Neka vam je bilo lijepo - vazda vam lijepo bilo

Ovog ljeta su neki prijatelji iz susjednih država ljetovali i po tri puta, a bogme i neki naši građani. Jesmo li se prepali da ljeta više biti neće, jesmo li osjetili kako je biti silom prilika zatvoren i ograničenog kretanja pa smo za svaki slučaj uzeli sve što možemo od ljeta, ne znam, ali neka smo. Ja zagovaram hedonizam.

Ljeto je proteklo u znaku konačne opuštenosti, i prelaska granica, i otkrivanja novih mjesta, izvuklo je potrebu za prirodom koja nekima nije bila u potreba u „redovnim okolnostima“, i to je super.

Nagledali smo se bikinija novih-starih trendova jer u trendu su bili modeli poput onog koji je Ursula Andres nosila u "Dr. No", prvom Bondovom filmu 1962. godine, i još oskudniji... Jadran je ponovo postao destinacija broj jedan. Ma gdje god se pošlo duž obale bilo je hit i full... Mudri i znaveni su ipak u tolikoj gužvi nalazili uvale za koje smo skloni tvrditi da ih više nema, skrivene, toliko skrivene da su mladi mogli nesmetano i ljubav voditi kao nekada kada su primorci zavodili turistkinje vodeći ih na „skriveno mjesto“...

Ja se radujem što je bilo tako, jer odmarala je i radnička klasa i Jadran se ponovo talasa ... kako da se ne radujem tolikoj radosti zbog ljetovanja...

I neka se na mrežama kačilo toliko fotki sa mora i planina... sa ljetovanja, jer i tako se nekome ko gleda daje ideja đe da pođe možda,  i zašto da ne pokažemo da smo srećni i da mrdamo. Trend da se toliko mnogo publikuju ljetovanja je zapravo prirodna ljudska potreba, jedan od načina da se preživi ovaj jedan jedini život koji imamo i da nije naša jedina uloga da samo radimo i živimo da bismo plaćali račune i imali samo za ionako preskupu potrošačku korpu. Šta nam je inače ostalo od života i teških vremena?

Ne treba strahovati od toga da si zadovoljan i srećan. Čovjek se upita šta da postavi, da li i koga da taguje. Ako podijeli svoju radost, hoće li to odmah da izazove nečiji bijes, hejt ili bujicu negativne energije?

Dolazi jesen... vratićemo se svi poslu i pravljenju ajvara, to je neminovno... za sada vam šaljem jedan lijep antistres pozdrav jer i septembar je ljetan i zlatan. Ljeto još traje, možda bude i miholjsko... uživajte kad god možete na Suncu... Jer, ovog ljeta mi se učinilo da je život postao jako kratak, da je postao jako težak i sparan. I da, ako smo se ljudima zamjerili slikanjem na plažama, to nije neki preveliki grijeh. Uživajte, slikajte se i ne slikajte – kako vam volja, samo nek’ vam je lijepo, jer nećemo više ono „bilo je lepo...“, no „lijepo mi je“. Vazda vam lijepo bilo.

Zar nam nije dovoljno što su vrućine bile nesnosne. Potom požari kod nas i po svijetu, tornada, divljali su prijetili da unište najljepša ostrva i plaže ovog svijeta. Tu su i druge, razne elementarne nepogode. Zamislite, stvarno da krene neki „smak svijeta“...  da jedan veliki tornado krene da ruši zemlju, da li bi vam bilo žao? Da li ste obišli sva lijepa mjesta ovog svijeta? Da li ste dovoljno vidjeli?

Osim korone i neke druge stvari nam svakako sužavaju krug, geopolitička situacija u svijetu itd... besparica hara, kriza je sve veća. A šansi da vidimo nešto što je lijepo i što opušta i izaziva relax i antistres je sve manje.

Stoga, razumijem potrebe mojih drugara i kolega da postavljaju slike koje stvaraju nostalgiju, da pjevaju neke pjesme. Jedini način da ostanemo zdravi je pokatkad isključiti telefon i pobjeći na pijesak, travu, ležaljku...

Hoću da kažem da ne treba biti lažno skroman, već treba podijeliti sreću sa drugima i objaviti na kom ste lijepom mjestu, osim ako vas mrzi i hoćete da uživate u svakom trenutku pa vam je smor i umor da fotkate i snimate, jer i to je okej, potpuno okej. Svakome, svakako ne možete ugoditi. Ko hoće da uživa sa vama, „lajkovaće“ vas, a onaj kome konstantno idete na živce, taj će vas ignorisati.

Dolazi jesen... vratićemo se svi poslu i pravljenju ajvara, to je neminovno... za sada vam šaljem jedan lijep antistres pozdrav jer i septembar je ljetan i zlatan. Ljeto još traje, možda bude i miholjsko... uživajte kad god možete na Suncu... Jer, ovog ljeta mi se učinilo da je život postao jako kratak, da je postao jako težak i sparan. I da, ako smo se ljudima zamjerili slikanjem na plažama, to nije neki preveliki grijeh. Uživajte, slikajte se i ne slikajte – kako vam volja, samo nek’ vam je lijepo, jer nećemo više ono „bilo je lepo...“, no „lijepo mi je“. Vazda vam lijepo bilo.