Naš život u Crnoj Gori pretvaramo u doživotne uspomene

Stranci u Crnoj Gori: Adnel (Kuba) i Iryna (Ukrajina)
G-đa Iryna Lutsenko, rodom iz Ukrajine, glavna je domaćica hotela Regent Porto Montenegro. Lakoćom, osmjehom i dobrom organizacijom vodi brojan tim koji je zaslužan za besprijekornu čistoću renomiranog zdanja u srcu Porto Montenegro-a. Njen suprug Adnel, visoki Kubanac širokog osmijeha i vedrog duha je izvršni kuvar u hotelskom lancu Iberostar. Posao ih je sa njihovo dvoje djece doveo u Crnu Goru. Žive u Tivtu. U ugodnom razgovoru odgovorili su mojoj znatiželji i pitanjima o preplitanju kultura Kube, Ukrajine i Crne Gore u okviru ove dinamične porodice, o tome kako vide život u Crnoj Gori, šta vole a šta nam zamjeraju…

Iryna Lutsenko

Još uvijek se sjećam trenutka ulaska u Boku Kotorsku i plovidbe kroz male zalive u okviru kojih sam mogla jasno da vidim prelijepe crkve – te scene nikad neću zaboraviti. Pomislila sam: “wow, ako postoji raj, ovo mora da je upravo to i želim da budem tu.”

Adnel Abreu Veliz

Crnogorci su iskreni, ljubazni, gostoprimljivi ljudi od principa koji fokus i dalje stavljaju na porodicu. Vrlo su slični Kubancima u tom segmentu i generalno prihvataju strance sa prirodnom i toplom

C.M: Kada ste došli u Crnu Goru i odakle? 
Adnel: U martu 2017. godine stigli smo u ovu prelijepu zemlju da bismo otpočeli sa novom avanturom u našem životu kako na ličnom tako i na profesionalnom planu. Nakon 8 dugih godina života u Ukrajini, odakle je moja žena, i rada u različitim kompanijama širom svijeta, moja supruga je dobila ponudu za posao u Crnoj Gori i nijesmo oklijevali ni trenutka da se preselimo u ovu prelijepu zemlju.
Iryna: Dok sam radila na putničkom brodu, ruta nas je navela da posjetimo Kotor i Bar još 2007. godine i još tada sam bila fascinirana ovom predivnom zemljom. Još uvijek se sjećam trenutka ulaska u Boku Kotorsku i plovidbe kroz male zalive u okviru kojih sam mogla jasno da vidim prelijepe crkve – te scene nikad neću zaboraviti. Pomislila sam: “wow, ako postoji raj, ovo mora da je upravo to i želim da budem tu.”

Sa svojim timom na poslu

Imam nekad aktivne radne dane u okviru kojih pređem preko 10 000 koraka tokom radnog vremena. Jutarnji sastanci, planiranje radnih obaveza tekućeg i sjutrašnjeg dana, organizacija, elaboriranje projekata, odnosno radne dinamike u okviru istih

C.M: Šta vas je zadržalo ovdje i kako ste odlučili da izaberete baš Tivat? Kako vaš život ovdje funkcioniše? 
Adnel: Na početku, malo nam je trebalo vremena da se upoznamo sa ostatkom zemlje, međutim, obzirom na lokaciju posla moje supruge, odlučili smo da upišemo svoju djecu u osnovnu školu Drago Milović u Tivtu sa ciljem da nastave redovno školovanje, brže nauče jezik i naravno blizina u odnosu na Porto Montenegro nam je bila ključna.
Iryna: Eto, možete zamisliti kako sam se osjećala kad sam 10 godina nakon svog uplovljenja u Boku Kotorsku dobila ponudu za posao i moja želja da živim baš ovdje se ostvarila, te smo se porodično preselili. Kako dolazimo iz velikog grada gdje se nekad mora provesti nekoliko sati u putovanju do posla i nazad, uživam u luksuzu da mi je u Tivtu sve dostupno – pješke. Nije prošlo puno vremena da su me ljudi koje srijećem na putu do posla počeli pozdravljati s osmjehom kao svog susjeda. Sve te sitnice, bitne a nekad nejasno definisane elemente lokalne kulture kreiraju osjećaj sigurnosti. Obzirom da oboje radimo puno radno vrijeme i da je Tivat sigurna sredina, naša djeca su od prvog dana počeli ići sami u školu. 

C.M: Koliko ste dugo u Crnoj Gori i čime se bavite? 
Adnel: U Crnoj Gori smo već 4 godine, radim kao glavni kuvar u hotelskom lancu Iberostar.
Iryna: Ovog januara je 4 godine kako smo se doselili ovdje. Zajednička poveznica naše porodice su tri zemlje (Crna Gora, Kuba i Ukrajina) a njihov zajednički pečat je definitivno gostoprimstvo te se hotelijerstvo nametnulo kao okosnica naših karijera.  

Olakšavajuća okolnost mi je što su Crnogorci veliki ljubitelji kubanske kulture

C.M: Koliko ste upoznati za zemljom i kako je otkrivate? Koliko mislite da je dobro poznajete?
Adnel: Mogu reći da je moj život izrazito interesantan. Ukoliko me pitate što imam zajedničko sa ljudima Crne Gore – moj odgovor je od svega pomalo. Moja familija ima raznolike korijene – moja žena je Ukrajinka i kako me je “natjerala” da učim njen jezik – moram priznati da mi je to dosta pomoglo u razumijevanju crnogorskog jezika jer zvuče prilično slično. Najveću zajedničku crtu nalazim u patriotizmu Crnogoraca te tu vučem jasnu paralelu sa Kubom -  poštujem to kao i integritet i iskrenost domicilnog stanovištva.
Iryna: Koristim svaku mogućnost da otkrivam nova mjesta; skoro svaki vikend koristimo da posjetimo lokaciju na koju do sad nismo bili. To nas čini spremnim domaćinima kada nas posjete prijatelji ili porodica te imamo znanja da im pokažemo nove predjele.

ISKRENOST I OTVORENOST LJUDI CRNE GORE JE NEŠTO ŠTO ME SVAKOG DANA NANOVO OSVAJA

C.M: Kako često mijenjate mjesto prebivališta, mijenjate i navike uslijed uticaja mentaliteta zemlje domaćina i klime. Kako ste se navikli na naš mentalitet i da li ste preuzeli neke domaće navike? Da li primjećujete da usvajate ponašanje domicilnog stanovništva?
Adnel: Moram priznati da mi prilagođavanje ovdašnjem mentalitetu nije teško palo jer sam imao iskustva na putničkim brodovima u okviru kojih posada dolazi sa svih svjetskih meridijana. Takođe, imao sam mogućnost da živim u nekoliko zemalja što nam je pomoglo da se brzo uklopimo. Takođe, navikli smo se na mnoge tradicije kao i hranu.
Iryna: Veoma mi je interesantan mentalitet lokalnog stanovništva. Još uvijek se navikavam na životni ritam i na izraze poput “polako” i “sjutra”, međutim, iskrenost i otvorenost ljudi koji žive ovdje je nešto što me svakog dana nanovo osvaja.

C.M: Što vam ovdje nedostaje a imate kući? 
Adnel: Meni generalno nedostaje kubanska kulturu ali ja sam se nekako samoprozvao njenim ambasadorom te uvijek gledam da duh latinske i kubanske kulture prenesem na druge gdje god da sam. Olakšavajuća okolnost mi je što su Crnogorci veliki ljubitelji kubanske kulture.
Iryna: Ja bih rekla da mi nedostaje veliko i kvalitetno osmišljeno igralište za djecu – šteta je što tako nešto ne postoji obzirom na blagu klimu i veliki broj sunčanih dana. 

C.M: Da li su Crnogorci gostoprimljivi i da li su ljubazni prema strancima? Kako ste se osjećali po dolasku ovdje?
Adnel: Kao što sam vam rekao ranije, Crnogorci su iskreni, ljubazni, gostoprimljivi ljudi od principa koji fokus i dalje stavljaju na porodicu. Vrlo su slični Kubancima u tom segmentu i generalno prihvataju strance sa prirodnom i toplom dobrodošlicom.  
Iryna: Primjećujem da ljudi vole pomoći i pružiti podršku, bilo na poslu ili u školi. Kad god imam neko pitanje, stvarno svi priskoče u pomoć sa velikim zadovoljstvom.

UŽIVAM U LUKSUZU DA MI JE U TIVTU SVE DOSTUPNO – PJEŠKE

C.M: Da li postoji nešto na što se nikad nećete moći naviknuti?
Adnel: Iskren da budem, jedan od stvari na koje ne mogu da se naviknem je sezonalnost saobraćaja i malko agresivan način vožnje domaćih. S druge strane, velika razlika u živosti ljeta naspram hibernacije zimske sezone je ogromna te bih volio da ima više opcija za razonodu tokom zime.
Iryna: Ne mogu se navići na nedostatak ekoloških navika stanovnika jedne od najljepših zemalja na svijetu. To čak nijesu ni brojne navike za izmijeniti a mogu donijeti ogromnu razliku poput nebacanja cigareta kroz prozor ili ambalaže žvaka kroz prozor u toku vožnje. Ja ću biti jedna od prvih koja će se radovati reciklaži i adekvatnijim rješenjima otpada. Mislim da je edukacija uz adekvatniji tretman svih vrsta otpada goruća tema koja bi bila sjajna da se desi paralelno u prelijepoj zemlji na koju su stanovnici tako ponosni.

C.M: Koji je vaš najkraći opis Crne Gore ljudima koji za zemlju nikad nisu čuli?
Adnel: Crna Gora je raj u srcu Balkana te se nalazi na razmeđi klima sa jedinstvenom florom i faunom.
Iryna: Crna Gora je skriven dragulj u srcu Evrope. Toliko je autentična da ne treba nipošto propustiti šansu da se išta otkrije.

C.M: Opišite jedan vaš običan radni dan. 
Adnel: Ukoliko je u toku ljetnja sezona, dani su prilično dugi u smislu da se radi i do 12 sati u zavisnosti od popunjenosti hotela. Tokom ljeta se odmaramo tako što odemo na plažu ili ribanje. Uživamo u šetnjama koje možemo da priuištimo jer, ovdje imamo na raspolaganju 280 sunčanih dana godišnje. Zima je malko drukčija jer kad se nanižu kišni dani isti znaju biti ne-zabavni sa većinom zatvorenih lokala. Trudimo se da zimu iskoristimo za putovanja.  

 Ukoliko je u toku ljetnja sezona, dani su prilično dugi u smislu da se radi i do 12 sati u zavisnosti od popunjenosti hotela

 Iryna: Ukoliko je radni dan, imam neke svoje rituale koji me usrećuju. Prvo, odlazim na posao biciklom, to je nekako moje vrijeme i uživam u morskom vazduhu koje je ljekovito rano ujutru. Imam nekad aktivne radne dane u okviru kojih pređem preko 10 000 koraka tokom radnog vremena. Jutarnji sastanci, planiranje radnih obaveza tekućeg i sutrašnjeg dana, organizacija, elaboriranje projekata, odnosno radne dinamike u okviru istih. Ukoliko imamo VIP dolaske, ja lično provjerim svaku jedinicu u cilju osiguravanja da su svi detalji na svom mjestu i da je sve besprijekorno. Organizacija dekorativnih aranžmana u zavisnosti od određenog događaja i proslave takođe spada u moj domen posla. 
Ljeti se trudim da pođem na plivanje i gledam da budem uključena u raznovrsne fizičke aktivnosti poput pilatesa ili pak kvalitetnog treninga za cijelo tijelo. 

C.M: Kako provodite slobodno vrijeme?
Adnel i Iryna: U svoje slobodno vrijeme vodimo računa da posjetimo lokacije do kojih prije nismo stizali poput sjevera Crne Gore, kao što je Žabljak i fantastično Crno jezero u kojem smo uživali. Volimo posjete etno selima, idemo na nedovoljno istražena mjesta i istražujemo nedovoljno posjećene rute i staze. Uživali smo u raftingu i zip line-u. Uživamo u pogledu s Lovćena, smatramo Ivanova korita idealnim izletištem te tamo igramo fudbal, bagminton uz nezaobilazan roštilj. Kolašin je sjajan tokom zimskih mjeseci, posebno za skijanje. Tokom ljeta uživamo u raznovrsnosti plaža ove zemlje pogotovo onima koje izlaze na otvoreno more. Dinamična smo porodica i gledamo da što više trenutaka slobodnog vremena pretvorimo u doživotne uspomene.

Veliki broj stranaca se iznenadi malim brojem ribljih restorana obzirom na blizinu mora međutim ubrzo shvate da Crnogorci u svojoj kuhinji ipak više preferiraju meso

C.M: Koje tačke na mapi Crne Gore su vam najdraže? Izdvojite mi 5 najdražih.
Adnel & Iryna: Izdvajamo, kao prvo - Lovćen zbog svoje prirode, svježeg vazduha i blizine. Žabljak je mjesto koje je predivno tokom bilo kog doba godine i u okviru kojeg se može uživati u brojnim aktivnostima. Kolašin u ljetnjim i zimskim mjeseca zbog tradicija i aktivnosti. Ulcinj je fantastičan sa dugačkim pješčanim plažama a za Lušticu vezujemo pojam čiste morske vode tokom ljetnjih mjeseci. 

C.M: Koje ste lijepe stvari čuli o Crnoj Gori od stranaca a koje su glavne zamjerke? 
Adnel: Iz mog iskustva sa strancima, skoro svi imaju isti doživljaj ove zemlje: uživaju u klimi, kvalitetu organskih proizvoda, plažama, a najviše gostoprimstvu ljudi. Zamjerke se uglavnom odnose na manjak opcija kvalitetnog prevoza unutar države kao i unificiranost kulinarske ponude u odnosu na druge države.
Iryna: Adresirala bih reakcije kao iznenađenje a ne kao zamjerku: veliki broj stranaca se iznenadi malim brojem ribljih restorana obzirom na blizinu mora međutim ubrzo shvate da Crnogorci u svojoj kuhinji ipak više preferiraju meso. 

C.M: Šta vas je ovdje ipak najviše fasciniralo?
Adnel i Iryna: Fascinira nas broj visoko kvalitetnih prirodnih prehrambenih proizvoda poput meda, sira i različitih vrsta mesnih prerađevina. 

C.M: Da li ste gurmani i što najviše volite iz crnogorske kuhinje?
Adnel: Naravno, smatram sebe ljubiteljem brojnih kulinarskih kultura. Zbog svoje profesije uvijek isprobavam specijalitete i produbljujem znanje o kuhinji zemlje u koju dođem. Najviše uživam u jelima ispod sača što smatram vrlo balkanskom verzijom pripreme mesa i mesnih prerađevina.
Iryna: Moj prvi favorit su kombinacija sireva i pršuta. 

C.M: Da li imate neke restorane koje biste izdvojili u Crnoj Gori? Gdje se oni nalazi i što sa njihovog menija najviše preferirate?
Adnel & Iryna: Jedan od najboljih je u Kolašinu – restoran “Vodenica” – imaju odličan kačamak i pečenu jagnjetinu i teletinu.

C.M: Jednom, ako ikada napustite Crnu Goru, da li ćete se vratiti i zašto? Što će Vam najviše nedostajati? 
Adnel i Iryna: Prvo, nemamo u planu da napustimo Crnu Goru, makar za sada. Ukoliko budemo mijenjali svoje mjesto prebivališta, najviše će nam nedostajati ljudi i priroda.

C.M: U koliko zemalja ste živjeli do sada? 
Adnel i Iryna: Pored Kube, Ukrajine i Crne Gore gdje smo živjeli, posjetili smo veliki broj zemalja na Mediteranu te na Egejskom, Crvenom, Karipskom i Jadranskom moru, ali Crna Gora će zauvijek imati posebno mjesto u našim srcima.