Nebo nam nije krivo za sve

Više neću ponavljati hvalospjeve o ljepotama Crne Gore i potencijalima za turizam, iako je istina da nas je prioda nagradila, a „pamet“ nagrdila. Mislim da je Crna Gora poput propalog talenta u nekom sportu. Znate ono kad se rodi vanserijski talenat za neki sport ali nema uslova za napredovanje i samo ga pamte sa žalom, kako je nešto od njega (nje) moglo biti. No sportista može ode iz Crne Gore i napreduje u svijetu gdje će imati uslove da napreduje i nešto od njega bude, a kad nam turizam „ode“ neće se lako vraćati, taman kao ni ljudi koji nam se iz zemlje iseliše u svijet.

Turizam ne može da se dešava ad hoc.

Imamo ski staze, snijega nemamo...

Kada sam pokušala da saznam zašto nemamo vještačke osnježivače, ko to treba da kupi i koliko to košta... zapala sam u vrtlog nejasnoća. Ne bih to klupko sada odmotavala, a ni ne znam kako bih kad mi nije i dalje jasno...

Ni domaće goste ne možemo zadržati jer nemamo čime pa su ove zime veselo i srećno skijali naši državljani po Italiji, Francuskoj Bugarskoj, susjednim zemljama... jer, tamo nijesu gledali u nebo nego imaju vještačko osnježavanje i svoj turizam ne prepuštaju klimatskom ruletu... ili privatnicima - pojedincima koji su stekli pozicije da su njihovi interesi ispred državnih...

Naš turizam, naše sezone, kako ljetnje, tako zimske zavise od ćudi prirode. Klimatske promjene su toliko očigledne da se niko ne smije osloniti da će biti vrijeme kako bi trebalo biti: u ljeto sunčano i toplo, a zimi da će snijeg na planinama padati...  Evo neće. Jasno je već odavno da se ne smije u turizmu zavisiti od vremenskih prilika, neprilike su nešto drugo. 

Dakle, „ako vremenske prilike dozvole“ su konstatacija koja uslovljava, ali to može da se koristi u nekim drugim prilikama, kao na primjer, kada se napolju izvode neke priredbe... a ne da turizam počiva na ćudi vremenske prognoze koja ni za tri dana ne može biti tačna.

A imamo, a imali smo šta da ponudimo... na primjer turistima koji tragaju Suncem, koji žive u zemljama gdje je 30 stepeni ispod nule koji su mogli kod nas da dođu i uživaju na Suncu i plus 18 stepeni, dokle čak dosežu zimske temperature ove godine. Da uživaju na planinama, u šetnjama, planinarenju, alpinizmu, a tamo gdje ima makar malo snijega da idu na turno ili ture na krpljama.... i na planini i na moru da Sunce upijaju... Crna Gora je SUNCE, PLANINA, MORE I SNIJEG (kad ga ima, a ako ga nema treba ga pribaviti, ali kao što rekoh to je za mene nejasna matematika i problematika -naša posla, samo pričam, a ne delamo).

Nemamo se čemu ove zime nadati ni radovati kad je skijanje i zimska sezona u našim skijalištima u pitanju. Dokle će se nadležni igrati ruleta sa turizmiom ne znam, ali građani Crne Gore su konstantno na gubitku. A najgore se kockati tuđim parama, tuđom svojinom i sudbinom.

Davno je rečeno za neosnovane želje „nadanje, ludom radovanje“. 

Nemamo se čemu ove zime nadati ni radovati kad je skijanje i zimska sezona u našim skijalištima u pitanju. Dokle će se nadležni igrati ruleta sa turizmiom ne znam, ali građani Crne Gore su konstantno na gubitku. A najgore se kockati tuđim parama, tuđom svojinom i sudbinom. I za to ima adekvatna riječ, ali ne bih njm skrnavila ni ovaj časopis ni tekst.