Ne mjere se putovanja pređenim kilometrima već proživljenim osjećajima

Ne putujte samo da biste putovali. I to je nametnuto ljudima, kao da moraju, jer eto svi putuju... presmiješno je. Ne mjere se dobri osjećaji pređenim kilometrima već proživljenim osjećajima.

Putovanja su radost, naravno ako ih možeš priuštiti. Nijesu, daleko bilo, uslov sreće. 

Interesantno je kako smo u nepoznatoj zemlji, gradu, spremni da se mijenjamo, prilagodimo dobrim navikama i pravima i zakonima domaćina. Ponekad ponesemo i te navike kao najbolji suvenir kući. Putovanja su dar. Ako imate mogućnosti poklanjajte putovanja ljudima koje volite. Ili, povedite na putovanja ljude koje volite a ne poklanjate im dovoljno vremena, a itekako bi trebali. Putovanja zajedno jedino mogu donekle da to vrijeme nadoknade jer ste tad upućeni jedni na druge sto odsto. I putovanja vas otvaraju, da pričate o čemu odavno želite, a ne stižete ili se inače ustežete. Na putovanjima lakše poteku riječi, a i emocije su jače. Tačno je, đe god odemo sa sobom nosimo sebe, ali smo na putovanjima mi nekako više mi. To bi trebalo da shvate i ovi koji umišljaju da su NEKO i NEŠTO, jer, tamo neđe kad odeš, niko te ne zna i nikog nije briga zašto si neko i nešto, jer svak je NEKO I NEŠTO. Koga briga... I u toj bezbrižnosti je čar. Sve je super, opušten si si, svoj, i dobro ti je, tu treba staviti heštag #bašmebriga.

Kako se lako i lijepo razumijemo na putovanjima. Pa makar ona bila i poslovna, i angažovana. Ljudi na putovanjima su otvoreniji, srdačniji, veseliji, srećniji. Istina je. Slažu se sa mnom i moje kolege turistički novinari iz cijelog svijeta kojima su putovanja posao (kako to lijepo zvuči), a kojima su i putovanja s kontinenta na kontinent lokalna. I tačno je, što više putuješ znaš koliko je svijet veliki i istovremeno mali i koliko smo svi mi ljudi u suštini, odakle god dolazili, ipak samo ljudi i slični.

Na putovanjima, ako izostavimo neke nedaće, na primjer priče o izgubljenom prtljagu, kašnjenju letova (inače mislim da su putnici najnervozniji na aerodromima) i slično, ljudi uživaju u susretima s nepoznatim ljudima, osmjehnu se lakše u prolazu, kad se upoznaju zaista im je drago... dok možda u svojim gradovima baš i nemaju želju za komunikacijom s nepoznatima, pa ni u prolazu kad im se zatraži neka informacija, na primjer, gdje se nešto nalazi... (mada ovo varira od države do države).

Putovanja su dar. Ako imate mogućnosti poklanjajte putovanja ljudima koje volite. Ili, povedite na putovanja ljude koje volite a ne poklanjate im dovoljno vremena, a itekako bi trebali. Putovanja zajedno jedino mogu donekle da to vrijeme nadoknade jer ste tad upućeni jedni na druge sto odsto. I putovanja vas otvaraju, da pričate o čemu odavno želite, a ne stižete ili se inače ustežete. Na putovanjima lakše poteku riječi, a i emocije su jače. Tačno je, đe god odemo sa sobom nosimo sebe, ali smo na putovanjima mi nekako više mi. 

Uglavnom planiranje putovanja je mnogo lakše danas nego u prošlosti, internet i onlajn rezervacije, sve je tu. Zato se oduvijek štedjelo za putovanja. Pa se preračunaj, planiraj. Svakako, mnogo se lakše putuje danas nego pak, prije par decenija. I jeftinije. Zato danas postoje avio-konekcije niskobudžetnih kompanija i Airbnb, iliti stan na dan, što bi mi ođe rekli...

Putovanja nijesu cilj, nijesu stvar kojom se hvališeš, ako nijesi neki plaćeni travel bloger pa moraš, ili si turistički novinar pa ti je to radni zadatak – takođe moraš i trebaš. Putovanje je nekako lična stvar, podijelićeš koliko želiš sa svijetom svoj doživjaj. Primjećujem da ljudi toliko ne fotografišu na nekim super mjestima po svijetu, prosto uživaju... Kao da ne žele da propuste trenutak čak ni za taj klik... Ali i dalje je najjača reklama za neku destinaciju lična preporuka prijatelja, porodice... i na to se i u ovom digitalnom dobu i dalje oslanjaju velike turističke sile kao što je Njemačka. Ovo izgleda kao suluda konstatacija kad znamo koliko se miliona fotki sa putovanja vrti na primjer na Instagramu, ali vjerujte mi tako je. Čak mi je bilo neobično što se ljudi ne fotografišu koliko bih očekivala... ali, uživaju u svakom trenu, PRISUTNI SU NA DATOM MJESTU U DATOM TRENUTKU. To je putovanje. To je uživanje.

Čak i oni koji su uistinu poznati i slavni ne žele to na putovanjima biti. 

Za mladi svijet putovanja su i dio životne edukacije.

Za starije ljude, putovanja su potvrda iskustava i produžetak života kao avanture, što on jeste, a oni su to već spoznali.

Nekad putovanja započnu neke veze, neke spašavaju, neke krunišu, a neke... pa, i pokidaju jer putovanja najbolje pokažu da li smo za neke ljude ili ne.

Ali eto, jednom godišnje, barem jednom, otputujte na mjesto na kojem nikada nijeste bili, pa makar to bilo u susjednom gradu. Jer na putovanju, kao i u prirodi, nekako smo mi istinski mi.

O mjestu na koje putuješ najviše ćeš naučiti od ljudi koje sretneš na tom putovanju, od ljudi kod kojih odsjedaš, koji ti spuštaju čašu na sto, spremaju hranu za tebe....