Nekada jedini izvor brašna, a danas izvor turizma i najukusnije tradicije

Posjeta nacionalnom restoranu „Vodenica“ u Kolašinu:
Tokom sedamdesetih godina stara kolašinska vodenica postaje kultni istoimeni nacionalni restoran, koji je nezaobilazna tačka mnogima koji posjete gradić na sjeveru Crne Gore. Nekada jedini izvor brašna u gradu, danas je svojevrstan spomenik kulture gdje možete okusiti kačamak, cicvaru i ostala nacionalna jela, u ambijentu koji vas vraća makar vijek unazad. Tako je nekadašnji izvor života danas čuvar tradicije i istorije grada.
Ako biste Kolašince pitali gdje se u njihovom gradu „dobro jede“, većini će prvi na umu biti nacionalni restoran „Vodenica“ – zbog hrane, ugođaja i tradicije. Rijetki su strani turisti koji će zaobići Vodenicu prilikom posjete Kolašinu, a mnogi u taj gradić na sjeveru Crne Gore dolaze samo kako bi probali starinska jela po receptima „Vodenice“.

Od vodenice do kultnog restorana
Vodenica je podignuta prije dva vijeka na Kolašinskoj rijeci, u narodu poznatijoj kao Svinjača. Mehanizam na vodeni pogon i dalje je u funkciji. Snaga vode pokreće turbine, a koje zatim pokreću dva kamena točka za mljenje žita. Porodica Vlahović, koji drže restoran, kažu da zainteresovanim gostima nekada puste mehanizam da pogledaju kako radi. Restoran postaje sedamdesetih godina prošlog vijeka, nakon što je nekih stotinjak godina ranije (od Kraljevine Crne Gore) bila vojni objekat – odnosno mljela je brašno za potrebe vojske. Tada „Vodenica“ postaje kultni restoran Kolašina. Svi viđeniji ljudi Kolašina tog doba ali i javne ličnosti širom Jugoslavije (umjetnici, sportisti, javni funkcioneri) svratili bi u Vodenicu da ručaju ukoliko bi ih put naveo u gradić kraj Tare.Sedamdesetpetogodišnji Rade Vlahović se 40 godina bavi ugostiteljstvom u Kolašinu i kaže da se profil gostiju značajno promijenio. Nekada su, tvrdi, glavni gosti bile porodice iz Kolašina i okoline, jer nije postojalo skijalište, dok bi ljeti restoran bio atrakcija za ljude koji bi iz gradova došli kod svoje rodbine „na planini“. U današnje vrijeme, tvrdi, mnogo veći dio gostiju čine stranci, koji u Kolašin dolaze iz svih krajeva svijeta. „Mnogo toga se promijenilo u Kolašinu posljednjih godina“, kazao je Vlahović za Caffe Montenegro.

MEHANIZAM NA VODENI POGON I DALJE JE U FUNKCIJI. SNAGA VODE POKREĆE TURBINE, A KOJE ZATIM POKREĆU DVA KAMENA TOČKA ZA MLJENJE ŽITA

Tradicija se osjeća na svakom koraku
Originalno su bili mnogo manji kapaciteti restorana, odnosno stolovi su bili samo na spratu objekta nekadašnje vodenice. Porodica Vlahović je, kada su preuzeli restoran prije deset godina, uložila značajna sredstva u restoran i povećali su kapacitete restorana za 50 odsto. Otvorene su dvije terase na kojima se može boraviti samo ljeti – jedna gleda na manji vodopad pored restorana, dok je druga izgrađena iznad bazena sa druge strane objekta. Kada sjedite za stolom na spratu, ambijent je takav da imate osjećaj da ste akter nekog od jugoslovenskih filmova iz sedamdesetih godina prošlog vijeka. Pored toga sama prostorija sa malim dvokrilnim prozorima, malim drvenim stolovima i kombinacijom starinske drvene građe i kamena, čuva duh nekog vremena, kada su seljaci donosili žito da bi ga samljeli u gradskoj vodenici. Taj osjećaj upotpunjuju i starinski predmeti koji su poređani na policama. Na primjer radio sa Cetinjem kao glavnim gradom ili kolica za žito koja su pripadala još Radevom đedu.Posebni čar ukusnoj hrani dodaju drveni i grnčarski sudovi u kojima se služi. Da nema drugih gostiju imali biste osjećaj kao da ručate u porodičnoj atmosferi nekog planinskog doma, kao da jedete hranu koju vam je spremila baka. Sama građevina spolja zadržala je autentični izgled od prije dva vijeka, ali ne izgleda dotrajalo kako očekujete da izgleda objekat star par stotina godina. Da u okolini nema modernih kuća i putne infrastrukture pomislili bi da ulazite u neko drugo vrijeme.

Upravo taj osjećaj najviše privlači turiste iz svih krajeva svijeta.

Najpopularniji kačamak i cicvara
Pored mirisa tradicije i istorije, turiste u Vodenicu privlače i mirisi hrane. Vodenički kačamak i cicvara nadaleko su poznati, a ljudi iz Britanije ili Rusije dolaze namjenski u Kolašin da bi probali ta nacionalna jela. Rade se sjeća da je jedna britanska porodica došla u Vodenicu da proba kačamak po preporuci nekih svojih prijatelja koji su tu ručali mnogo godina ranije.

Vukašin Vlahović

Najmlađi Radev sin – Vukašin Vlahović tvrdi da uz kačamak i cicvaru uvijek preporučuju kisjelo mlijeko. On često i služi goste u restoranu i tvrdi da pored tih najpopularnijih jela dobro prolaze i popara, domaći lisnati sir, domaći kajmak, domaći pršut, teleće i jagnjeće pečenje, meso na seljački način, pastrmka… Za dezert su popularne domaća pita sa jabukama i baklava po starom receptu.Sve se, tvrdi, nabavlja od lokalnog stanovništva, jer žele da od tradicionalnog restorana ima koristi i lokalna zajednica, ali i da promovišu samo kvalitet i domaće proizvode.„Kod nas je sve freško, svježe domaće povrće, meso…

POSEBNI ČAR UKUSNOJ HRANI DODAJU DRVENI I GRNČARSKI SUDOVI U KOJIMA SE SLUŽI. DA NEMA DRUGIH GOSTIJU IMALI BISTE OSJEĆAJ KAO DA RUČATE U PORODIČNOJ ATMOSFERI NEKOG PLANINSKOG DOMA, KAO DA JEDETE HRANU KOJU VAM JE SPREMILA BAKA.

Nudimo samo crnogorske proizvode, vino, rakija, sokovi. Imamo domaću šljivu. Stranci više degustiraju vina, a od hrane probaju sve što je domaće. U sezoni imamo i domaće sokove koje sami pravimo od borovnice, maline, kupine, zove…“, pojasnio je Vukašin za Caffe Montenegro.Kaže da takođe gostima uvijek preporučuju domaće proizvode iz Kolašina ili posjetu nekih mjesta u njihovom gradu. Kod Vlahovića je vidljivo da osjećaju veliku ljubav prema svom gradu i njegovoj tradiciji.

STARA I NOVA GARDA VODENICE
Kaže da u Vodenici rade kuvari i konobari sa višedecenijskim iskustvom, ali da istovremeno obučavaju i mlađe kadrove da preuzmu posao. „Baš nam je prije nekoliko dana jedna dugogodišnja radnica otišla u penziju. Ali baš ti stari radnici, koji su se srodili sa ovim mjestom, obučavaju podmladak koji će ih naslijediti. Tako imamo staru i novu gardu“, kazao je Vukašin. Ali kao što imaju dvije generacije u restoranskom osoblju, tako imaju i dvije generacije Vlahovića koji vode restoran.

Mnogo više posla tokom zimske sezone 
Rade priča da je mnogo teže raditi zimi, iako ljeti ima više posla, što je mnogo drugačije u odnosu na neko ranije doba kada nije bilo skijališta u Kolašinu.
„Ljeti je nekako drugačija kultura – iako duže traje sezona zna se od prilike kada se doručkuje, ruča i večera, pa se lakše možemo i organizovati. Zimi već sve zavisi od termina za skijanje, dok su kapaciteti restorana ograničeni, s obzirom da terase ne rade. Često se dešava zimi da ljudi ispred čekaju da se oslobodi mjesto u restoranu kako bi ručali, zbog čega rijetko imamo pauzu“, pojašnjava Rade.
Kaže da su stranci često oduševljeni uslugom i restoranom, pa znaju da donose razne poklone – najčešće alkoholna pića. Kaže da su im gosti iz Izraela jednom poklonili urme – što se po njihovim običajima daje za napredak.
Sjeća se da je jedne godine u Kolašinu odjednom napadao veliki snijeg, pa su jedni Rusi ostali zaglavljeni sa njima u restoranu. Nekoliko dana su, tvrdi, proveli zajedno i baš su se sprijateljili. Na Vukašina poseban utisak ostavljaju albanski i izraelski turisti, koji često putuju porodično. Tvrdi da je divno za vidjeti kako se kod njih čuva porodično jedinstvo.
„Kada vidite da cijela jedna porodica putuje sa sinovima, ćerkama, snahama, zetovima, vidite da se kod njih i dalje gaje neke stare porodične vrijednosti“, kazao je on.
U Vodenici se organizuju razna veselja, zabave, kulturne manifestacije, a kako u Kolašinu postoje sportski kampovi, često znaju da ugoste poznate sportiste i reprezentativce. Jedan od njih je bio i NBA zvijezda Nikola Vučević, čiji se potpis nalazi na jednom od zidova restorana. Vukašin tvrdi da postoji taj običaj da gosti ispisuju po zidovima neka njihova osjećanja, poruke, stihove – da ispričaju svoju priču. A pored priča zapisanih na zidovima, mnogo je više onih nezapisanih koje Vodenica čuva unutar svojih zidova, a koje će tokom boravka u ovom zdanju osjetiti svaki gost.