Koliko (od) ljeta imaš

Zna se reći, mada doduše ranije se govorilo više tako, umjesto „koliko ti je godina?“ – „koliko ljeta brojiš?“. To je ono kada neko datum potpiše sa ljeta 2022-e, na primjer... iako nije ljeto nego se misli na godinu.

Po čemu pamtimo ljeta, i zašto se godine broje ljetima ili označavaju ljetima...

Neko ne voli ljeto, a neko ga najviše voli. Među ovim drugima sam. Volim duže dane, sunčane i sve što je ljeto, pa i ono što smeta, žegu, vrućinu, vrelinu... Jer ljeto nas vodi rijekama, morima, planinama, šumama... Sve i da nećemo, moramo da se pokrećemo. Ne zatrpavamo se u sto slojeva odjeće, nekako smo lakši i ljeto nas lako pokreće... Koliko god volim ljeto ne bih ga nazvala peto godišnje doba, jer me to podsjeća na naslove nekih knjiga koje i nijesu baš vesele. A ljeto treba da je veselo.

Ljeto je Sunce. No ima ljudi koji vole kišu. Ja volim samo ljetnju. Super je i kupati se ljeti u moru kad pada kiša. Sve može. Dobro je i kad „iz vedra neba“ na planini pljusne, pa zahladi, pa se naloži vatra uveče, na katunu, na primjer... Pa neka druženja oko ognja, a sjutradan već ognjeni dan...

A zna se, i dokazano je da se ljeti više zaljubljuju ljudi, nije to što se tad ogole, nego prosto Sunce odradi svoje, ljeti su ljudi više srećni... Manje se radi, tad su odmori, osim u turizmu, djeca najsrećnija, ne idu u školu, a i roditelji su zbog toga srećniji.

Prosto je to, radujmo se svakom ljetu, kao svakoj doživljenoj godini, jer brzo prođu ljeta... čini se da godine prolaze istom brzinom, zato se mjere ljetima.

Brzo prolaze ljeta, a i mi, zato... znate šta sam htjela reći...

Ne stavljam na listu razloga zašto se voli ljeto, sve te zabave, koktele, zalaske i izlaske sunca na plažama... to se podrazumijeva.

Pričama o ljetu nekad pamtimo cijelu godinu. Ljeta se prepričavaju godinama poslije...

Ljeto pobjeđuje sa najviše fotografija, tad se fotka sve i svak, i na ljetnjim fotografijama svi se smiju... Ljeto je srećno godišnje doba. Manje je tužnih i ružnih tema, iako ih jednako ima kao prije ljeta. U drugom planu su.

Mnogo je razloga ZA ljeto. Nabrojala sam tek nekoliko, banalnih namjerno, ne pišem ovaj put o sezoni, neka sezona ispriča svoju ljetnju turističku priču. No, kad smo kod toga čini se da će nam u zemlji gdje je svima more blizu ipak ljetos biti daleko ako budu gužve kakve će izgleda biti. E onda će ljetovanje doma biti dugo putovanje, a kratko rastojanje. Nije da ne znamo kako je u tim kolonama...

Stanovnici turističke zemlje ne bi možda trebali ljetovati na svom moru.  Zaboravimo ono kad je korona bila pa smo se p(r)ozivali ljetuj doma, ljetuj doma, a nijesmo ni mogli niđe drugo... Mi u Crnoj Gori ljeti ne bi trebali biti na odmoru. Malo nas je, turista će biti više nego nas, pa najbolje svi da ljeti radimo, no kako je krenulo i tad bi nam radnika nedostajalo u sezoni. Kako je, i ako nam je turizam glavna privredna grana, ljeti ne bi trebali da odmaramo. A kod nas neki „turistički poslenici“ baš ljeti idu na odmor, to je interesantna stvar. Uglavnom, ja opet imam strategiju i plan, valjda zato što se ništa ne pitam, lako ih iznosim. Dakle, trebali bi svi da radimo u turizmu, pa da imamo para da idemo na more poslije sezone, na drugi kraj svijeta kad se kod nas završi ljeto, a tamo neđe počne, meni je to super. Pa onda nakon sezone proglasimo državne ferije, nešto Ferragosto u Italiji kad Italijani zatvaraju firme, uzimaju godišnje odmore i svi idu na more u avgustu, kad niđe nikog nema u gradovima Italije – država na odmoru, a puna turista, ne znam kako to Italijanima uspijeva.

Mi bismo trebali prvo „odraditi sezonu“ pa na kolektivni, cijela država, do pred zimsku sezonu. I tako kao što sezonski namjenska jedna pjesma kaže „od ljeta do ljeta“, jer mi od ljeta treba da preživimo, ako je stvarno turizam najvažnija privredna grana, ne možemo na njoj samo da sjedimo u ladovini i besjedimo, no svi kao nekad na radne akcije, samo ne baš tako nego da se pošten rad pošteno plati. Neće radnika da fali...

Malo se šalim, a malo i ne.

Uglavnom, sva ova pisanija je s jednom porukom, lijepo je imati još jedno ljeto, biti dio ljeta i neko vama da bude ljeto, jer sve kad prođe ljeta se sjećamo ne po velikim vrućinama i sve zbog čega grinjamo, nego po dragim ljudim, njihovim veselim licima, po tome kako smo ljeti mi nekako laki, kako smo opušteni i prepušteni lakoći druženja i življenja, ljeto pamtimo po ljudima koji su naše ljeto. Po tome kako sijamo zajedno, kako smo sijali iznutra zajedno.

Prosto je to, radujmo se svakom ljetu, kao svakoj doživljenoj godini, jer brzo prođu ljeta... čini se da godine prolaze istom brzinom, zato se mjere ljetima.

Brzo prolaze ljeta, a i mi, zato... znate šta sam htjela reći...