezdilo seosko domaćinstvo za Lušticu netipičnog internacionalnog naziva: Pony Art Garden.

Revitalizovani stari maslinjak

JESEN NA LUŠTICI ZAISTA JE NEŠTO POSEBNO. KAD NA PALETU NANESEŠ SVE PLAVE IZ CJELINE MORA, PA DODAŠ JESENJE ŽUTO I ZIMZELENO ZELENO OD RASTINJA KOJE SE NA NJEGA NASLANJA DOBIJAŠ ONO ZA ŠTA TI UVIJEK NEDOSTAJE TAČNO JEDNA RIJEČ ZA ZADOVOLJAVAJUĆI OPIS, I TO RIJEČ KOJE SE JOŠ NIKO NIJE DOSJETIO.

Kružni mehanizam koji ne staje
Svako ko je iole u umjetnosti i prolazi kroz proces stvaranja, u nekom trenutku postane prezasićen bukom koju nosi grad i teži bijegu, a iz tog šablona nisu iskočili ni akademski muzičari iz Beograda, Žizela Marković i Nenad Obradović. Muzika i ljetnji nastupi dovode ih do hercegnovske rivijere, ali ipak Luštica lukavo kupuje i zaljubljuje na prvi pogled. Sve je počelo davne 2003. godine investicijom u vidu manjeg maslinjaka, zapuštenog i napuštenog. Dok su svi jurili ka zapadu i svjetlima velegrada, njih dvoje se ruku pod ruku okreću prirodi i onom iskonskom. Vratili su starim maslinama život, izmolili opet za njihove plodove, a one itekako nagradile.

Kuhinja Žizeline majke je za najblistavije odličje

Od prvog luštičkog doma - kamp prikolice koju i dalje čuvaju u ograđenom dvorištu pa do temelja kuće put je bio težak, ali upornost se isplatila. Vremenom svoju primarnu djelatnost - proizvodnju maslina i hladno cijeđenog maslinovog ulja uzdižu na ozbiljniji nivo kupovinom i revitalizacijom dva stara maslinjaka u nastavku prvijenca, a koncept proširuju na gajenje mediteranskog začinskog i ljekovitog bilja, uz simpatičnu postavku koza od čijeg mlijeka proizvode najfinije sireve, magaraca i ponija po kojima je seosko imanje i dobilo naziv. Domom ovog umjetničkog para dominira ustakljena trpezarija nevjerovatnog pogleda koja nalikuje kakvoj prostranoj botaničkoj bašti. Iz ozbiljne karte pića koja proizvode, izbor pada na ćilibarske nijanse likera od nara.

Kamp kućica, uspomena na davne početke

Crni rižot i bobice nara
To da svako najviše voli kuhinju baš svoje majke, jedna je neporeciva istina, ali kuhinju Žizeline majke definitivno svrstavamo na zlatno prvo mjesto podijuma. Stidljivo i uz smijeh odbijajući titulu šefa kuhinje Pony Art Gardena, priča nam kako se probudila prije sunca ne bi li nam što bolje predstavila svoju jazz fuziju – a hrane dovoljno za minimum deset gladnih vukova. Trpezom je, pored bljeskanja likera i živog razgovora, do jednog trenutka dominirao pogled na beskraj horizonta i usamljenu Arzu, no u trenutku stupanja crnog rižota na scenu – prirodne ljepote elegantno zaboravljamo. Poseban obrt klasičnom jelu daje trunčica zacrvenjene mašte u vidu prosutih bobica nara koje se zadese u svakom trećem zalogaju i to da dodaju taman onoliko kiselosti za dodatnu svježinu morske oporosti. Zlaćana hobotnica, domaći sušeni paradajz, domaće ukiseljene paprike, domaće tucane usoljene masline, domaće začinsko bilje – apsolutno sve je domaće, sve iz njihove bašte, sve uzgajano sa pažnjom i ljubavlju.Meni se mijenja na dnevnoj bazi – kreiraju ga u dogovoru sa gostima, njihovim posebnim zahtjevima, kao i u skladu sa dnevnim ulovom ribe, jer riba mora biti svježa. Posebne suhomesnate delikatese dobijaju iz dalekog Novog Sada, iz radionice Nešine porodice, a Neša je glavni i odgovorni u alkoholnoj proizvodnji: voćni likeri, likeri od egzotičnih luštičkih biljaka, crno i bijelo vino – uz čvrstu volju da ipak ne probamo cijelu paletu. Iznad masivnog trpezarijskog stola njišu se i suše kozji sirevi, kao spoj šarmantne dekoracije i praktičnog rješenja. Naslonjena u cvjetnu naslonjaču, iskusna kuvarica mi preko čaše crnog vina sugeriše da probam baš onaj sa mirođijom, a kao neodoljiva opcija, tik do zelenkastog, nameće se i kozji sir sa ljutom paprikom. Uz domaće pecivo, čokoladni keksići i medenjaci simbolično oblikovani kao poniji posebno su oduševljenje za one najmlađe goste. Iz zelene trpezarije Pony Art Gardena svako izlazi srećan i sit.

Kako kuca srce farme
Imanje na cjeline dijele bjeličaste međe – svaki kamen ručno biran i slagan, izvađen direktno sa imanja. Dok svileni poni Vila (zla vila koja maltretira ostale ponije, kako kroz smijeh dobacuje Žizela), provlači glavu kroz ogradu ne bi li zakačila još malo suvog hljeba, polako se pridružuje ostatak male životinjske postavke: magarci, još ponija, i brojno najdominantnije radoznale koze (stado broji 25 grla). Njima se najviše obraduju oni najmlađi, pa se nerijetko na travnjaku, tik uz ograđeni prostor štale organizuju dječije rođendanske proslave: mališani u igri sa životinjama, dok odrasli uživaju u nevjerovatnim ljetnjim zalascima, domaćoj kuhinji i vinu.

Poniji, zaštitna lica Pony Art Gardena

Žizelino poznavanje biljnog svijeta farme fascinantno je. Eksperimentiše i njeguje različite biljke, pa nas tako redom upoznaje sa svojim miljenicama: paulovnijom, brzorastućim drvetom koje za godinu dana dostigne visinu od čak pet metara, mirtom čije smo bobice uz razgovor grickali i sirove, posebnom vrstom hrasta od čijih se izdubljenih i ispečenih plodova dobija najbolji lijek za stomak. 
Poslovi na imanju podijeljeni su: Žizela, inače akademska pijanistkinja, ne štedi svoje duge prste u brizi o životinjama, muži, sirenju mlijeka, sređivanju bašte, dok njena mama vlada kuhinjom i čuvenim zastakljenim balkonom. Na imanju se sve radi ručno i bez mehanizacije, što zahtijeva vrijeme i snagu, pa je tako Neša ona tiha snaga spremna da priskoči u pomoć i jednoj i drugoj, obavi sve teže fizičke poslove, dočeka goste. 
Gostima su na raspolaganju dva studio apartmana sa zasebnim ulazima i parkingom: pogled na more, pjesma zrikavaca u ulozi uspavanke, cvrkut ptica kao alarm – i najvažnija potreba modernog doba, superbrzi internet. Sadržaji koje nude gostima se, kao i sam meni, kreiraju po njihovim afinitetima: mogu pomagati u baštenskim i poslovima u štali, ići na pecanje, obilaziti zidine u dugim šetnjama pored mora, a često se desi da im Žizela i Neša prirede pravi mali koncert uz večeru. No, čari ruralnog turizma još uvijek najviše cijene stranci koji su na proputovanju kroz Boku, ali se poslednjih godina budi i interesovanje naših ljudi – jer su dobar glas i preporuka ipak najbolji marketing.

Mirta

... i liker od mirte

UKOLIKO VAS PUT NANESE KROZ TIĆE, NE USRUČAVAJTE SE DA SVRATITE U BESKONAČNI ŽIVI NASTUP STALNE POSTAVKE BENDA KOJI ČINE PRIRODA, VRIJEDNI PRSTI, UMJETNOST ŠTO TIHO ŠAPUĆE KROZ LIŠĆE STARIH MASLINA.

Kada padne noć
Nije nam se dalo da napustimo živahnu Pony Art Garden zajednicu bez još jedne čašice likera, no ovog puta od mirte. Kada život farme utihne, namire se sve životinje, a mjesečina poigra nad pučinom, Žizela i Neša izlaze na novi bis: slijede probe koje traju do kasno u noć. Umor kao opcija ne postoji, jer je stalna vježba ono što kvalitetnog stvaraoca i čini kvalitetnim, a umjetnost je beskrajni krug stvaranja.

Fotografija sa nastupa (privatna arhiva)

Žanrovski, opredijeljeni su na džez i njegove varijacije na vanvremenske džez hitove, a nije im strano ni prerađivanje stranih hitova novijeg datuma u svom prepoznatljivom stilu, uz izlete u romantične francuske šansone. Ukoliko vas put nanese kroz Tiće, ne ustručavajte se da svratite u beskonačni živi nastup stalne postavke benda koji čine priroda, vrijedni prsti, umjetnost što tiho šapuće kroz lišće starih maslina.