Neraskidiva veza kamena i čovjeka

Čedomir Mrkajić vajar tišine ili ja bih rekla, vajar koji nemušto razgovara sa kamenom i stavlja ga u kontekste koji čovjeku služe da bi nadahnuli, oplemenili, uljepšali ili funkcionalno i estetski ispunili želju čovjek., Njegove skulpture i oblici znaju njegovu priču, ispovijeda on svoje boli kamenu a kamen uzvraća njegovoj misli i ruci, razumiju se oni u tom univerzumu samo njihovom, a mi čujemo samo u toj melodiji zvuka čekića i glijeta. Za njega je kao i za Teslu kamen misaono i osjećajno biće. Odnos umjetnika i kamena je posebna dimenzija komunikacije, pa zato kad vidite nešto od čedovih radova znajte da ispod površine ima još mnogo slojeva priče i najjačih ljudskih emocija u svakoj skulpturi i obliku. Čeda poznajem preko deceniju i po, dugo se nijesmo čuli a kad smo se čuli rodila se ideja o zajedničkom projektu, nadamo se budućem crnogorskom suveniru ''Nar na dar''. Moja ideja- Čedova izvedba nara u kamenu.

TRAG UMJETNIKA U VREMENU – U KAMENU

Čedomir Mrkajić je rođen u Nikšiću iz kog odlazi nakon završene Više pedagoške akademije u Rijeku gdje završava Fakultet likovne umjetnosti. Nakon rata u Bosni završio je postdiplomske studije u Ukrajini: prostorno i plastično oblikovanje – reljef. U svom genomu je nosio talenat ali poseban dar vezanosti i veze s kamenom, pripadnosti kamenu, od onog surovog crnogorskog, preko hercegovačkog ljutog krša, pa dalje… Sadašnje mjesto stanovanja mu je Teslić gdje je već 17 godina, a koga smatra jednako lijepim kao što su Trebinje i Bar gdje je proveo dosta vremena. Inspirisan tim gradovima stvorio je mape crteža i knjigu „Jedan grad, jedna priča“. 
Radovi Čeda Mrkajića su u mnogim crkvama i manastirima gdje gledamo njegove ikonostase, stubove i rozetne u Crnoj Gori, Republici Srpskoj i Srbiji, na šetalištima i trgovima koje je popločao i ukrasio fontanama, česmama i dekorativnim elementima u Baru, Herceg Novom, Podgorici, Budvi… Ili sa njegovim tragom u vremenu možete da susretnete u nekoj od oko 40 stambenih zgrada i 70 vila na čijem je enterijeru i eksterijeru ugradio svaki kamen i uklesao svaku kamenu šaru. I pored svega toga, on ima u svom opusu preko 250 skulptura, izlagao je na 7 samostalnih i 27 grupnih izložbi, preko deceniju se bavi i pedagoškim radom... U Beču 1988. godine mu je kompletna izložba na licu mjesta rasprodata… 

NAR NA DAR – DA BUDE CRNOGORSKI SUVENIR

Moja ideja nastala kao slogan za poklon “NAR NA DAR” podstakla je Čeda da mi se javi nakon puno godina i predloži da se izradi nar koji bi mogao sa ovim sloganom da se ”upakuje” kao svojevrstan, a biću neskromna i vrstan suvenir iz Crne Gore. Za sad smo na početku sa ovom pričom, ustvari baš i ne na početku nar je stvoren. Ovo je ideja i izvedba dvoje entuzijasta, moj slogan i vizija jer nar je čudo i nar je Crna Gora i nar je naš brend, i simbolika koju ima… a magičnim Čedovim rukama nije bilo teško da ovaploti moju ideju… Naravno, smjestićemo naš "nar na dar" u kutiju kakva mu priliči i slogan kojim poručujemo da dajemo na dar ljubav i mnogo najboljih želja, i plod neba Crne Gore… Nar se radi isključivo od crnogorskog kamena sa područja Pive i Krnova. U međuvremenu, Čeda su pitali iz jedne druge zemlje da im proda ovaj nar i ideju, ali mi mislimo da je nar naš pa ga ne damo… a i jeste rađen po izgledu barskog nara.

Među mnogim radovima u Crnoj Gori svoj dar je Čedo ugradio i u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, gdje je sam uradio ikonostas u kripti, šest velikih stubova na terasi ulaznog trema, likove na vitlajemskom luku, kao i Isusa Hrista, Bogorodicu i Svetog Jovana. Pored Hrama Hristovog Vaskrsenja u Crnoj Gori, uradio je oko desetak ikonostasa u drugim hramovima a naročito je ponosan na ikonostas manastira Đurđevi Stupovi u Beranama. Zaista su to vječiti umjetnikovi tragovi u beskraju vremena. Iako mu je primaran taj umjetnički dio, iz finansijskih i drugih razloga, uplovio je i u vode primijenjene umjetnosti a to mu je i porodična tradicija. Za Apart hotel Harmoniju na Zavali ugradio je sa grupom od pet ljudi 20.000 metara kvadratnih kamena i dekorativnih kamenih elemenata, radio je jedno od najljepših šetališta u Baru dužine oko jedan kilometar sa mobilijarom, skulpturama i popločavanjem, takođe prvi dio šetališta u Herceg Novom, ulicu Slobode u Podgorici, Trg Promontea i toranj u Podgorici… Kada ga pitam po čemu misli da će biti upamćen kaže:” Mislim da će me pamtiti najviše po skulpturama koje su produkt mog razgovora sa kamenom, traganja za stvarnom ljepotom oblika, tragovima mog pripadanja, vjerovanja i traženja istine.”

NERASKIDIVA VEZA KAMENA I ČEDA
„Moje skulpture su proizvod moga unutrašnjeg doživljaja, izraz mojih osjećanja, znanja, moj pogled na život i oblike u prostoru. U njih su utkane emocije i moj stav prema umjetnosti. One su suština mog umjetničkog izraza. One govore realnost, očišćenu od suvišnog, bez maske i zlatnog runa.” – kaže mi Čedo.
Rijetki su dani u Čedovom životu da ne dodirne kamen, a i kad fizički ne radi promišlja poetski o kamenu. To je simbioza kamena i umjetnika. “Vajarstvo je razmišljanjem, oblikom- formom razgovor sa materijom, harmoničan odnos stvaraoca i materije i otkrivanje sadržaja u materijalu. Skulptura oplemenjuje i dopunjuje prostor, čini ga sadržajnim i ugodnim, miluje osjećanja. Kamen je materijal koji je meni blizak, najbliži… Kamen je osjećajno biće, on je ranjiv, pogrešan udarac mu stvara bol. Svaki kamen u svojoj školjci krije suštinu. Moj pristup skulpturi ima genezu od Lepenskog vira do danas. Unutrašnji nagon za stvaranjem oblika, zvuci kamena i dleta. Skulptura je poezija oblika – objašnjava ovaj umjetnik prosvijetljene estetike i posebne duhovnosti.

SA KAMENOM ALI I S LJUDIMA SAMO ISKRENO
Kako je publika prepoznala njegov rad, koji je to jedini put da se predstaviš kakav jesi, da predstaviš svoju umjetnost kako treba, da uprkos angažovanjima koja su na “zadatu temu” ostane svoj i autentičan, pitam ovog umjetnika čija filozofija umjetnosti je ujedno ono što on jest, i kaže mi: - Sklad prostora i oblika i život oblika u prostoru pokazuju veličinu djela stvaraoca. Djelo živi u prostoru, integriše se sa njim da je u funkciji gledanja doživljaja i harmonije. Želim da moje skulpture u isto vrijeme budu poezija oblika, muzika. Danas marketing promoviše i stvara ime, umjetnikovo ime, mada je vrijeme majstorsko rešeto. Uzalud vi sebe vidite kao kvalitetnog umjetnika ako vas drugi ne vide. Publici ne treba podilaziti, treba je izazvati iskrenošću… umjetnost i jeste provokativna, a često i nastaje kao produkt provokacije. Duhovna ravnoteža je veoma važna kao što je važna ravnoteža forme površine, materijala i samog načina modelovanja. Sklad svega toga čini jednu skulpturu. Najveći tovar i opterećenje jednom stvaraocu su predrasude, stečeno znanje, viđeni oblici, interesovanje i potreba drugih kao i opstanak samog umjetnika. Volim svoje tišine i snove. Često mislima vajam, modelujem, crtam…” A sam proces rada podrazumijeva da iako ima rješenje u glavi, ili skicu, crtež koji je doživljen, osmišljen ipak u procesu rada samim odbacivanjem suvišnog iz materijala i otkrivanjem oblika dođe do suprotstavljanja između materijala i stvaraoca. Materijal nam često daje oblik-formu izmijenjenu od zamišljenog. I tu je, smatra Čedo, najvažnije uvažiti i ispoštovati materijal.

MOJ PUT NA GOLGOTU ISPUNJENJE BOLOM I TUGOM…
Vajarstvo je duhovnost, isposnički život pun odricanja i neizvjesnosti. Umjetnik je prepušten sam sebi, ponos mu ne dozvoljava da traži pomoć pored ogromnog rada. Materijali i alati su skupi i često nedostupni umjetnikovoj platežnoj moći. Prinuđen je da radi i druge poslove da bi preživio. Čedo kaže da je on svoje finansijske potrebe izmirivao iz primijenjenog dijela vajarstva, baveći se sakralnom umjetnošću, eksterijerom i enterijerom. I dodaje:” Prava ili čista umjetnost nije angažovana. Ona je analiza, sinteza i sud. Moje greške su moj umjetnički put, iskušenja. Hanke je jednom prilikom rekao:„Kako god uradim pogrešno je. Tako je i u umjetnosti traganje za istinom, suštinom, ljepotom, duhovnošću i taj put je umjetnikov put na Golgotu. Moj put na Golgotu ispunjen je bolom I tugom, ogromnim radom bez prestanka i vjerovatno se to osjeti na mom stvaralaštvu i interesovanju.”

NAR NA DAR – DA BUDE CRNOGORSKI SUVENIR

Moja ideja nastala kao slogan za poklon “NAR NA DAR” podstakla je Čeda da mi se javi nakon puno godina i predloži da se izradi nar koji bi mogao sa ovim sloganom da se ”upakuje” kao svojevrstan, a biću neskromna i vrstan suvenir iz Crne Gore. Za sad smo na početku sa ovom pričom, ustvari baš i ne na početku nar je stvoren. Ovo je ideja i izvedba dvoje entuzijasta, moj slogan i vizija jer nar je čudo i nar je Crna Gora i nar je naš brend, i simbolika koju ima… a magičnim Čedovim rukama nije bilo teško da ovaploti moju ideju… Naravno, smjestićemo naš "nar na dar" u kutiju kakva mu priliči i slogan kojim poručujemo da dajemo na dar ljubav i mnogo najboljih želja, i plod neba Crne Gore… Nar se radi isključivo od crnogorskog kamena sa područja Pive i Krnova. U međuvremenu, Čeda su pitali iz jedne druge zemlje da im proda ovaj nar i ideju, ali mi mislimo da je nar naš pa ga ne damo… a i jeste rađen po izgledu barskog nara.