Na cetinjskom kršu izgradio dom vina i muzej neprocjenjivih vrijednosti

Bili smo u posjeti vinariji Rakčević - kod Mladena Rakčevića u selu Smokovci
Mnogi sportisti nakon karijere imaju veliki znak pitanja iznad glave “kuda i šta dalje”. Naš proslavljeni rukometaš, nekadašnji reprezentativac, Cetinjanin Mladen Rakčević nije imao dvojbe šta i đe nakon sportske karijere duge dvije decenije. San o sopstvenoj vinariji i vinima je 15 godina “barikirana” ideja u njegovim planovima i snovima za budućnost, nakon rukometa. U selu Smokovci, u Riječkoj nahiji, petnaestak kilometara nadomak Cetinja, na prađedovskoj grudi zemlje Mladen je za dvije i po godine renovirao kuću staru preko 120 godina, zasadio vinograd, napravio vinariju, proizveo vina koja su na svom prvom takmičenju osvojila šampionsku titulu, a jedno vino je već spremno za “svjetsku vinsku ligu šampiona” – Decanter 2021. 

Mladen Rakčević

Domaćinska dobrodošlica
Iz Podgorice smo u selo Smokovac stigli za 40-ak minuta, lagano i bez lutanja. Vozite se putem za Cetinje, pa skrenete sa glavnog puta lijevo za Rijeku Crnojevića, onda se vozite uzanim, no pristojnim seoskim putem… Putokazi za vinariju su svuda uz put. Uključite navigaciju. Mada, Mladen Rakčević je posvećen domaćin koji brine o gostima svo vrijeme, od kad krenu kod njega dok se kući ne vrate. Ne možete zalutati. Lako smo uočili domaćinstvo Rakčeviča, vinariju i kuću sa plavom ogradom i prozorima, sa stepenastim imanjem i kamenim podzidima, na padini, okrenuto ka Suncu gleda na seoski put i putnike namjernike. Vidio nas je odozgo Mladen sa terase na kojoj se uz čašu vina i nebo nad Riječkom nahijom čovjek inspiriše da bude poeta.
Susret je domaćinski, s dočekom ispred kuće, to jest vinarije, sa postavljenom trpezom unutra. Tradicionalno viševjekovno gostoprimstvo Cetinjana je kod Mladena baš onako iskonsko kakvim se dičimo kad pričamo da smo gostopriman narod. Naša ekipa došla je u posjetu na par sati, a ostala u vinariji i družila se s Mladenom cijeli dan. 

Reprezentativni i dresovi klubova u kojima je igrao imaju na zidu vinarije očekivano počasno mjesto. Tu su i pehari, sportska odličja ali njihov niz nastavljaju priznanja, ovaj put za vina!

Sve je prožeto i satkano od ljubavi
Kod Mladena Rakčevića ljubav prema vinu, piću koje nije smatrao tek alkoholom međ’ ostalim, već onako kako ga doživljavaju iskreni vinoljupci svijeta – rajskim pićem, nije rođena iznenada. Oduvijek je volio vino, probao ih je dosta širom svijeta…. Rukomet je igrao s ljubavlju i davao sve od sebe. Nikad ne koristi u razgovoru superlative, poput “najbolji” i slično. Ali njegova blistava sportska karijera zaslužuje superlative.

Bio je naš standardni reprezentativac, a karijeru je započeo u RK Lovćen na Cetinju, a potom igrao za klubove u Srbiji, Makedoniji, Grčkoj, Rumuniji. Reprezentativni i dresovi klubova u kojima je igrao imaju na zidu vinarije očekivano počasno mjesto. Tu su i pehari, sportska odličja ali njihov niz nastavljaju priznanja, ovaj put za vina!
Upravo kao i u rukometu, i vinu je pristupio iskreno i iz ljubavi. Kaže da gradi nove snove. Mogli bi reći da je to drugo poglavlje njegovih snova. A doista živi svoj san. Novac zarađen u sportu uložio je u vinariju (sa zada je uložio 250000 eura), a dalji razvoj i nadogradnja njegovih planova ne obuhvataju samo vinski turizam već seoski, ruralni u punom smislu značenja. 
Kroz razgovor s Mladenom shvatam da on sve radi iako po planu ali sa emocijama, potpuno je vjeran sebi i vjerodostojan u svemu što radi. Odluku da prekine četvorogodišnji ugovor sa makedonskim klubom “Metalurg” donio je iz ličnih, emotivnih razloga – želio je biti dio odrastanja svoje kćerkice Iskre, koja je upravo tad polazila u školu. Jedno njeno pitanje koje se ticalo toga kada se vraća kući bilo je dovoljno da raskine ugovor s makedonskim timom i vrati se iz sportske pečalbe na Cetinje, kući. 

MLADEN JE MIŠLJENJA DA SVAKA STVAR – SAČUVANA IZ PRAĐEDOVSKE KUĆE NEMA CIJENU, PA JE PRELIJEPA MASIVNA KREDENCA OD PUNOG DRVETA ZAUZELA SVOJE MJESTO U VINARIJI I SVJEDOK JE NOVIH PRIČA UZ ČAŠU VINA BAŠ KAO ŠTO JE SVJEDOČILA NEKADAŠNJEM ŽIVOTU I PRIČAMA PORED OGNJIŠTA DOMAĆINA…

Na starim temeljima život od početka… - drugo poglavlje ostvarivanja snova
Cetinjsko selo Smokovci u kom su Rakčevići 400 godina, oživjelo je sa Mladenovim dolaskom - povratkom. Za samo dvije i po godine sagradio je vinariju, zasadio vinograd, i proizveo vina koja su se okitila šampionskom titulom na prvoj izložbi na kojoj su se pojavila na prestižnom salonu vina “MonteVino2019”, a potom su se vina okitila odličjima i na manifestaciji u Virpazaru “Dani vina i ukljeve”.…  Danas, vinarija Rakčević ima već spremno vino za “svjetsku vinsku ligu šampiona” - Decanter. Njegovo vino “Smokovac” šalje da se takmiči sa najboljim u svijetu. 

Depeša - suvo crveno vino – kupaža napravljena u samoj fermentaciji od sorti vranac koji mu daje snagu, punoću, i temperamentnost i cabernet sauvignon koji mu daje kontrolisan buke, jake i izražene tanine, arome ribizle, šljive…

Od početka njegove vinske priče, primarno mu je bilo da napravi vina izuzetnog kvaliteta, ali vina sa emocijom, vina koja će se prepoznati po kvalitetu i ljubavi sa kojom su pravljena, vina kakva lično voli da pije. Uz stručnu pomoć njegovog velikog prijatelja Andona Krstevskog, tehnologa iz Makedonije napravio je vina koja su odmah imala odličan prijem iskusnih vinoljubaca ali i stručnjaka za vino. 

Stare čokote sorte Vranac domaćin je podmladio i zasadio svoj prvi vinograd sa oko hiljadu sadnica. U pripremi su novi vinogradi. No, ne čekajući svoje grožđe Mladen je iz susjednih Drušića i Makedonije, sa provjereno kvalitetnih vinograda kupio grožđe za svoja prva vina. Grožđe od kojeg pravi vranac, posebno je tretirano.

Uočljiva je brižnost u svakom detalju, i na spoljašnosti boca: lijep dizajn etiketa, fini rukopis imena vina koji je pisala njegova kćerka Iskra.

Simbolika naziva vina: svako vino ima svoju priču
Uložio je Mladen u svoju viziju snova novac zarađen u sportskoj pečalbi, i to u istu onu zemlju i kuću u koju je ulagao novac zarađen od rada u rudnicima u Americi njegov prađed Niko Markov Rakčević, koji je po povratku u Crnu Goru pošao u rat i poginuo na Skadru 1913. godine. Upravo zbog tih događaja u porodici, imao je poseban osjećaj i potrebu da iskaže zahvalnost precima, pa je jednom svom vinu dao ime Pečalbar.
Drugo vino mu se zove  Smokovac po starom prezimenu koje je njegova porodica nosila u prošlosti - prije 100 godina. Treće vino iz Rakčević vinarije pod imenom Depeša, koje kao i ostala dva ima zaista od mene preporuke, ali ipak ga izdvajam kao favorita. To je suvo crveno vino – kupaža napravljena u samoj fermentaciji od sorti vranac koji mu daje snagu, punoću, i temperamentnost i cabernet sauvignon koji mu daje kontrolisan buke, jake i izražene tanine, arome ribizle, šljive… I ime ovog vina ima simboliku i značenje: naime, njegov đed kad je u Americi čuo za crnogorsko-turski rat poslao je ocu pismo – depešu da mu pošalje novac za put, da se vrati u Crnu Goru i ide u rat da je brani…
Za sada vinarija Rakčević ima ta tri vina i odličnu lozovu rakiju. Proizvedeno je oko četiri hiljade litara vina i sa plasmanom nema problema. Vina se mogu naručiti i dobiti dostavom ili kupiti prilikom posjete vinariji. Smatra da takva prodaja pokazuje da njegova vina piju najiskreniji ljubitelji tog pića, što mu je i cilj. Cijena vina je 10 eura po boci, više nego fer u odnosu na kvalitet vina.
Uočljiva je brižnost u svakom detalju, i na spoljašnosti boca: lijep dizajn etiketa, fini rukopis imena vina koji je pisala njegova kćerka Iskra.
Zadovoljan kvalitetom svojih vina Mladen planira da ih barikira, naručio je hrastove francuske bačve u kojima će vino da “odležava” 6, 8, 12 mjeseci, zavisno od procesa i ukusa.

Posjeta vinariji se zakazuje kada se dogovara i degustacioni meni po želji (domaća tradicionalna hrana tog kraja: njeguški sir i pršut, kaštradina…). Degustacija sa hranom po osobi košta 25 eura.

90 kvadrata snova
Rustičan izgled vinarije – vinskog podruma sa voltovima, u potpunosti je oličenje stare crnogorske gradnje, kombinacije, drveta i kamena, greda na plafonu. Vinarija je svojevrstan lični, porodični muzej, u kome su smještene porodične i lične Mladenove uspomene… 
Vinarija je muzej emocija koji se stalno puni ljubavlju i novim pričama. Za taj prostor naš domaćin kaže da je to 90 kvadrata njegovih snova… Tu je sve onako kako Mladen voli i po mjeri njegovih želja i ukusa, pa i muzika – ex Yu pop, a prije pandemije bilo je i divnih svirki i pjesme, i biće opet, uskoro nadamo se, kad se steknu uslovi za normalizovanje života i rada bez mjera koje su trenutno aktuelne.
Posjeta vinariji se zakazuje kada se dogovara i degustacioni meni po želji (domaća tradicionalna hrana tog kraja: njeguški sir i pršut, kaštradina…). Degustacija sa hranom po osobi košta 25 eura.
Na selu život nije lak ali se mogu stvoriti uslovi da bude lijep i domaćinu i gostu.

VINARIJA JE MUZEJ EMOCIJA KOJI SE STALNO PUNI LJUBAVLJU I NOVIM PRIČAMA. ZA TAJ PROSTOR NAŠ DOMAĆIN KAŽE DA JE TO 90 KVADRATA NJEGOVIH SNOVA…

Šalim se s domaćinom, kažem mu da je on s obzirom na trenutnu situaciju sa pandemijom u Smokovcima kao jedini stanovnik u idealnoj izolaciji, u srcu prirode, u sopstvenoj vinariji na svom imanju. Ali, u tom selu život nikad nije bio lak, uvijek se moralo mnogo raditi. Naš domaćin to zna oduvijek i spremno je ušao u cijelu priču. Uživa u tom radu i u rezultatima svoga rada, nakon naporne karijere sportiste, u kojoj sport diktira tempo života, rekla bih da sada Mladen sam sebi kreira način života. 

Taj njegov pristup poslu je vidljiv svima koji dođu u posjetu vinariji i upoznaju vlasnika koji sa osmijehom radosno dočekuje goste. Sada su to male grupe, porodice.
Mladen je dokupio zemlje i pripojio imanju. Želi da razvija vinski ali i sveukupno ruralni turizam. Planira gradnju jednog objekta za smještaj turista - gostiju na jednom uzvišenju sa fenomenalnim pogledom na Skadarsko jezero, pa će gosti osim degustacije vina i uživanja u domaćoj hrani imati mogućnost da uživaju i u drugim aktivnostima i blagodetima boravka u Riječkoj nahiji. U svojim planovima ima mjesta opet za rukomet – jednog dana biće u Smokovcima kamp za mlade rukometaše…

Šta bi bilo seosko imanje bez životinja? Na imanju Mladen ima četiri konja i dvoje magaradi. Svim životinjama dala je imena njegova kćerka Iskra. Pa kad ih Mladen poimenice pozove prilaze kao na prozivci… najbrža je kobila Hitra.

Ima Mladen planova i snova, i svjedoci smo da ih ostvaruje. Vino je za njega nadahnuće, pa je cijela priča prožeta poetikom. Stihovi prate vino, pa na etiketi vina Smokovac ćete pročitati poruku: “Sreću ne možeš kupiti. Ali, flašu vina možeš. To je nekako ista stvar.” Definitivno su vina iz Rakčević vinarije odraz karaktera, stava, osjećaja i mišljenja vlasnika. Vina s emocijama i za lijepe emocije.