Ljepotu svoje đedovine dijeli sa svima

Na eko katunu Jelovica/

Beranac Goran Zečević je na Jelovici napravio veliki i lijep eko katun, gdje ugošćava turiste i ljubitelje prirode

Jela – četinarsko zimzeleno drvo rasprostranjeno na sjeveru Crne Gore. Često je u našoj kulturi jela sinonim za ljepotu. Zbog velikog broja ovog očaravajućeg drveća ali i ljepote kraja, jedan od obronaka Bjelasice naziva se Jelovica. Okružuju je vrhovi i kosine bjelasičkih brda – Debeljak, Gradišnica, Patkovica i Goveđe brdo. Sva obrasla četinarskom šumom, većinom jelama.

Upravo na tom rajskom mjestu, ispod katuna Bojovića, Goran Zečević je otvorio eko-katun „Jelovica“, tamo gdje su njegovi đedovi vjekovima izdizali sa stokom. Iako je laza (katun) Zečevića, kao i druga bjelasička izdizališta, davno bio čuven po velikim stadima ovaca i pretežno stočarskim domaćinstvima, danas tamo gotovo da i nema domaćih životinja. Zato je ovaj visoki, mladoliki čovjek, kako kaže „iz meraka“, odlučio da oživi to mjesto i ljepotu istočne strane Bjelasice podijeli sa drugim ljudima.

Avantura na svakom ćošku

Sam put do eko katuna govori da vas na Jelovici čeka uzbudljiva avantura. Dolazi se sa strane Berana, putem za Lubnice. Katun će biti mnogo bliži centralnom dijelu Crne Gore kada se probije tunel na Jezerinama (Kolašin) koji će da vodi do Lubnica.

Do sela se dolazi dobro utabanim šumskim putem. Lijepim drvenim znakovima obilježen je pravac kojim se dolazi do Zečevića. Nakon prvog znaka automobilom se prelazi preko potoka, odnosno direktno kroz vodu. S obzirom da je mali potok, osjećaj je kao da vozilo pređe preko malo veće lokve. Do eko katuna postoje tri takva prelaza.

Kada stignete na katun kod Gorana Zečevića, na trenutak imate osjećaj kao da je riječ o cijelom jednom naselju iz davnina. Više koliba lijepo raspoređeno po imanju, a sve je građeno od drveta i kamena – materijala koji se mogu naći na Jelovici.

Do sela se dolazi dobro utabanim šumskim putem. Lijepim drvenim znakovima obilježen je pravac kojim se dolazi do Zečevića.

Najzanimljivije od svega je što je Goran gotovo sve izgradio svojim rukama. Za zahtjevnije poslove, kao što je na primjer dizanje rogova, plaćao je majstora, dok je, za njega, lakše građevinarske poslove obavljao sam. Ima svoju pilanu u Beranama, koju drži sa bratom, tako da mu je stolarski zanat u krvi.

„Uživam kada radim sa drvetom. Mogao bih tako cijeli dan. Preko 30 hiljada šarafa sam lično ugradio u ove kolibe“, kaže Goran za Caffe Montenegro.

Sve je, kako je rekao, sam smislio. Majstori su se, tvrdi, čudili kada su vidjeli da nema arhitektonski prikaz. Porodica mu je značajno pomogla u realizaciji ideje.

Na Jelovici je napravio ukupno deset drvenih koliba za izdavanje, koje izgledaju kao iz bajke. Dvije kolibe napravljene su sa staklenim krovom i malim bazenom, dvije samo sa bazenom i šest običnih koliba. Luksuzne kolibe imaju i svoj toalet. Pored koliba napravljeno je veliko kupatilo sa više tuš kabina i toaletima, restoran u kom može da stane pedesetak ljudi i vikendica. Sve je povezano kamenim stazicama, koje okružuju mali ribnjak, pun pastrmki, i velikog zajedničkog bazena. Ne može reći koliko je tačno uložio u cijeli katun, jer je većinu posla uradio sam i od materijala koje je nalazio na Jelovici.

Na Jelovici postoji monofazna struja, dok energiju dopunjava solarnim panelima. Tehniku rashladnih uređaja, pokupio je, kako kaže, od starih. Naime, Zečevići imaju svoj izvor vode, koja je hladna kao „led“. Nekada su njegovi preci na katunu hranu i piće držali hladnim u toj vodi. U kolibama postoje takozvani prirodni frižideri gdje takođe hladna izvorska voda drži hladnoću.

„Uvijek sam želio da imam nešto ovdje. Vuklo me je nešto ovdje i napravio sam vikendicu kako bih moju djecu učio da vole planinu, kao što su moji mene učili. Tako je počelo, a onda sam prošle godine napravio nekoliko probnih vikendica, vidio da mogu i napravio još“, priča Zečević.

„Uživam kada radim sa drvetom. Mogao bih tako cijeli dan. Preko 30 hiljada šarafa sam lično ugradio u ove kolibe“, kaže Goran za Caffe Montenegro.

Malenu od orla čuvahu

Ovog ljeta glavna atrakcija Jelovice bilo je Zoranovo štene – Malena. Ona nije bila veća od dlana uobičajene ljudske ruke, a gazde su je držale u kavezu. Ona je veselo trčkarala po livadi za gostima, ali samo je bio jedan uslov za igru – da je ne ponese orao.

Orlovi su jako česti u šumama Jelovice, a maleno štene kako joj i ime kaže bila bi im lak plijen. Zato je Zoran svako malo izlazio da je obiđe i vidi šta radi da mu je „ne ponese orao“.

Malena je međutim imala malu ranicu na repu, jer se jedne večeri, kada je bila zima, približila vatri, vjerovatno iz namjere da se ugrije i opekla se. Tako da se sada čuva od orla i od vatre.

Na Jelovici divljač nije rijetkost. Vukovi postaju aktivni na jesen, dok se njihovo zavijanje zna čuti noću. Osim opasne divljači do koliba je znala da se spusti i srna i uljepša krajolik samog katuna.

Na Jelovici gost je glavni

Iako je eko katun na Jelovici otvoren za goste tek krajem juna ove godine, do septembra je već imao oko 500 gostiju. Goran kaže da je to bilo daleko više od očekivanog. Međutim, Zečević ne nudi samo boravak i uživanje na katunu, već i aktivni odmor kroz planinarenje, šetnju i vožnju kvadovima (motocikl četvorotočkaš).

Laza Zečevića nalazi se na 1.495 metara nadmorske visine (mnv), a čini se kao skrivena među gustim jelovim šumama. Na tri sata hoda udaljeni su najljepši lokaliteti Bjelasice  - Pešića jezero i jedan od njenih vrhova Zekova Glava (2.117 mnv). Na Zekovoj glavi se, tvrdi Zečević, snijeg ove godine zatekao i 3. avgusta.

Ture najčešće vodi Goran koji, kako kaže, zna svaki pedalj planine. Najatraktivnija je, tvrdi, vožnja kvadovima. Popnu se kvadovima, kako kaže, na jedno od bjelasičkih brda, nedaleko od Jelovice i odatle je pogled neopisiv.

„Prokletije i Komove gledate kao da su ispred vas, a oblaci se čine tako blizu da možete rukama da ih dohvatite“, kaže naš domaćin.

Goran je u ugostiteljstvu oko 20 godina. Iako u Beranama drži uspješan restoran, smatra da je budućnost ugostiteljstva u seoskom turizmu. Zato je i katun registrovao kao seosko domaćinstvo.

Na Jelovici primat ima gost. Zečević tvrdi da rijetko prihvata goste, koji ne odsijedaju na njegovom katunu. Ali ponekad, ukoliko se pogodi dan kada nema nikog na Jelovici, zna i da prihvati druge goste, ukoliko se najave. Ali takvi dani su rijetki.

„Želim da gosti koji ostaju kod mene osjete mir i da je sve što se nalazi na katunu njima na usluzi. Od početka nijesam želio da pravim restoran otvorenog tipa, već samo raj za goste. Prvenstveno za sebe“, rekao je on.

„Prokletije i Komove gledate kao da su ispred vas, a oblaci se čine tako blizu da možete rukama da ih dohvatite“, kaže naš domaćin.

Kada je jedna bosanska influenserka objavila fotografiju sa Jelovice, to je bio bum za Zečevića. Internetom se brzo proširila slika prelijepog pejzaža Jelovice, drvene terase i sunca, koju su željeli lično da dožive mnogi. Ali Jelovici nije trebao nikakav Instagram, njena ljepota dovoljna je reklama samoj sebi.

Ukusno i domaće

Eko katun Jelovica je porodični posao. Goranova kćerka pomaže oko tura, a bila je vrijedna i tokom izgradnje objekata. U kuhinji su glavni Ljilja i Zoran, Goranovi stric i strina. Ljilja priprema sva tradicionalna jela, dok je Zoran majstor sača.

Najviše od hrane prolazi kačamak, meso na seljački način, meso ispod sača i sokovi od šumskog voća koje sami prave. Sokovi su njihov specijalitet. Goran kaže da je sve šta služe na Jelovici domaće i nabavljaju u radijusu od tri kilometra.

Restoranski dio je zanimljiv sam po sebi. U centralnom dijelu nalazi se ogromno ognjište. Ono grije cijeli restoran i kolibe. Goran kaže da voli vatru i da je najčešće on taj koji radi oko nje. Grijanje je na Jelovici potrebno jer, iako zna da bude vruće tokom dana, noći na Bjelasici znaju biti jako hladne.

„Nije mi muka da naložim vatru i da nalažem. U sred noći se ustanem naložim i vratim se u krevet. A i tako je napravljena peć da ne treba često da se nalaže“, pojašnjava Zečević.

Restoran je ukrašen drvenim lusterima sa LED sijalicama. Goran priča da im je davno izgorio restoran u Beranama i da je dio te građe reciklirao i oživio na Jelovici. Na zidovima se takođe nalaze drveni ukrasi, koje je pravio od stare tarabe, koju je neko bacio.

Hrana se poslužuje na drvenim daskama koje je Goran sam pravio. Ovaj talentovani čovjek vizuelno i sistemski je osmislio sve šta ćete vidjeti na Jelovici.

„Znao sam da ovo mjesto ima dušu. Ovo je moj mir“, kaže Goran.

Signal samo na „četiri ge“

Kako je riječ o planini pokrivenoj šumom, telefonski signal je veoma slab, a internet zna biti misaona imenica. To odmor nekada zna učini relaksiranijim, a nekada jako napetim jer svi ne dolaze na stopostotni odmor.

Goran priča da je signal gotovo svugdje slab osim na „četiri ge“. Upitan da objasni taj pojam, rekao je da je riječ o lokalitetu u šumi.

„U toj šumi, nedaleko odavde, postoji samo jedan šumski put i ništa posebno. Tu znam nekada da sretnem i desetak ljudi kako sjedi i kuca na telefon. Samo na tom mjestu telefoni hvataju 4G mrežu, zato ga svi sada popularno zovemo „četiri ge“, pričao je Goran kroz smijeh.

„Znao sam da ovo mjesto ima dušu. Ovo je moj mir“, kaže Goran.

Nije sigurno da li je Jelovica i to mjesto gdje su njegovi đedovi izdizali imalo dušu ili ne, ali tačno je da je on dao dušu tom mjestu. Svojim zalaganjem, upornošću i predanim radom uspio je od nekada praznog katuna napraviti lijepo izletovalište za sve ljubitelje prirode. I kao što je nekada četrdeset porodica Zečevića držalo ovaj katun živim, danas Goran Jelovicu oživljava turistima.