Kamelija je kao dama prepuna ljubavi

Vremeplov Fešte kamelija /

Stoliv je mjesto u Boki Kotorskoj poznato po kameliji, cvijetu u čiju čast se svake godine održava svetkovina – Fešta kamelije. Postoje dvije legende kako je kamelija došla do Stoliva, jedna kazuje o kapetanu koji je za ljubav svoje žene donosi iz dalekog Japana davne 1870. godine, a druga priča o robinjama koje su spasili stolivski pomorci.

Fešta kamelije traje 20 godina, a ove nije održana zbog korona pandemije. Zato smo posjetili najljepše đardine – bašte sa kamelijom u Stolivu, na Prčanju i u Kostanjici, a sama stabla su stara i po 80 godina. Tajna uspjeha veoma nježnog ali izdržljivog cvijeta u ovim mjestima jeste pogodna klima i geografski položaj, kao i zemlja od kostanja (kestena) oko njenog korijena. No, kažu i da kamelije kad uspiju mogu svuda zaživjeti, a ne samo u Boki.

Legende o kameliji u Stolivu

Novinar i publicista Tomislav Grgurević u svom djelu “Odjeci slavnih vremena” o legendama Boke, piše u priči „Kamelija – Krezov poklon“ da je nekada davno prolazio stolivski jedrenjak duž obale Tripolitanije. More je bilo mirno, a nebo vedro. Tišinu su narušavali jauci koji su dopirali iz daljine. Barba je naredio da se osmatra pučina sa jarbola jer je ridanje predskazivalo nesreću. Uskoro su ugledali gusarski brod. Pirati, sigurni u svoju snagu i naviknuti samo da napadaju, a ne i da budu napadnuti, plovili su bezbrižno, ne preduzimajući na ostalim brodovima uobičajene mjere predostrožnosti.

Stolivljani su, koristeći povoljne okolnosti, izvršili napad i oteli tri robinje što su bolno jaukale. Prebacili su ih na svoj jedrenjak. One su bile presrećne. Kazale su da su Krezove kćerke i da će im njihov otac, najbogatiji čovjek na svijetu, dati za nagradu blaga koliko žele.

Siromašni pomorci sa stolivskog jedrenjaka nijesu pristali da se njihovo dobročinstvo plati dijamantima i zlatom. Nastavili su putovanje. Te noći na palubu je sletjela žena odjevena u bijelo. Reče im da je šalje Krez i da će ih nagraditi blagom većim od onoga što je bogataš mogao dati, a nijesu ga uzeli.

IZ PROŠLOSTI STOLIVA (2021. godine)

1326. (695) Prvi put pomen Stoliva (Vinnea de Stalivo) u arhivskim spisima Kotora

1721. (300) Stoliv dobio status pomorskog naselja od Venecije
1722. (231) Stoliv dobio svoju opštinu
1723. (102) Osnovan tamburaški zbor „Guslar“
1724. (54) Osnovano Turističko društvo „Jadran“ (radilo do 1997) 

      ---

“Krezovo blago se troši i potroši, a ja ću vam darovati nešto više što nije blago, a što više vrijedi. Koliko se god troši ima ga sve više. Tom bogatstvu nikada kraja”, reče žena koju je poslao Krez.

Stolivski pomorci okupili su se oko čudne osobe i slušali što im ona predlaže.

“Kada dođete u Stoliv, posijecite tri stabla u Kestenovoj šumi. Na proljeće iz tri panja, za tri djevojke što ste ih oslobodili, izniknuće cvjetovi vrijedniji od zlata”, reče neobično stvorenje.

Kada stigoše kući, Stolivljani sjekirama posjekoše tri stabla kestena. Vremenom, zaboraviše ovaj događaj. U proljeće, iz potpuno trulih panjeva, pojaviše se bijeli, crveni i ružičasti cvjetovi. Pokupiše oni ove nježne stabljike i zasadiše ih u kestenovu zemlju u dvorištima svojih kuća. Bile su to prve stolivske kamelije, božji dar dodijeljen dobrim stolivskim pomorcima.

Isprva je bilo svega nekoliko stabala, a sada ih ima na stotine. Cvijet kamelije postao je izvor zarade mnogih stolivskih familija. Zato ih je svake godine sve više, baš kao što je neobična žena sa palube kazala stolivskim poštenim pomorcima.

Druga legenda nazvana „Sajonara i kamelija“ priča o bokeljskom jedrenjaku koji je stigao u dražesni Japan, zemlju čudnih i lijepih boja. Mladom bokeljskom oficiru prelijepa Japanka poklonila je crveni cvijet kakav do tada nije vidio i tako se rodila ljubav. Na rastanku mu je rekla „Sajonara“ iako je znala da je to pozdrav bez izgleda za novo viđenje, poklonivši mu stablo kamelije koje je kasnije prošlo mnogo milja, ali ga je oficir gajio da bi ga sačuvanog donio u domovinu. U svom dvorištu u Boki Kotorskoj je posadio stablo koje je već u proljeće dalo prve cvjetove kamelije, a kad je stolivski pomorac završio svoje plovidbe morem, već su sva stolivska dvorišta bila ukrašena stablima kamelija. Obistinilo se ono što je pomislio donijevši kameliju u Stoliv – da će se po njoj pamtiti i poslije smrti!

Fešta kamelija

Obilježavanje fešte kamelija počelo je sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka kada je organizovao tadašnji aktiv žena u Kotoru, a prva izložba je priređena povodom otvaranja robne kuće „Kamelija“. Fešta kamelija nastavlja svoj život u Stolivu od 2002. godine. Nevladino udruženje „Kamelija” Stoliv registrovano je te godine kao udruženje za zaštitu prirodnih znamenitosti i kulturne tradicije. Budući da je pravni nasljednik KPD „Niko Bilafer” i ranijeg Tamburaškog društva „Guslar” osnovanog 1919. godine, ove godine slavi 102 godine postojanja. Pored Bokeljske mornarice, Gradske muzike i Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo, ovo udruženje je danas jedino koje, sa prekidima tokom ratova i zemljotresa, u kontinuitetu djeluje u opštini Kotor. Za svoju aktivnost nekoliko puta je nagrađivano i pohvaljivano, a značajno je istaći da je i dobitnik Novembarske nagrade Kotora.

Ciljevi udruženja „Kamelija“ su zaštita prirodnog i kulturnog blaga Stoliva, Kotora i Boke Kotorske, a prije svega kroz organizovanje tradicionalnih kulturno-zabavnih turističkih manifestacija: Fešte kamelija sa pučkom feštom na obali, Izložbe aranžmana od cvijeta kamelija, Bala kamelija sa izborom Dame kamelija, Camellia Trophy-očuvanja drvenih barki, Likovne i literarne radionice, Kostanjade, Prvomajskog uranka „Pod kostanje“, Dočeka Nove godine, Stolivske večeri, Ribarske večeri i drugih programa. Saradnja sa udruženjima sličnih ciljeva i djelatnosti u zemlji i inostranstvu je bila uspješna, pa su tako u Stolivu ugostili njemačke uzgajivače iz Ahena, a uspostavili su i saradnju sa Opatijom u Hrvatskoj. Svi ovi programi koji traju skoro dvije decenije promovišu turističke vrijednosti Stoliva i Kotora, te Boke Kotorske i cijele Crne Gore. 

 Fešta na obali

Đardini sa kamelijom, od Kostanjice do Stoliva

U godini kada Fešta kamelija nije mogla biti održana zbog korona pandemije, odveo nas je Romeo Mihović iz NVU „Kamelija“ u posjete najljepšim baštama – đardinima u Kotoru, da se podsjetimo cvijeta kamelije, zaštitnog znaka Kotora i jednog od njenih najljepših promotera.

 Romeo Mihović iz NVU ,,Kammelija''

U Kostanjici, kod penzionera Kreša i Eugenije Tomić, najstarija kamelija ima čak 60 godina. G-đa Eugenija je bila na svadbi u Stolivu i donijela pelcer kojim je bila okićena. Posadila je još dok je bila u svom rodu, a kad se vjerila za Kreša, donijela je kameliju suprugu za rođendan. I od nje je krenulo...Jedno vrijeme su imali čak 400 – 500 tegli rasada, godišnje su po 80 novih dodavali, i kad bi pustile korijen odnosno primile, nosili bi kamelije u Podgoricu i Dubrovnik na prodaju, a od zarađenog novca je Eugenija kupovala kćerkama prćiju.

 Krešo i Eugenija Tomić

Tokom razgovora prekida nas unuka, po babi isto Eugenija, koja donosi kamelije i govori nešto na italijanskom.

Od Tomića saznajemo da kamelijama prija kad nema puno sunca, i kad upijaju vlažnost. U novije vrijeme ih usađuju u sitni pijesak kao sa plaže, koji u Boki zovu špolerin. Kamelija ima od novembra do maja, a interesantna je slika kad padne ovdje snijeg, što je rijetko, i pokrije crvene kamelije. Kamelija je zimzelena i ljeti im pravi hlad. Tomići su dobili pelcer iz Holandije, a iz Italije kameliju koja miriše. Imali su po 10 vrsta. Skoro svaka im uspije.

Jedne godine su iz NVU „Kamelija“ proglasili njihovu za najljepšu baštu, a kad su izlagali aranžmane u Tivtu nagrađeni su za najljepši buket.  Za Kreša nema ljepšeg cvijeta, a Eugenija voli i ljiljane. Manifestacija je, kažu, podstakla turiste da u novije vrijeme kupuju kameliju. Tomići priznaju da ne mogu više da rade oko kamelije, pa su prešli na sezonsko cvijeće, što im kupuju kćerke, a koje gaje u saksijama u verandi, kao i u vazama. Cvijet je ovom divnom bračnom paru u godinama, veoma bitan, da ga vide i tako osjete njegovu ljepotu i vedrinu (navode da su tu i - rajska ptica, kraljica noći...), a kamelija je kod njih probudila veliku ljubav prema cvijeću, u što smo se uvjerili prilikom posjete njihovom domu u Kostanjici sa lijepim pogledom na Perast.

FEŠTA KAMELIJA

Nakon izložbe cvijetnih aranžmana od kamelija koja je u jednoj od ustanova kulture u Kotoru ili drugoj opštini u mjesecu martu, slijedi vikendom centralni program tradicionalne manifestacije "Fešta kamelija", posvećene cvijetu koji je daleke 1870. godine u Stoliv iz Japana donio bokeljski pomorac. Manifestacija tradicionalno počinje scenskim prikazom dolaska kapetana sa dalekog putovanja koga na stolivskoj rivi dočekaju supruga i djeca. Akteri se svake godine mijenjaju što bude nepredvidljivo i interesantno.

 Dolazak kapetana sa kamelijom

Laganom vožnjom lijepim kotorskim zalivom po sunčanom danu stižemo na kraj Prčanja, na granici sa Stolivom, u domaćinstvo Tonke Marković koje je najreprezentativnije, svojevrsni simbol kotorskih kamelija, jer ovdje su najveće i najbrojnije… Cvjetovi su i početkom maja veoma jedri i ima ih mnogo. Vedra, draga i nasmijana g-đa Tonka, prisjeća se naših druženja na Fešti kamelija i govori kako je počela.

 Romeo Mihović i Tonka Marković

Rano sam ih posadila, kao curica od 10 godina. To je ovih pet velikih koje imaju oko 70 godina, jer meni su 82. Nemaju veliku njegu, ali ne fali im vode preko ljeta, našle su ovdje pogodno mjesto gdje ima i hlada i sunca, jer one neće na čisto sunce, ne vole, vole vlagu, zemlja im je rastresita (ništa posebno, da je od kestena).

Imamo potpuno bijele i šatirane, sadila sam grančicu crvenu i šarenu, što je ovdje stvorilo lijepu razliku i spoj. Moje snahe isto vole cvijeće, zadovoljna je g-đa Tonka.

Gdje god se okrenemo na imanju Tonke Marković, koje je pravo poljoprivredno gazdinstvo blizu mora, svuda su kamelije, ne zna im broja malih i velikih, ali tvrdi da je oko 50 stabala i sadnica od nekoliko godina. Od uzgajivača iz Njemačke dobila je na poklon svijetlo roze, nijesu guste ali su sa velikim cvijetom. Gosti koji dođu, ljeti se najprije sakupljaju pod kamelije gdje je i najljepše, ali i ptice ovih krajeva koje prave svoja gnijezda u krošnji velikih kamelija.

 Tonka Marković

Učestvovala sam na feštama, pravila aranžamane i radove, išli smo na izložbe u Kotor i na Cetinje. Bilo mi je lijepo sa svima. Za mene je kamelija najljepši cvijet, jeste da ne miriše (ja nemam mirisne), ali su stvarno lijepe. Sada imam najviše posla oko nje, jer otpadaju pera i latice, to mi je prvi posao ujutro. Koristim humus od njih za sadnju novih-mladih kamelija, kaže gospođa Tonka, ne dozvolivši da odemo, a da ne probamo njen preukusni domaći liker od žutoga voća i berući nam nesebično svoje kamelije da nosimo damama u Podgoricu.

Idemo dalje prema Stolivu kod nama dobro poznate Anđelije Mihović, koja je vesela i čila zakoračila u desetu deceniju života, a njene su kamelije posađene prije 80 godina, sestra ih je njena prvo sadila, a ona nastavila. Gospođa Anđelija otkriva tajnu uspjeha stolivskih kamelija.

 Anđelija Mihović

Za kameliju prvo treba sakupiti dosta zemlje ispod kostanja i pomiješati – koliko te zemlje, toliko pijeska i druge zemlje. Sve se to umiješa i tu se zasadi (nekad i do 30-40 njih, a prime 2-3 ako govorimo o starim sortama), a sada su drugačije i kamelije i sadnja. Sada moderne kamelije mirišu, a prije se mirisalo samo od vode i sapuna. Ona ovdje ima djelimično sunca, prohladno joj je, jer je čist vazduh, prirodno je oko nje... Svake godine joj dam malo đubriva prirodnog… Imam šarene, crvene, bijele i roze. Neko se plaši da daje pelcer od kamelije, a ja što je više kidam, one više cvjetaju, sad da otkinete i 50 komada ostalo bi dosta i njoj (kameliji) i meni, kaže gospođa Anđelija.

Fešta kamelija je promovisala i Stoliv i Boku, ali ona bi voljela da je više mladi promovišu i da je sade, jer kamelija je naša, autentična.

Najdraži cvijet mi je to. Ja govorim to mojoj djeci, unučadima i praunučadima, stalno im to pominjem – cvijeće je ljubav, a ljubav je svakome potrebna – i malome, i srednjemu i starome, zdravom i bolesnom – svakome, priča s ljubavlju gospođa Anđelija, pa nam se čini da je ovoliko cvijeća i ljepote u Stolivu, nju dovelo do dubokih godina koje živi kvalitetno.

Posjećujemo i gospođu u Stolivu koja je jedna od osnivačica Fešte kamelija. To je Milica Čavor, rodom iz Perasta, koja se ovdje udala prije 60 godina i kada je došla u ovo mjesto, bilo je teško dobiti grančicu da posadi. Ali, došla je do nje kod jedne familije i od jedne grančice nastala je velika crvena kamelija stara 60 godina od koje je rasađivala, davala drugima, poklanjala i prodavala sadnice u Crnoj Gori i Srbiji, koje svuda uspijevaju, ali treba znati raditi oko kamelije, tvrdi naša sagovornica.

 Milica Čavor

Imala je moja mama i u Perastu kameliju, davala sam od nje mojim prijateljicama. Kameliji treba posebna zemlja od kostanja, kiselkasta dok cvijet primi, a kasnije se može presađivati u humus, baštu, kamenjar...ali oko korijena treba da je zemlja od kostanja. I njegovati je treba ljeti, polivati ali umjereno, da joj voda ne uništi korijen. Podnosi hladnoću čim može u kontinentalnim predjelima da uspije. Cvjeta i do juna, ako je ne ubiju kiša i vjetar, daje recept za uspjeh sa kamelijom gospođa Milica Čavor.

Što se tiče fešte kamelija, svjedoči da je u početku to bilo šturo, 70-ih godina prošlog vijeka, pokojne Vida Mustur i prof. Vesna Lipovac (Aktiv žena) su manifestaciju pokrenule, a poslije je g-đa Milica preuzela sa ženama Stoliva. Počele su praviti aranžmane, nosile su ih na izložbe u Podgoricu, Cetinje, Tivat, Perast...

Ljepota kamelije je što je ona dama, ne može se mimoza sa kamelijom upoređivati, priznali to ili ne, jer sa mimozom možete štogod, a kamelija je nježna ali izdržljiva. Prije 4-5 godina kad su od velike hladnoće propali citrusi, kamelija nije ni čula. Kamelija je kao žena, što je više mučite, to je izdržljivija, s osmijehom i ljubavlju konstatuje Milica Čavor iz Stoliva.

BAL KAMELIJA

Prvi Bal kamelija održan je 1993. godine kada je izabrana prva Dama kamelija glumica Dragica Tomas. Poslednja birana Dama kamelija bila je sopranistkinja Marijana Šovran. Najpoznatija Dama kamelija bila je glumica Milena Dravić. Dame su uglavnom bile poznate poslenice kulture i umjetnosti.

 Milena Dravić i Romeo Mihović

 Dragica Tomas i Marina Cuca, dame kamelija

 Sa Bala kamelija