Rješenju problema radne snage u turizmu neophodna ozbiljna analiza
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje za april 2023. godine, imamo 592 slobodna radna mjesta u oblasti usluga smještaja i ishrane, od toga se 34% odnosi na radna mjesta sa prvim nivoom kvalifikacija, 30% na treći nivo kvalifikacija i 29% na četvrti nivo kvalifikacija. Samo 4 radna mjesta ili 0,68% su namijenjena osobama koja posjeduju VII nivo kvalifikacija.
FAKTI
Često se u posljednje vrijeme aktuelizuje pitanje radne snage u turizmu, pa bi u razmatranju navedene problematike trebalo krenuti od osnovnih činjenica.
Od 716 zaposlenih u sektoru pružanja usluge hrane i pića u periodu 1/1-30/4/2023. godine, 82% se odnosi na prvi do četvrtog nivoa kvalifikacija, 6% na šesti nivo kvalifikacija i 7,6% na sedmi nivo kvalifikacija.
Šta iz navedenog možemo zaključiti? Da je sektoru smještaja i ishrane u Crnoj Gori najpotrebnija radna snaga od prvog do četvrtog nivoa kvalifikacija, a da je rijetko potrebna radna snaga sa sedmim stepenom kvalifikacija. Prosto čovjek da se sa dozom cinizma zapita da li su Crnoj Gori uopšte potrebni fakulteti za ovu vrstu profilacije kadrova.
AMINACIJA I PREKVALIFIKACIJA
S druge strane, posmatrajući tendencije kada je u pitanju ukupan broj nezaposlenih u Crnoj Gori na 30/4/2023. godine, možemo zaključiti da je najveće učešće nezaposlenih sa prvim nivoom kvalifikacija 36%, potom sa četvrtim nivoom 29% i 20% sa trećim nivoom kvalifikacija.
Dakle, navedeni podaci su u potpunoj koliziji sa tendencijama kada su u pitanju slobodna radna mjesta u turizmu, jer u tom sektoru upravo je najveća tražnja za nivoom kvalifikacija od prvog do četvrtog stepena.
Stoga se dalje postavlja logično pitanje, da li je i koliko urađeno na prekvalifikaciji tog kadra i na edukaciji i animaciji kada je u pitanju njihova zainteresovanost za rad u turističkoj industriji.
Potpuno se slažem sa stavom Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore da bi uvođenje kategorije „stalni sezonski radnik“ motivisalo nezaposleno domaće stanovništvo da se prekvalifikuje i ima sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine.
Takođe, potrebno je izmijeniti i (ili) dopuniti legislativu kada je u pitanju zapošljavanje studenata, ali i razmisliti da se praksa studenata kao obavezni dio kurikuluma na fakultetima organizuje u periodu godine kada je to najneophodnije turističkoj industriji.
Sugerišem i apelujem da se saradnja privatnog i akademskog sektora ne odvija samo na nivo ad hoc organizovanih sajmova zapošljavanja, već da to bude jedan kontinuirani proces tokom čitave godine, na bazi sporazuma o poslovno-tehničkoj saradnji, koji ne treba da budu formalnog, već suštinskog karaktera.
Sistem obrazovanja
Iz navedenih podataka se nameće pitanje gdje poslodavci u turističkoj industriji vide visokoobrazovni kadar u svom organogramu.
Da li je budućnost tog kadra samo u administrativnim djelatnostima u turizmu, što bi po mom skromnom sudu bilo pogubno? Lično smatram da u svakoj generaciji postoji adekvatan broj studenata koji može da participira u srednjem i visokom menadžmentu u bilo kom segmentu turističke industrije, naravno, uz prethodno stečeno iskustvo na operativnim poslovima.
Opet naglašavam, uz prethodno mnogo veću sinergiju biznis i akademskog sektora.
S druge strane, da li možemo da govorimo o bilo kakvim egzaktnim projekcijama ako nemamo Strategiju razvoja ljudskih resursa u turizmu od 2016. godine ili možemo samo da nagađamo?
Primjer Kotora
Da li je logično da neki gradovi, poput Kotora, koji plediraju da budu dominantno turistički centri (iako personalno, budućnost Kotora ne vidim tako ni u privrednom, ni u bilo kojem drugom smislu), nemaju usmjerenje za turističkog tehničara, a po riječima predstavnika sektora ugostiteljstva u tom gradu, nedostaje 200 radnika u tom sektoru? Stoga i ovdje upućujem apel da se urgentno omogući školovanje navedenog kadra u Kotoru (kao i uostalom za IT tehničara, iako nije direktna tema, od vitalnog je značaja za ovaj grad).
.jpg)
-100x100-rez.jpg)
.jpg)
-100x100-rez.jpg)