Moj prvi profesionalni izbor bio je pravi izbor

Intervju: Jovana Pekić, General Manager restorana Porto u Podgorici

Jovana je još kao podgorička srednjoškolka radila za sopstveni džeparac u vrijeme raspusta u ljetnjoj sezoni u restoranu u Budvi. Ali, u njenom slučaju nije to bio prolazan sezonski posao, jer od tada je Jovana u istoj toj firmi, koja inače posjeduje neke od najboljih restorana u Crnoj Gori. Prvi izbor, bio je pravi izbor. Ova 27-godišnja djevojka je radila, naporedo se školovala, magistrirala na  Fakultetu za turizam i hotelijerstvo i postala svima koji vole dobre restorane prepoznatljivo lice i zaštitni znak i dragi osmijeh restorana Porto u Podgorici. Njena priča je jedinstvena, ne znam sličnu, ali je i divan primjer mladim ljudima kod nas.

Restoran Porto u Podgorici slovi za jedan od tri vodeća restorana u glavnom gradu Crne Gore. Budimo skromni, mada, i da kažem najbolji, neću pogriješiti, a mnogi bi se sa mnom složili. Ali na skromnosti, insistira upravo Jovana Pekić, profesionalac, perfekcionista, posvećena poslu 100 odsto ali sa skromnim nastupom. Ne koristi superlative u opisu uspješnosti restorana, želi da djela i rezultati kažu sve što se treba reći. A restoran Porto je više puta nagrađivan restoran, „mediteranska oaza u srcu glavnog grada“ kako smo ga nazvali od njegovog otvaranja prije 7 godina, to je i ostao sve ove godine - upravo taj doživljaj. Mnogobrojni inostrani predstavnici iz sfere diplomatije, raznih institucija i slično dali su svoje povjerenje upravo ovom restoranu. Ovo mjesto je adresa hedonista i gostiju istančanog ukusa i visokih zahtjeva – no za Porto zahtjevi nijesu nikad visoki, sve je to ono što Porto može da pruži – autentičan ugođaj, vrhunska jela, ugodnu atmosferu privatnosti koja se izuzetno cijeni. I kada je restoran pun, a to je svakodnevno, nemate osjećaj gužve, niti bilo kakve užurbanosti osoblja koje elegantno postiže da je svaki gost „ispoštovan“ kao da je jedini u restoranu... 

Restoran Porto- mediteranska oaza u srcu Glavnog grada Crne Gore

“Vjerujem u harmoničnost tima jer ukoliko se tim pravilno obuči i rasporedi energija, moguće je savršeno funkcionisati i u najvećoj gužvi – kaže Jovana i ističe: “Ovo je timski rad. Restoran počiva na skladu, znanju i umijeću i razumijevanju svakog zaposlenog u timu. Moj tim je moj uspjeh.“

Snaga, upornost, srčanost, požrtvovanost i lojalnost su odlike koje cijeni Jovana kod svih zaposlenih u svom timu. Upravo osobine koje primjećujem kao osobenosti njenog karaktera. I jednu veoma rijetku i izuzetno bitnu LOJALNOST. Nastoji da ostane pravična, da prepozna talente i vrijednosti u ljudima i da im da vjetar u leđa, ali ima i posebnu empatiju bez koje, smatra, ne može da se radi uspješno ni jedan, pa ni ovaj posao.

C.M: Koji su ključni segmenti Vašeg djelovanja da bi na kraju mjeseca rekli da ste zadovoljni postignutim?

- Ljudi, ljudi, ljudi. To je srce bilo koje organizacije, a naročito u ugostiteljskom segmentu. Zadovoljna sam kada vidim dobro izbalansiran odnos discipline i empatije, jer je to recept za uspjeh. Sa ovakvom operativnom strategijom postižemo naše rekorde, i postavljamo nove. Posebnu pažnju poklanjamo razvijanju komunikacijskih sposobnosti, što je i ključni aspekt ugostiteljstva.

C.M: Da li to što ste kroz svoju dosadašnju karijeru prošli sve radne pozicije u restoranu Vam danas pomaže da bolje radite menadžerski posao?

- Sopstveno iskustvo u praksi na raznim pozicijama u sistemu restorana mi umnogome pomaže u menadžerskom poslu, štaviše uz sve specijalizacije, učenje i nadograđivanje znanja sve ove godine, mnogo puta mi je pomoglo znanje iz prakse, možda tada teorija ne bi baš pomogla. Naravno, znam da se svakodnevno i konstantno uči, kako o operativnim poslovima, novim trendovima, tehnologijama, tako uopšte o ljudima, jer naš posao u ugostiteljstvu podrazumijeva dobru vještinu komunikacije. Sposobnost upravljanja je veoma važna, a oslanja se upravo na dobru komunikaciju, kooperaciju, kreativnost i kritičko razmišljanje. Menadžeri treba da dobro poznaju sebe, a potom svoje zaposlene i njihove potrebe. Nijesu svi zaposleni istim stvarima motivisani pa menadžer treba da procijeni šta je pokretačka snaga svakog pojedinca. Svi trebaju biti svjesni svoje svrhe, i da su oni važna karika u ostvarivanju određene vizije koju moramo jasno da imamo.

Možemo se pohvaliti da je većina zaposlenih od prvog dana rada restorana još uvijek tu. Cilj nam je uvijek isti- nenametljiv, ali maksimalno efikasan servis. Originalni smo i različiti, posebni i iskreni i takvi želimo ostati.

C.M: Kako biste opisali Vaš stil rukovođenja? Na kraju dana, odgovornost, kako za Vaše, tako i za postupke članova Vašeg tima je ipak na Vama?

- Pridajem veliki značaj otvorenoj komunikaciji. U cilju razvoja zaposlenih jako je važno pravovremeno davanje povratnih informacija, kako sugestija tako i pohvala. Pravila i procedure su jasno definisani. Sa druge strane, za vjeru u dobro rukovodstvo mora da postoji jako puno empatije i psihologije u radu sa ljudima. Rekla bih da je vještina rukovođenja kolektivom – balans discipline i razumijevanja.

C.M: Biti dio ozbiljne ugostiteljske priče nosi svoje breme i odgovornost. Kako Vi vidite svoju poziciju?

- Izuzetno sam ponosna što sam dio ozbiljne firme koja je poznata po uglednim ugostiteljskim objektima. Status objekta nosi svoj pritisak sa sobom da sve bude savršeno, ali sam ujedno i jako ponosna zbog pozitivne reakcije ljudi kada im kažem gdje radim. Gosti jednostavno vole restoran Porto. Takođe, gosti koji se već godinama vraćaju, naši prijatelji kuće, potvrda su da smo na dobrom putu. To je neprocjenjivo.

C.M: Šta je po Vašem mišljenju najvažniji aspekt Vašeg delovanja u okviru dužnosti koju obavljate?

- Opet je odgovor: tim. Uz kvalitetan tim sve je moguće. Poštovanje svih zahtjeva koji se pred nas stavljaju je ujedno i naša najveća snaga. Moj glavni zadatak je briga o kvalitetu, tačnije da opravdamo renome koji Porto ima, a to je njegovanje kvaliteta, ispred kvantiteta, pružanje originalnog eno-gastro doživljaja. 

Imam izuzetnu potrebu i želju da i ovako javno istaknem, da za moj uspjeh u poslu i napredak u karijeri, osjećam beskrajnu zahvalnost vlasniku restorana Nemanji Zecu kod koga sam maltene kao dijete počela raditi, a od koga sam dobila šansu i podršku koju mogu uporediti sa onom kakvu roditelj djetetu može dati, kao i posebnu vrstu povjerenja i beskrajne slobode donošenja odluka i prostora za kreativnost. Naći takve ljude u svom životu, a tek i u poslu, smatram da je prava sreća.

C.M: Koje su sve Vaše radne obaveze koje spadaju u opis Vašeg posla?

- Ne želim da glorifikujem svoj posao, ali kolege znaju da menadžer restorana mora da ima sublimirana znanja iz mnogih oblasti. Pa, taksativno, bi to bilo ovako: moja obaveza je rukovođenje radom restorana, organizacija posla, kontrola procesa rada vezanih za efikasno vođenje restorana, kao i provođenje svih donijetih odluka od strane vlasnika. Potom tu je kontrola zaliha, rad fiskalne kase, nabavka potrošnog materijala, planiranje smjena za zaposlene kao i njihova koordinacija, saradnja i uspostavljanje saradnje sa novim zastupnicima, distributerima, proizvođačima pića i hrane, kao i održavanje dobrih odnosa sa već postojećim klijentima. Obavezan dio posla je praćenje tržišta, unapređenje procesa poslovanja, kreiranje i realizacija prodajnih planova, izrada prijedloga za inovacije na meniju i slično, aktivno učešće i prijedlozi u formiranju politike cijena... Takođe, treba da dobro poznajem brendove koje kupujemo, a vina su nam veoma važna, imamo u samom restoranu preko 150 etiketa u našoj mini vinoteci. Ipak, ovo mi je posebno drag segment posla, pošto sam i lično ljubitelj vina, njihovo istraživanje mi ne pada teško kao ni vinska putovanja u najbolje svjetske vinarije... (smijeh- prim. aut.). Ipak i to dopunjuje moje znanje i osigurava dobre odluke.

Radim i finansije – to je takođe u opisu rada menadžera, kao i obavezna informatička pismenost koja nam pomaže u organizaciji i upravljanju. Pravim projekciju poslovanja, izvlačim i analiziram finansijske izvještaje, pratim i optimalno upravljam troškovima... Dosta je sastanaka i to na dnevnom nivou sa dobavljačima, sastanaka sa zaposlenima... I vjerujem da sam nešto izostavila, ali ovaj posao nije rutina, svaki novi dan je novi izazov, i ima puno prostora za učenje. Naravno, menadžeri su odgovorni i za marketing, veoma je važno da umijemo da procijenimo da li je kroz naše vidove oglašavanja i promocije iskomunicirana poruka koju želimo da pošaljemo našim gostima.

C.M: Kako uspijevate sve to da postignete?

- Nije mi teško ništa od toga, i kad nijesam prisutna u restoranu znam da će biti kvalitetna i nabavka i jela koja iznosimo pred goste. Imam pouzdan tim. Ali, kada sam tu, volim da lično propratim sve, prosto, i to je dio mog posla... 

C.M: Znam da u restoranu Porto i cvijeće koje je u vazama Vi birate i donosite svako jutro... Kreativnost je u restoranu vidljiva u svakom detalju, osjeća se ta lijepa energija fine estetike koja je svakako Vaš „lični potpis u restoranu“. Mnogo volite svoj posao?

- Iz cijele moje dosadašnje priče rekla bih da je „vidljiva“ ljubav, da se osjeća, ljubav je u osnovi svega, i bez ljubavi, nije floskula, ne bih mogla sa lakoćom da dam sve od sebe, da mi je umor sladak, da se radujem upravo svakom buketu s kojim ujutro dođem na posao, jer ja uistinu volim to što radim i radim to što volim. 

Inovativnost i sklonost ka istraživanju je veoma važna za one koji se opredijele za ovaj posao. 

Ipak, ljubav je na početku i kraju svake priče.