Kubanka naša snajka turistički vodič po Crnoj Gori

Stranac u Crnoj Gori: Viviana Zec /

Kubanka Viviana je u Crnu Goru došla zbog posla 2009. godine no, kako ona kaže, Kupid je odradio svoje i  desila se ljubav. Udala se i zasnovala porodicu u Budvi. Bila je top model - manekenka na Kubi, uveče je šetala modnim pistama, a prije podne radila kao kuvarica u jednom hotelu. U Crnoj Gori sada radi kao turistički vodič. Voli svoj život u Crnoj Gori i prilagodila se promjeni, ali joj nedostaju kubanski ples i pjesma, jer, kaže, ovdje se ljudi teže usuđuju da plešu i pjevaju, tek nakon dvije - tri rakije, a na Kubi je to način života i ne treba im poseban razlog za veselje…

C.M: Kada ste prvi put čuli za Crnu Goru i kada ste prvi put posjetili našu zemlju? Koliko ste znali o Crnoj Gori prije dolaska ovdje i odakle su Vam bile te informacije?

- Istina je da nijesam puno znala o Crnoj Gori, jer ono što se uvijek najviše pričalo u Kubi, zemlji odakle dolazim, je priča o Jugoslaviji (Tito i Fidel). Ali, 2009. godine sam prvi put došla u ovu prelijepu zemlju, iako nijesam znala mnogo o njoj, osim navedenog konteksta.

C.M: Šta Vas je dovelo u našu zemlju?

- U Crnu Goru me doveo posao, ali Kupid je odradio svoje i ispalio jednu od svojih strijela i evo me 12 godina u braku sa suprugom Đurom iz Budve gdje živim sa našom prekrasnom porodicom i nadamo se da ćemo nastaviti zajedno dok nas smrt ne rastavi, ne kao u bajci, već potvrđujući i hraneći ljubav svakodnevno.

C.M: Čime ste se bavili prije dolaska u Crnu Goru, zasnivanja braka, porodice i života ovdje?

- Bila sam manekenka - model koji je šetao modnim pistama kao što su Turquino (Havana Libre) gdje danas kubanski dizajneri takođe rade revije, poput najpoznatijeg Jose Luis Gonzalesa. Prije podne sam radila kao kuvarica u jednom hotelu, jer sam završila hotelijersko-turističku školu na Kubi – odsjek kuvarstvo, tako da sam ja ustvari profesionalna kuvarica.

C.M: Kako su na Vas uticale prvobitne promjene sredine kada ste došli da živite ovdje, od daleke Kube do malene Crne Gore na drugom kraju svijeta?

- Zapravo promjena nije bila toliko jaka jer sam na Kubi živjela blizu mora a ovdje živim u Budvi takođe blizu plaza. Ljudi su me dočekali kao da sam rođena ovdje. Jedino čega se sjećam od nekih od anegdota je kada je jedno dijete pitalo svoju majku zašto sam napravljena od čokolade. Meni je to bilo jako smiješno, ali me u isto vrijeme malo i uplašilo, ali s vremenom sam uvidjela da nemam čega da se plašim i shvatila sam, ja dolazim iz zemlje gdje je izraženije prisustvo svih rasa, ovdje je drugačije ali ne neugodno za one drugačije boje kože.

C.M: Vaš dom je u Budvi, kako opisujete život u tom gradu i kako svojim sunarodnicima Kubancima i prijateljima u inostranstvu  opisujete u najkraćem taj grad?

- Najviše volim budvansku rivijeru, ljetnje šetnje po Starom gradu, kada čujem zvuke violina ili gitara, pjesmu ljudi… to je moj svijet. Teško je to riječima opisati.  Treba doći u Budvu i sve to doživjeti i osjetiti. Vjerujem da se nećete razočarati, u to sam sigurna. Ali ovo se ne odnosi samo na Budvu gdje je moj dom, već na cijelu Crnu Goru.

C.M: Kako je išlo Vaše prilagođavanje na život u Crnoj Gori?

- Mislim da sam se dosta brzo prilagodila tradiciji i običajima, naučena sam i vaspitana da poštujem i prilagođavam se pravilima zemlje u kojoj se nalazim. U svom tom prilagođavanju mnogo mi je pomogla porodica mog supruga Đura, potom i njegovi prijatelji koji su sada i moji. Pomogli su mi i da nostalgiju i nedostajanje moje porodice na Kubi lakše prevazilazim i održavam veze i komunikaciju.

C.M: Koje su to razlike u mentalitetu između Crnogoraca i Kubanaca?

- Ono što ja primjećujem kao razliku u mentalitetu Kubanaca i Crnogoraca je to što mi na Kubi mnogo više volimo da plešemo i pjevamo. Ne želim nikoga da uvrijedim, ali moram da primijetim, da je često ovdje potrebna koja rakija prije nego se ljudi opuste da zapjevaju, zaigraju… U suštini ono što mi nedostaje je ustvari ta naša kubanska muzika, rumba, salsa… Mislim da je jedina razlika u tome što smo mi na Kubi opušteniji , gdje god želimo plešemo, puštamo muziku  koja je utkana u naš mentalitet, a ovdje to nije običaj več se ljudi ustežu i po malo stide, ali nakon 3 rakije sve je u redu -  meni je to interesantno i po malo smiješno, dolazim iz drugačije kulture gdje je ples način života.

C.M: Kada smo kod kubanskih plesova… instruktor ste za latino plesove, salsu… donijeli ste originalan duh Kube kod nas. Vole li Budvani latino plesove i kako Vam ide taj angažman?

- Neko vrijeme sam držala časove salse i mogu vam reći da mnogi ovdje vole salsu, ali problem je što je ovdje muškarcima neugodno plesati, a bez partnera je teško učiti salsu, jer za te vrste latino američkih plesova potrebni su i muškarci i žene, plesači i plesačice.

C.M: Da li je crnogorski narod prema Vama bio ljubazan kada ste došli u Crnu Goru? Kako reguju kada kažete da ste sa Kube? Znamo da Crnogorci vole Kubu i mnogi su je posjetili a puno njih to želi.

- Kao što sam već rekla, izuzetno sam lijepo primljena u Crnoj Gori kao strankinja i uklopila sam se u crnogorsko društvo, zadobila sam povjerenje, stekla prijatelje, imam lijep život ovdje.

Inače, kad kažem da sam s Kube svi se nekako raduju i pričaju mi da žele da posjete moju zemlju, ja bih bila srećna zaista da pokažem svoju zemlju da im budem vodič na Kubi. Sigurna sam da bi se Kuba dopala svima koji je još nijesu posjetili.

C.M: Ono što je interesantno, Vi ste turistički vodič. Ispričajte nam kako je došlo do toga da se bavite tim poslom, ko su Vam najčešći gosti – odakle dolaze?

- Nakon rođenja prvog djeteta osjetila sam potrebu da radim nešto novo i zanimljivo, tada mi je jedan kućni prijatelj rekao: “Vivi, ti si vrlo komunikativna i inteligentna osoba, mislim da bi ti mogla najljepše turistima sa španskog govornog područja pokazati i opisati ljepote naše Crne Gore.” Tada je bilo malo tih turista kod nas, ali sam ipak upisala kurs za turističkog vodiča. Španci su najbrojniji turisti koji govore španski i posjećuju Crnu Goru, možda zato što su nam najbliži, ali imala sam turiste iz Perua, Meksika, Venecuele, Argentine… Posao turističkog vodiča je izuzetno zanimljiv, lijepo je pričati turistima o ljepotama Crne Gore, kulturi, istoriji…, a istovremeno učite u razgovoru sa njima i o njihovim kulturama. Najljepše od svega je komunikacija i prijateljstvo koje ponekad ostvarite s posjetiocima. Idem na ture po cijeloj Crnoj Gori, ali ono što najviše radim su ture po primorju.

C.M: Koje su to Vaše TOP 5 najljepših lokacija u Crnoj Gori i zašto baš te lokacije – opišite ih?

- Za mene ne postoji top 5 mjesta u Crnoj Gori jer su sva posebna i svako mjesto ima svoju istoriju i ljepotu. Lično, mnogo volim kanjon Tare, tu rijeku sa  kristalno čistom i ponekad divljom vodom. Fascinira me svojom ljepotom prirode, vodopadom i mnogim drugim zanimljivostima koje kanjon Tare i rijeka imaju. Mnogo volim prirodu i uživam kada me obaviju ta svježina i ljepota, ako me razumijete… Neopisivo je.

C.M: Šta najviše volite u ovoj zemlji i šta smatrate njenim najvećim potencijalom, a koje su Vam zamjerke? Šta bi mogli ispraviti da budemo još privlačnija tursitička destinacija?

- Crna Gora je jako lijepa zemlja i mogu reći da mnogi njeni stanovnici ne znaju potencijal koji ova zemlja ima. Turisti su zadivljeni njenom ljepotom i zato mislim da generalno svakim danom moramo više raditi i težiti boljem turizmu. Ako se tako može reći, moramo više ulagati u održavanje nacionalnih parkova, mogli bismo neke od napuštenih tvrđava, kao što je Kosmač, restaurirati i oživjeti. Takođe, neophodno je više kulturnih programa poput pozorišnih predstava i slično,.. Na primjer, turisti starije dobi, ovdje u Budvi traže takva (mirnija) mjesta za izlazak, a ne diskoteke i klubove, kojih ima dosta, i treba da ih ima, ali za stariju populaciju su neophodni drugačiji sadržaji, Naravno, pozorišne predstave nijesu samo za starije. Mnogi turisti upravo traže te drugačije sadržaje kao i mogućnost da vide tradicionalne plesove, upoznaju autentičnu crnogorsku kulturu, tradiciju, istoriju… u svim oblastima.

C.M: Kako funkcioniše Vaš život ovdje? Kako izgleda Vaš radni dan, a ostatak dana ili slobodni dani?

- Moj život je vrlo aktivan, tu su porodične obaveze, posao, studije, proučavam neke nove zanimljive stvari, završavam kozmetičku školu… Vrlo intezivan i dinamičan tempo. Vikende ipak posvećujem samo porodici.  

C.M: Da li Vam dolaze rođaci sa Kube u posjetu i kakvi su im utisci o Crnoj Gori, šta im se najviše sviđa ovdje?

- Sestra mi je dolazila tri puta u Crnu Goru, i mnogo joj se dopala zemlja. Oduševljena je bila time što se osjećala kao da je kod kuće, takva je bila atmosfera, i još su se svi oko nje trudili da pričaju s njom na španskom…

Nijesam pet godina išla na Kubu, pandemija mi je omela planove, a avionske karte su drastično poskupjele, a i avio konekcije odavde su komplikovane. Uopšteno, treba raditi u Crnoj Gori na boljem povezivanju, novim avio linijama zarad boljeg turizma.

C.M: Kako danas opisujete Crnu Goru strancima?

- Crnu Goru opisujem kao biser skriven u moru za kojim uporno tragaju ronioci dok ga ne pronađu, a kada se to dogodi, očarani su njegovom beskrajnom ljepotom. Biser o kojem svi pričaju, ali ne znaju kako doći do njega, ali uvjeravam vas da svi koji su imali privilegiju vidjeti ga ostaju u želji da ga ponovno posjete. Tako ja opisujem našu Crnu Goru.

C.M: Šta Vas je do sad ipak najviše fasciniralo što ste vidjeli i doživjeli kod nas?

- Ono što me najviše fasciniralo u ovoj zemlji osim mog muža, jer ljubav je bila ono što me zadržalo da ostanem ovdje, to su njeni ljudi. Ono što je najprivlačnije u nekoj zemlji je upravo gostoprimstvo njenih stanovnika. Ja volim i sjedenje u kafiću i slušanje priča baka i djedova, volim taj njihov način života, zovu me “snaja”, govoreći mi da sam već dio njihovih života, to je meni ta najljepša i najšarmantnija Crna Gora.

C.M:  Jeste li gurman, šta Vi posebno volite od naše hrane i lokalnog pića? A spremate li od kubanske   hrane nešto ovdje u Crnoj Gori i šta?

- Od crnogorske hrane najviše volim sarmu koju me je naučila praviti moja pokojna svekrva. Što se pića tiče, ne pijem puno, ali moja sestra voli Nikšićko pivo i ja volim popiti jedno s vremena na vrijeme nakon jela ili prije spavanja. Ne spremam često kubanska jela, jer naša kubanska hrana je izrazito slatka i ljuta, a moj suprug i djeca baš i ne vole to. Ipak, ponekad spremim jela kao što su congri ili ropa vieja koja su tradicionalna kubanska hrana.