Kult drveta

Dragulji prirode / 

Oduvijek postoji neko "sveto drvo" koje je od velikog značaja za porodicu ili pojedinca. Prema drvetu se treba odnositi sa zahvalnošću i poštovanjem.

Veza čovjeka i biljaka oduvijek je bila jaka. Čovjek je dosta uticao na rasprostranjenost biljnog svijeta i njegovu očuvanost. Crna Gora je specifična po svom biljnom pokrivaču. Od juga prema sjeveru smjenjuju se biljne vrste karakteristične za određene predjele, manje ili više vezane za klimu, zemljište, hidrološke prilike. Stvaranje života na određenim prostorima vezano je za šumske komplekse, livade, pašnjake, voćnjake. Tako su stvarani mitovi o pojedinim biljnim vrstama i stvoren je kult drveta. Oduvijek postoji neko "sveto drvo" koje je od velikog značaja za porodicu ili pojedinca. Prema drvetu se treba odnositi sa zahvalnošću i poštovanjem. Svako drvo igra značajnu ulogu u prirodi i životu svih živih bića.

Drvo po drvo i stvori se šuma, četinarska ili listopadna, mala ili velika, niska ili visoka, šarena i očaravajuća.

Osim prirodnih zasada postoje i oni posebno njegovani od strane čovjeka, koje on gaji i poštuje vjekovima i vezuju se za mnoge srećne događaje. Ovaj put prošetajte najbližom okolinom, posjetite neku šumu, karakteristično drvo, uređeni park, ili sl. i bićete oduševljeni onim što vidite jer ste pošli sa namjerom da uživate.

"Ima neka tajna veza"

Ne možete me ubijediti da u vašoj okolini nemate neko svoje drvo, drvo koje obožavate, koje vas kad ste tužni razveseli. Ja imam jedno takvo. To je jedna krasna japanska šljiva koja u rano proljeće procvjeta dok još nema listova. Bijeli cvjetni oblak krasi dvorište kad je još sve prilično sivo. Zatim se pojave crveni listovi koji se probijaju kroz bijele bukete. Na kraju se sve pretvori u crvenu lepršavu kuglu. Prizor je predivan. No ja još imam jedno drvo koje obožavam. Ustvari ih imam puno. Na kraju shvatih da obožavam sve biljke, sav zeleni zemljin pokrivač koji je tako raznovrstan i opet sličan. Ako živite u sjevernim crnogorskim krajevima ili na većim nadmorskim visinama imate šansu da se nagledate divnih četinarskih šuma. Šume su pluća zemlje. To su fabrike kiseonika i najveći potrošači ugljendioksida. One su neprocjenjiv filter, zato ih zaista moramo štititi štiteći sopstveni život. Tu ljubav prema drvetu smo dužni djeci usaditi od samog rođenja.

Sjetih se jednog mog puta preko kraškog terena poznatog u svijetu po svojoj surovosti, siva asfaltna traka prolazi kroz sive krševite masive. U susret su dolazila druga kola. Put je uzak, tako da mi se čini uži od njih. Stigosmo do polja. Okolo lijepo raspoređene po obodu polja tamne šume. To su četinari koje je čovjek posadio i njeguje ih. Sunce je već bilo pri zalasku i grije pritajenim zracima. Rekla sam da zaustavi kola, da se nagledam te ljepote. Izgleda kao pravi šumski okean. Gledam te beskrajno zelene šumske proplanke pored puta, koji izgledaju nekako beskrajno zeleni. Ima i nižeg i višeg drveća, ima i žbunja i cvjetova koji proviruju da vide šta se radi napolju. Lišće izrezbareno, naležekao štit na susjedno drvo a poneđe proviruje nebo nekako blijedo i rijetko prošarano paperjastim sivo – bijelim oblacima. Ima i poneko visoko stablo koje izgleda kao džin među tim drvećem. Prolazi su uski, a svud između tepih od sitnih suvih iglica. Ima poneko stablo koje je završilo svoj životni vijek i palo je. Po njemu mile mravi, i užurbano uzimaju svoj dio i odnose mnogo veći teret od njih. Shvatila sam da svak radi svoj posao i da u šumi postoji red sve dok ga čovjek ne pokvari. Tek kasnije kad sam upoznala druge biljne zajednice i veće šumske komplekse osjećala sam se bogato i srećno posmatrajući ih. Idući na izlete do Biogradskog i Crnog jezera fotoaparat je zabilježio najljepše boje prirode a srce ih zapamtilo za sav život.

 Japanska šljiva

Te ogromne stogodišnje jele pamte mnoge događaje. Kad bi samo otvorile svoje srce. Često su išarane inicijalima čobanskih noževa da se sjete da su tu nekada čuvali svoja stada. Divljenju nikad kraja, priči takođe. Treba vidjeti te prirodne gorostase kako dodiruju nebo, kako dostojanstveno gledaju u visinu i druže se sa surim orlovima gospodarima tih visina. Ne moramo uvijek ni poći na neki izlet već u svojoj blizini može se pronaći nešto interesantno i uzbudljivo. Može obližnji park da privuče našu pažnju. Može samo jedno posebno lijepo i gusto stablo da bude interesantno, da želimo njegovu hladovinu, odmor i zaštitu. Mnoge biljke imaju moć, kao zaštitnici zdravlja porodice. Od mnogih se pletu vijenci koji se stavljaju oko glave sportistima- pobjednicima i znače im više od zlata. Svi smo čuli za lovorov vijenac koji je krasio glave ratnika koji su se istakli odbranom svoje zemlje. Lovorove grane se često nađu na badnjacima, te tako još više uveličaju sveto hrastovo drvo.

 Idući na izlete do Biogradskog i Crnog jezera fotoaparat je zabilježio najljepše boje prirode a srce ih je zapamtilo za sav život

 Biogradska gora

Neka od tih posebnih drveća

Kod Slovenskih naroda lipa ima poseban značaj. Dug je niz tih posebnih biljaka ali evo uzeću za primjer sveto drvo masline. Maslina (olea europaea l.) pripada familiji u kojoj postoji oko 30 vrsta. To je biljka umjerene i suptropske klime. Kad se počela gajiti u našem primorju ne zna se tačno, niti da li smo je preuzeli od Grka ili Rimljana. Drvo masline se pojavljuje u legendama raznih mitologija i u umjetnosti i u religiji. Ona se smatrala kao veza između boga i ljudi. Ulje masline se smatra svetim i koristi se u svim crkvama svijeta. To sveto ulje je posebno značajno prilikom obreda. Maslina je simbol mira, pa se može naći naslikana ili izrezbarena na raznim predmetima. Postoje sorte za dobijanje ulja, za jelo i kombinovane. Kod nas se gaji nekoliko vrsta: žutice, crnice, sitnica i neke druge. Ipak preovladava žutica. Ona ima vrlo bujno stablo. Sorta je srednje krupna ali daje vrlo kvalitetno ulje. U Boki se gaji sorta lumbardeška koja je krupna i koristi se za jelo. Hipokrat - otac medicine govori o zdravlju i korišćenju maslinovog ulja, svakodnevno u malim količinama.

 Maslina u Mirovici, Bar

Gajenje maslina je oduvijek bio unosan posao. To govore mnogi srednjovjekovni dokumenti. Nicale su uljare kod mnogih porodica duž obale. Posebno je bilo poznato barsko maslinarstvo. Masline su vrlo interesantne sa svojim izrezbarenim stablom i filigramskim vezom. To je dugovjeka biljka. Bezbroj puta ste čuli priču o staroj barskoj maslini. Stara maslina u Mirovici, nalazi se pored starog puta koji vodi od Bara prema Ulcinju. Njezina vrijednost je neprocjenjiva. Smatra se da je stara oko 2000 godina. To je naše najstarije drvo a mnogi misle da je najstarija i u ovom mediteranskom dijelu Evrope. Zapamtila je mnoge civilizacije i burna vremena. Ona predstavlja i vizuelni i duhovni identitet Bara. Prava je atrakcija za posjetioce i mještane. Obim njenog stabla je oko 10m. Krošnja širi tajanstveni miris i daje svjetlost okolini.

 Maslina, Krit, Grčka

 Ulcinjski maslinjak (foto: Vedran Ilić)

Ta maslina je toliko značajna za taj kraj da se zaista može smatrati svetim drvetom. Samo mjesto je dobilo ime po tome što se pod krošnjom Stare masline mirilo. Zavađeni pojedinci ili porodice su sa poštovanjem prema maslini iznosili svoje probleme i rješavali ih. Neki ljudi prilikom svojih javnih nastupa po svijetu svrstavaju Mirovicu među sveta mjesta planete zemlje. Stručnjaci iz ove oblasti kažu samo još tri masline u svijetu imaju sličnu starost. To su "Sveta maslina" u Jerusalimu koja je vezana za Isusov grob i maslinsku goru. Druga je u Italiji u Palermu, misli se najstarija od svih preko 2400 godina. Treća je u Atini, pod kojom je sjedio i razmišljao Platon. Ove tri čuvene masline teže možemo posjetiti ali ovu našu u blizini Bara svakako trebamo. Kod Budve u Ivanovićima postoji Velja maslina koja ima isti status sa ovom u blizini Bara. Nije bilo lako očuvati ovo sveto drvo, ali tradicija čuvanja je prenošena sa koljena na koljeno.

 ,,Sveta maslina'' u Jerusalimu