Mit ili realnost za destinacije

Tema broja: Kako do cjelogodišnje turističke ponude /

Postoje destinacije koje nas asociraju na odmor i turiste u bilo koje doba godine: Pariz, Rim, Tajland, Karibi… Ali, i oni „pate“ od sezonalnosti i teže da joj se otrgnu. S druge strane, već dugi niz godina pokazuju da je cjelogodišnja turistička posjeta moguća ako na pravi način iskoristite svoje adute. I pored sve većeg broja onih koji ljeta provode na crnogorskim planinama, i dalje su sunce, more i plaža jedina prava turistička ponuda. A s njom se zimi ne dovode turisti.

Ne postoji razvijena turistička destinacija – niti ona koja to želi da postane – čiji cilj nije da postane privlačna turistima tokom cijele godine. Niti ona koja bi najradije izbjegla rijeke ljudi koje je okupiraju tokom par mjeseci u toku godine. Svi namjeravaju da budu cjelogodišnja turistička destinacija, ali rijetkima to polazi za rukom. 

Razlozi su brojni a prvi među njima su, očekivano, vremenski uslovi. Period lijepog i toplog vremena kada najveći broj ljudi putuje podrazumijeva kofer u kome se nalazi malo garderobe i dovoljno prostora za suvenire na povratku kući. Tokom tih dugih dana turisti praktično sve vrijeme borave na otvorenom. Ni mogućnosti prevoza do željene destinacije nisu zanemarljive, s obzirom na to da tada postoji veliki broj direktnih linija ka atraktivnim destinacijama, a koje nisu na raspolaganju preostalih mjeseci. 

No, proteklih godina upravo su vremenski uslovi najavili moguće značajne promjene turističkih sezona, odnosno destinacija u koje se putuje. Sada već svi veoma dobro osjećamo šta su to klimatske promjene: rekordno visoke temperature, dugi periodi suše koje nerijetko prate veliki požari, strahovite vremenske neprilike koje prosto zbrišu sa lica zemlje čitava naselja… Mediteran je posljedice klimatskih promjena ove godine veoma dobro osjetio, pošto je nemali broj turista u posljednji tren otkazivao svoja putovanja upravo zbog ekstremnih vremenskih prilika. Mnogi iz centralne i sjeverne Evrope su ostajali u svojim zemljama, umjesto odlaska u toplije krajeve, ili su odlučili da svoj odmor iskoriste u postsezoni, kada temperature budu podnošljivije. Sve se mijenja…

Šta je cjelogodišnja destinacija?

Cjelogodišnja destinacija je jedan od onih trendova koji su u srži svake turističke razvojne strategije. To se, najčešće, graniči s mitom, jer ne postoje destinacije koje imaju (dovoljno) izbalansirani broj dolazaka turista tokom cijele godine. Svi imaju periode sa previše ili premalo gostiju – upravo ono što se trude da izbjegnu. 

Ako bismo prostorno velike zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Kine i Indije, ali i Australiju posmatrali kao jedinstvene turističke destinacije, nema sumnje da bismo za njih rekli kako privlače goste praktično cijele godine. Ipak, treba uzeti u obzir da se u tim zemljama leti barem po pet i više sati kako bi se stiglo sa jednog dijela zemlje u drugi, dok se u Evropi za isto to vrijeme preleti i po deset država - s jednog na drugi kraj kontinenta. Tako velike države imaju pogodnost putovanja unutar granica na najrazličitija mjesta praktično bez pasoša i dodatne kontrole, što je i Evropska unija učinila za jedan broj svojih država ustanovljavajući Šengensku zonu gdje važe slična pravila. Ipak, zbog tih prevelikih udaljenosti ne možemo reći da takve zemlje čine jednu destinaciju, već skup međusobno različitih od kojih svaka ima svoju, uglavnom sezonsku karakteristiku po kojoj je prepoznatljiva.

 Pariz

 Venecija, Italija

Cjelogodišnji odmori za bogate Evropljane

Za stanovnike sjeverne Zemljine polulopte željne ljetnjih odmora - poput onih Evropljana koji mogu to sebi da priušte - svakako da ne postoje sezonska ograničenja za putovanja. 

Ako žele tople krajeve, tokom ljeta mogu uživati, recimo, na Mediteranu. 

Proljeće i jesen, ili predsezona i postsezona, mogu biti u znaku obilaska velikih svjetskih metropola, koje imaju pregršt ponude za svakog gosta.

Konačno, zima je prilika da se uživa ne samo u suptropskim ostrvima, već i na plaže Australije, Novog Zelanda ili Brazila i Argentine.

Isto je i sa ljubiteljima planinskih sportova: ako prvih nekoliko mjeseci nove godine provode u evropskim ili američkim mondenskim skijalištima poput Cermata, Sent Morica i Aspena, ljeti će osvajati malo poznate uspone Perua i Argentine, dok će proljeće i jesen iskoristiti za adrenalinske sportove na rijekama koje bujaju u tom periodu širom planete. 

Naravno, postoje zemlje koje imaju prirodne i klimatske potencijale za cjelogodišnje posjete. To su, prije svega, egzotična suptropska ostrva poput Kariba, te brojnih u Indijskom i Tihom okeanu. Tajland, Šri Lanka, Filipini, Portoriko, Havaji, Dominikanska Republika, Bahami samo su neka od njih, a svima dobro poznata kao mjesta na koja se odlazi skoro cijele godine – izuzev nekoliko mjeseci kada vremenske prilike to ne dozvoljavaju. Njihova glavna ponuda su najrazličitiji, uglavnom luksuzni rizorti gdje možete uživati u potpunom opuštanju na sunčanoj plaži ili brojnim spa tretmanima. Neki od njih, poput Havaja, mogu se pohvaliti čudima prirode – vulkanima, kada nisu u eruptivnoj fazi naravno. Druge, poput Tajlanda, turistima s ponosom predstavljaju svoju kulturu i tradiciju kroz posjete znamenitostima i lokalnu kuhinju. Ipak, većina se iz ovih destinacija vraća sa uspomenama na potpuno opuštanje uz toplo vrijeme, more i sunce. Sve ostalo će tražiti – i naći – na nekom drugom mjestu. Kalifornija i Florida još su dvije šire destinacije koje ne poznaju značajnije temperaturne varijacije, pa posjeta ovim krajevima veći dio godine podrazumijeva laganu odjeću za tople dane.

Francuska, Mont Blanc

Gdje stalno ima turista?

Ali, postoje li zaista države odnosno destinacije koje ljudi posjećuju u priličnom broju tokom cijele godine? Naravno, a upravo Evropa može da se pohvali sa najviše takvih mjesta. Da bi to postigle, zemlje u svoje strategije inkorporiraju neke slične strategije i načine. 

Ključno je osmišljavanje načina privlačenja turista ne tokom predsezone i postsezone, gdje se ponuda prirodno oslanja na onu tokom glavnih ljetnjih mjeseci, već van svih tih perioda. S obzirom da se tada ne mogu ponuditi ljetnje aktivnosti, treba dobro poznavati potencijale cijele destinacije i posebno raditi na onim koje nisu na pravi način ili uopšte valorizovane. Jer, kao što smo već pomenuli, svi imaju isti cilj: dolazak turista tokom cijele godine, a ne samo ljeti – sezoni kada svi odlaze na odmore.

Današnje cjelogodišnje destinacije su najpoznatije svjetske metropole. Od Los Anđelesa do Njujorka, preko Londona, Pariza, Rima, Berlina i Sankt Peterburga, do Pekinga, Tokija, Sidneja i Melburna. 

• Svoj kultni status duguju, prije svega, odličnom povezanošću sa svim djelovima države u kojoj se nalaze, kao i cijelog svijeta. Niskobudžetne i luksuzne avio-kompanije jednako se utrkuju da dobiju mjesto na njihovim aerodromima. Do njih se takođe lako stiže željeznicom, autobusom, automobilom. 
• Letovi avionom van takozvane visoke sezone, odnosno od početka novembra do kraja marta – sa izuzetkom božićnih i novogodišnjih praznika – i dalje podrazumijevaju jeftinije karte, a slično je i sa ostalim organizovanim prevozom.
• Još mnogo toga možete naći po nižim cijenama. To se, u prvom redu, odnosi na smještaj, pa i u najluksuznijim objektima možete naći noćenje po cijeni dvostruko manjoj od one kada sve vrvi od turista. Restorani nude hranu po nižim cijenama, a za one koji sami sebi spremaju obroke, to umanjenje može biti još veće.
• Za interesantna mjesta gdje je potrebno platiti ulaz vjerovatno ćete morati da izdvojite istu sumu novca. Ipak, ušteda postoji. Ne samo da ćete bez gužve, dugo i na miru razgledati znamenitosti koje u ljetnjoj sezoni privlače nepregledne mase turista, već ćete i suvenire naći po nižim cijenama.
• Urbani centri, počev od svakodnevnog života, do kulturnih i zabavnih događaja su najintenzivniji van turističkih sezona i mogu se detaljno upoznati. Gosti mogu uživati u gradovima onakvim kakvi oni stvarno jesu, umjesto onda kada mu gužvediktiraju ritam.
• Iako se može steći utisak da je period van glavne sezone idealan za samostalna putovanja, upravo tada možete naći najveći broj organizovanih turističkih tura po najpovoljnijim cijenama. 
• Za digitalne nomade, koji su „malo radnici – malo turisti“ i po više mjeseci se zadržavaju na jednom mjestu, upravo je period van glavne turističke sezone idealan da upoznaju nove destinacije.
• Uz sve to, najveću razliku u putovanjima van glavne sezone čine upravo – domaći turisti. Oni su ti koji mogu izdvojiti nekoliko dana da posjete susjedni grad ili drugi dio zemlje u kojoj žive. I, upravo zahvaljujući takvim kratkim odmorima, turističke posjete u razvijenim zemljama imaju cjelogodišnji trend.

Santorini, Grčka

A u Crnoj Gori – gdje nam je i kad postsezona? Kako je ostvariti?

Svaku od ovih stavki treba posebno razmotriti u turističkim strategijama. Posebno treba obratiti pažnju na sličnu ponudu koja se već pokazala kao „dobitna kombinacija“ u poznatim turističkim centrima. To ne znači da, recimo, Podgorica, Nikšić ili Kotor treba da preuzmu model od Rima. Iako u sva tri grada postoje izuzetno vrijedni kulturno-istorijski spomenici - neki nastali i prije 40.000 godina - na kojima bi Rim mogao pozavidjeti, treba osmisliti karakterističnu ponudu. Zašto ne bi objedinili u jednu turu sve ostatke Rimljana na tlu Crne Gore? Ili najstarije vjerske objekte različitih kultura kojim se mala zemlja poput naše može pohvaliti? Možda ponuditi obilaske muzeja i galerija tokom atraktivnih umjetničkih postavki? I festivali bi mogli biti privlačni, jer ih je nekada bilo mnogo više van turističke sezone nego što je to sada slučaj. 

Nacionalna ili, bolje reći, lokalna hrana i piće su upravo ključni za širenje ponude na ostatak godine, jer svaki turista dolazi da proba ukuse druge zemlje. S obzirom na sve veći broj malih vinarija i restorana koji su otvoreni u posljednje vrijeme u Crnoj Gori, to je savršena prilika da se ljudi iz drugih krajeva upoznaju sa ovdašnjim načinom života. No, treba biti pažljiv: restorani sa stranim specijalitetima na meniju jesu interesantni za diversifikovanje ponude, ali mogu marginalizovati ono autentično po čemu jedan kraj treba da bude prepoznatljiv. Italija ima brojne restorane u kojima se nude pice i pašte, ali to ne znači da ćete u većini njih pojesti ni originalnu, ni kvalitetnu hranu. S druge strane, Španija insistira na raznolikosti lokalnih kuhinja u svakom dijelu zemlje, te prilično dobro kontroliše da takva hrana bude dobrog kvaliteta – bez obzira na cijenu.

Zdravstveni i banjski (wellness & spa) turizam nije novitet u turističkoj ponudi ni regiona, a još manje Crne Gore. Ipak, zapostavljanje ovakve ponude, gdje su brojni problemi doveli na rub opstanka i nekada svjetski poznatog Institut „Dr Simo Milošević“ u Igalu, samo ukazuju da će i ona još dugo ostati samo na papiru. Zahvaljujući državnom socijalnom programu, Srbija po povlašćenim cijenama nudi ionako pristupačne boravke u svojim banjskim centrima. Zahvaljujući tome, neka do skora zaboravljena mjesta poput Vrnjačke Banje, Rgoške ili banje Vrdnik postale su mjesta u kojima svakodnevno niču brojne jedinice privatnog smještaja.

Produžavanje sezone van najtoplijih mjeseci u godini je posao za istinske stručnjake i turističke eksperte. Da bi se brojne želje ostvarile, u strategiji se moraju nalaziti ne samo preporuke, već i krajnji rokovi za donošenje mnogih odluka koje nerijetko mogu predstavljati bolne rezove i okončavanje dotadašnjih praksi zbog kojih je sezonalnost bila izražena. 

Gdje putovati van glavne sezone

I pored paklenog ljeta ove godine, svi su saglasni da je ljeto ključni period godine kada ljudi biraju da idu na odmor. Za one koji mogu odabrati da ga iskoriste van glavne turističke sezone, evo preporuka gdje i kada mogu da otputuju.

Evropa: Van sezone se smatraju putovanja između novembra i marta. Za one koji misle da je decembar prehladan za putovanja, evo podsjećanja: zemlje Mediterana zimi imaju ne samo veliki broj sunčanih dana, već i temperature mogu da se kreću do dvadesetak stepeni. A osim u skijaškim centrima, teško da ćete naići na veliki broj turista na jednom mjestu. Osim gradova koji su turistima privlačni svih 365 dana u godini, poput Venecije, Rima, Pariza, Barselone ili Amsterdama, na svoj način su privlačni i Grčka, Španija, Island, Malta, zatim Laponija, Budimpešta i Prag.

Afrika: Za ljubitelje zemalja ovog kontinenta, a naročito safarija, putovanja mogu biti ne samo značajno jeftinija, već i mnogo interesantnija van glavne sezone. To znači da ćete morati da istrpite koji pljusak, ali ćete zato vidjeti udaljene predjele pune života. Niska sezona u Maroku je između novembra i februara, dok je u Egiptu od juna do avgusta. U Keniju i Tanzaniju je bolje putovati između marta i juna ili od oktobra do decembra, dok su za Ugandu i Ruandu preporučljivi april i maj. Južnoafrička Republika je mjesto koje povoljno možete posjećivati između aprila i septembra, Namibija i Bocvana od decembra do aprila, a Mozambik od marta do juna.

Azija: Jugoistočna Azija obiluje najrazličitijim klimatskim uslovima i veći dio godine je privlačna posjetiocima. U taj kraj svijeta se ne putuje tokom kišne sezone monsuna, između juna i oktobra. Ali, uz malo truda saznaćete u koji dio ovog regiona nema kiše i jeftino proći s posjetom. Tako na Bali treba ići između aprila i juna, u Bangkok i na sjeverni Tajland od maja do oktobra, na zapadne obale i ostrva Tajlanda između juna i oktobra, u Vijetnam od maja do septembra, a u Kambodžu od jula do septembra. Japan, Kina i Tajvan su destinacije za period od novembra do marta, a Indija i Šri Lanka od maja do avgusta.

Australija: Država-kontinent Australija može se posjetiti po nižim cijenama u njihovim zimskim mjesecima – od juna do avgusta, a isto važi i za Novi Zeland. No, to ne znači da ćete morati da nosite mnogo zimske odjeće, osim ako niste krenuli na skijanje po novozelandskim ski rizortima.

Sjeverna Amerika: Osim tropskih djelova Floride i Havaja, u SAD i Kanadi su mjeseci van glavne turističke sezone oni između novembra i marta. Ako želite da uživate u toploj i blagoj zimi, opredijelite se za zapadnu obalu – od Los Anđelesa do Vankuvera. No ako ste ljubitelj „zimskih čarolija“ tada birajte Njujork, Boston ili Toronto na istočnoj strani kontinenta. Ipak, treba napomenuti da je poželjno izbjegavati putovanja tokom školskih odmora i praznika poput Dana zahvalnosti, Božića i Nove godine. Meksiko i Karipska ostrva mogu se pohvaliti periodom van glavne sezone koji počinje nakon Uskrsa i traje do sredine decembra.

Južna Amerika: Nećemo pretjerati ako kažemo da je ovaj kontinent ogroman, jer se prostire na obije Zemljine polulopte. Samim tim, nema samo velika prirodna već i klimatska bogatstva, pa se zemlje dijele na dva dijela. Prvi obuhvata Čile, Argentinu, Urugvaj i južni Brazil, gdje su slabije posjećeni izuzetno hladni zimski mjeseci između maja i avgusta. Drugi region čine Kolumbija, Peru, Ekvador i Bolivija, te sjeverni dio Brazila u kojima padavine i suše diktiraju sezone, dok temperature nemaju veće promjene. Dakle, putovanja kada u ovim zemljama ima manje turista su ona između decembra i marta. Na Maču Pikču je najboje otići između oktobra i februara, a u Brazil od maja do septembra. Vansezonska putovanja na Galapagos su u maju, junu, septembru i oktobru, a za Čile i Argentinu od juna do avgusta.

Među ključnim preporukama za produženje dolazaka turista na cijelu godinu su:

• Privlačenje „sporih turista“koji ostaju duže na putu i, samim tim, tragaju za novim destinacijama van glavne turističke sezone;
• Privlačenje lokalnog stanovništvada, po povoljnim cijenama, dobije usluge u ugostiteljskim objektima u njihovom gradu, ali i širom zemlje;
• Specijalno osmišljene promocije i snižene cijenesegmenata putovanja u jednu destinaciju;
• Redefinisanje postojećih turakako bi bile prilagođene uslovima tokom ostatka godine;
• Ulaganje u digitalizaciju ponude,poput aplikacija koje se mogu lakše koristiti kada je manji broj turista na određenom mjestu;
• Uvezivanje lokalnih kompanija i preduzetnikakako bi se kreirala raznorodna ponuda za turiste, a ujedno obezbijedi bolja upošljenost.

Oni koji su, ipak, bez većih angažmana, hladniju sezonu mogu iskoristiti za posebne kampanje na društvenim mrežama gdje će predstaviti dosadašnje osvrte i reakcije svojih gostiju, poboljšati sadržaj sajta ili aplikacije na osnovu sugestija korisnika, te najaviti ponudu za narednu sezonu.

S obzirom na to da Crna Gora već više od dvije godine tek sporadično i u pojedinačnim, direktnim dogovorima uspijeva da privuče značajniji broj turista koji organizovano dolaze u našu zemlju tokom toplih dana glavne turističke sezone, teško je zamisliti da je to moguće tokom hladnijih mjeseci, između oktobra i aprila. I pored sve većeg broja onih koji ljeta provode na crnogorskim planinama, i dalje su sunce, more i plaža jedina prava turistička ponuda. A s njom se zimi ne dovode turisti.