Nije lako u Crnoj Gori biti seoski domaćin

Kako do sredstava za ruralni turizam u Crnoj Gori

Pojam ruralnog turizma odavno nije nepoznanica ni ljudima u Crnoj Gori ni njihovim gostima. S obzirom na izuzetne prirodne potencijale, zemlja bi mogla imati brojne benefite i ujedno postati prepoznata po ovom vidu putovanja. Ali, kako dobiti podršku za bavljenje ruralnim turizmom kada je administracija pravi izazov i za iskusne poslovne ljude, a ne za one sa sela?

Prošlo je više od 15 godina kada je seoski odnosno ruralni turizam prvi put jasno definisan kao dio ponude Crne Gore u jednom državnom strateškom dokumentu. Ovaj vid turizma bio je dio tadašnje Strategije razvoja turizma i jedna od ključnih preporuka kako da naša zemlja (is)koristi svoj izuzetan potencijal – ljepote netaknute prirode i vrijedne domaćine u udaljenim selima. Uz to, paralelno se razmišljalo i o očuvanju tradicionalne gradnje, načina pripremanja hrane i dočekivanja gostiju. Najljepši način da se povežu prošlost i sadašnjost. Ali, izgleda da od tada uporno tražimo prečice da ta naša sela i ljudi postanu dio standardne turističke ponude, umjesto da radimo na tome da ostanu autentična...

RURALNI TURIZAM

Nije ruralni turizam „izum“ zemalja koje nisu imale šta drugo da ponude gostima, naprotiv. Razvijene zemlje odavno se rukovode time da se tradicija nikada ne smije zanemariti i da je upravo ona jedan od glavnih razloga za dolazak posjetilaca. U nju spadaju i posjete starim dvorcima i urbanim cjelinama jednako kao i posjete udaljenim selima do kojih turisti nekada stižu tako što danima pješače. Kada je riječ o selima, naročito u Evropi, većina je svjesna njihovih potencijala koji leže u tome da sve neophodno bude dovoljno blizu kako lokalnom stanovništvu, tako i turistima. To ne znači da kroz svaki kutak prolaze najsavremeniji auto-putevi i željeznice, već da se regionalni putevi stalno održavaju i na taj način sela čine dostupnijim.

Ali, to nije sve. Strateški pristupi razvoju ruralnog turizma ne zavise od trenutka, već su dobro planirana i kontinuirana aktivnost. Posebno se vodi računa o tome ko su ljudi – prije se može reći porodice – kojima turisti dolaze i šta im je potrebno da sa što manje briga budu dio turističke ponude veći dio godine. Umjesto zahtjeva da znaju sve o savremenim gostima, budu obrazovani kako bi mogli da rade ili stalno „vode bitke“ sa svojim konkurentima, vlasnici ovakvih turističkih kapaciteta se udružuju i međusobno pomažu. Rezultati nikada ne izostaju.

U to su se uvjerili članovi mnogih delegacija iz Crne Gore koji su obilazili najrazvijenija turistička tržišta Evrope, poput Francuske, Njemačke i Austrije, ali i zemalja regiona uključujući Sloveniju i Hrvatsku. Ipak, godine učenja na tuđim najboljim praksama i dalje nisu dale rezultate unutar naših granica. Čak smo uspjeli zadobiti značajnu podršku (i to novčanu!) stranih zemalja, ali ona nerijetko završe kod onih kojima je najmanje potrebna. Više je prepreka nego pomoći.

REGISTRACIJA

Da bi neko dobio sve potrebne dozvole da se zakonito bavi ruralnim turizmom, postoji više varijanti. No, bez obzira da li je riječ o pojedincu ili firmi registrovanoj u Crnoj Gori a koja ulazi u ovaj vid posla, preduslov je isti – registrovati poljoprivredno gazdinstvo u nadležnoj službi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i istovremeno odredi nosilac tog domaćinstva. Upis u registar je besplatan i može se izvršiti tokom cijele godine. 

Nakon toga, na red dolazi registracija za obavljanje ugostiteljske djelatnosti „seosko domaćinstvo“, a za što je (trenutno) nadležno Ministarstvo turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera. Prema i dalje važećem Zakonu o turizmu i ugostiteljstvu, ugostiteljske usluge može da pruža seosko domaćinstvo koje obavlja poljoprivrednu djelatnost i koje se nalazi na ruralnom području. Uz to, ugostiteljske usluge u seoskom domaćinstvu mogu pružati privredno društvo, drugo pravno lice, preduzetnik ili fizičko lice upisano u registar poljoprivrednih gazdinstava.

USLUGE

Seoska domaćinstva moraju ispunjavati mnoge preduslove kako bi se bavila ugostiteljstvom. Tako im je za služenje jela i pića neophodan poseban objekat u kome će ih čuvati, pripremati i služiti, a koja ima sanitarni čvor. To znači da je neophodno imati ostavu, kuhinju, trpezariju i mjesto za odlaganje otpada.

Ako odluče da se bave degustacijom različitih pića, bilo vina ili sokova pretežno iz sopstvene proizvodnje, potrebna je najmanje jedna prostorija koja će imati posebno mjesto za odlaganje otpada i sanitarni čvor.

Sobe i apartmani za iznajmljivanje turistima, te smještaj na katunima i u kampu, pak, ima gornje limite. Naime, oni mogu istovremeno ugostiti najviše 30 turista za kamp ili 20 osoba kod fizičkih lica, uz mogućnost pansionske ishrane.

Na poseban način definisane su i druge aktivnosti koje su dio turističke ponude, poput berbe voća i povrća, radova na imanju, iznajmljivanja konja za jahanje...

REGISTRACIJA POLJOPRIVREDNOG GAZDINSTVA

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede

Fizička lica:

Fotokopija lične karte nosioca poljoprivrednog gazdinstva

Fotokopije ličnih karata članova poljoprivrednog gazdinstva

Potvrda o mjestu prebivališta nosioca

Kopija posjedovnog lista/lista nepokretnosti iz Uprave za nekretnine za sve prijavljene parcele (ako nosilac nije vlasnik cijelog zemljišta, potrebne su i ovjereni ugovori/saglasnosti o korišćenju zemljišta sa svim suvlasnicima)

Potvrda o otvorenom žiro računu (fotokopija bankarske kartice)

Potvrda o broju životinja iz Veterinarske uprave na ime nosioca gazdinstva (ako posjeduje životinje)

Pravna lica:

Fotokopija lične karte odgovorne osobe

Izvod iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) ne stariji od 6 mjeseci

Kopija posjedovnog lista/lista nepokretnosti iz Uprave za nekretnine za sve prijavljene parcele (ako nosilac nije vlasnik cijelog zemljišta, potrebne su i ovjereni ugovori/saglasnosti o korišćenju zemljišta sa svim suvlasnicima)

Potvrda o otvorenom žiro računu

Izjava o broju zaposlenih 

Fotokopija kartona deponovanih potpisa

Potvrda o broju životinja iz Veterinarske uprave na ime nosioca gazdinstva (ako posjeduje životinje)

OBAVEZE

Svako seosko domaćinstvo koje se odluči za pružanje usluga ruralnog turizma, ima poduži niz obaveza. 

Kao i svi drugi iz uslužnih djelatnosti, moraju vidno istaći sva bitna dokumenta: od oznake ugostiteljskog objekta, njegove kategorije, preko usluga i njihovih cijena, do upisa u Centralni turistički registar. Gostima obavezno mora izdavati fiskalne račune, osiguravati ih, te voditi knjigu gostiju i knjigu prigovora. Lokalnoj turističkoj organizaciji mora dostavljati podatke o smještaju, uslugama i noćenjima, a goste prijavi njima i policiji. 

Osim različitih poreza na imovinu, neophodno je Poreskoj upravi prijavljivati i prihode. Konkretno, fizičko lice mora prijaviti svoju zaradu od koje će biti oduzet porez na dohodak. Takođe, od naplaćenih usluga moraju oduzeti 7 ili 21 odsto poreza na dodatu vrijednost (PDV) – osim ako im prihodi nisu manji od 18.000 godišnje. 

REGISTRACIJA DJELATNOSTI SEOSKOG TURIZMA

Ministarstvo turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera

Fizička lica:

Dokaz o pravu svojine / susvojine objekta – javnu ispravu (izvod iz lista nepokretnosti) odnosno Pravo na korišćenje objekta / zemljišta – potvrda nadležnog organa lokalne samouprave ili mjesne zajednice kojom se dokazuje pravo na korišćenje objekta

Kopija rješenja o registraciji pojoprivrednog gazdinstva.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti vrste seosko domaćinstvo

Zahtjev za upis u Centralni turistički registar (CTR)

Pravna lica i preduzetnici:

Dokaz o registraciji (izvod iz CRPS-a)

Dokaz o upisu privrednog društva, drugog pravnog lica, preduzetnika ili fizičkog lica u Registar poljoprivrednih gazdinstava

Izvod iz lista nepokretnosti i ispravu o pravnom poslu (ovjereni ugovor i sl.) ukoliko se radi o korišćenju ili raspolaganju ugostiteljskog objekta vrste seosko domaćinstvo

Ispunjenost uslova za poslovođu ugostiteljskog objekta (ugovor o radu sa punim radnim vremenom i dokaz o kvalifikaciji najmanje podnivo IV 1)

Obrazac za upis u Centralni turistički registar (CTR)

MOGUĆNOSTI

Svima onima koji su uspjeli da zaokruže registraciju te posluju zakonito u sferi ruralnog turizma, pruža se više mogućnosti da sredstva za dio svojih ulaganja obezbijede na različite načine. 

Naravno, prva je kreditiranje kod neke od 11 poslovnih banaka u Crnoj Gori ili državnog Investiciono-razvojnog fonda (buduće Razvojne banke Crne Gore). Postoje i opcije takozvane tehničke i stručne pomoći, koje se svode na davanje potrebnih i korisnih savjeta za rad. 

Najznačajnija su, svakako, bespovratna sredstva koja dodjeljuju dva ministarstva. Tako programi podrške Ministarstva turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera podrazumijevaju refundaciju sredstava do određenog iznosa za potrebna ulaganja. Isto je i sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede koje ima na raspolaganju značajna sredstva posredstvom IPARD programa koji finansira Evropska unija. U oba slučaja, oni kojima su sredstva bila odobrena morali su da pauziraju godinu prije nego što se opet prijave na pozive za dodjelu sredstava.

Turistički podsticaji

Program podsticajnih mjera u oblasti turizma za 2024. godinu koji sprovodi Ministarstvo turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, ove godine će – prema najavama – biti aktivan od početka aprila do kraja juna. Riječ je o nizu javnih poziva za određena ulaganja odnosno poboljšanja rada kompanija i pojedinaca, a sve sa ciljem da se podigne ukupan nivo kvaliteta turističkog proizvoda Crne Gore. U okviru ovih poziva, već deceniju unazad definisana je posebna mjera, odnosno svrha pomoći koja je adresirana upravo na podizanje kvaliteta usluga u ruralnom turizmu. 

Prošle godine je za ove potrebe bilo izdvojeno 70.000 eura jednako namijenjenih kompanijama i fizičkim licima za unapređenje postojeće i uvođenje nove ponude. Prema uslovima iz konkursa, moguće je bilo dobiti do 6.000 eura odnosno do 80 odsto investicije za koju se traži podrška. Novac se mogao dobiti za nove sportske sadržaje, dvorišni mobilijar, tematske mini-parkove, uslove za boravak osoba sa invaliditetom, povećanje broja smještajnih jedinica ili kvaliteta boravka. S druge strane, sredstva se nisu mogla dobiti za otplatu kredita, kupovinu nekretnine ili vozila, pa ni troškove redovnog poslovanja.

S obzirom na nekonzistentnost u objavljivanju javnog poziva, ostaje nepoznanica da li će oni zaista biti raspisani do kraja juna i – što je još važnije – koliko će novca ovog puta biti na raspolaganju.

Za prijavu na ovakav javni poziv, potrebno je dostaviti 13 dokumenata: zahtjeve, finansijski plan, izjave vlasnika, odobrenja, potvrde o fiskalizaciji te izmirenim obavezama prema državi.

USLUGE SEOSKOG DOMAĆINSTVA

Turisti u seoskim domaćinstvima mogu dobiti najrazličitiju ponudu – od služenja hrane i pića do spavanja. Te usluge se, prema zvaničnim dokumentima, dijele na sljedeći način:

1. Pripremanje i usluživanje toplih i hladnih jela, pića i napitaka iz pretežno sopstvene proizvodnje
2. Usluživanje i degustacija vina i drugih alkoholnih i bezalkoholnih pića, kao i domaćih proizvoda iz pretežno sopstvene proizvodnje;
3. Usluge smještaja u sobama za iznajmljivanje turistima, turističkim apartmanima, katunima i kampu
4. Ostale usluge (na primjer: berba voća i povrća, ubiranje ljetine, iznajmljivanje konja za jahanje...)

Poljoprivredni podsticaji

U okviru evropskog programa pomoći IPARD, seoska domaćinstva imaju mogućnost da se do 21. maja prijave za svoj dio podrške od čak 6,5 miliona eura koliko je namijenjeno za podmjeru Podrška investicijama za razvoj ruralnog turizma.

Kako stoji u pozivu, sredstva se mogu koristiti za izgradnju ili rekonstrukciju unutrašnjih pristupnih puteva na posjed, izgradnja, rekonstrukcija odnosno opremanje objekata i nabavku opreme za obnovljive izvore energije (solarni paneli), za tretman otpada i prečišćavanje otpadnih voda. U opisu se dodaje i da je moguće ulagati u panoramske puteve, tematske mini-parkove, bazene, fitnes zone... Pojedinačni iznosi kreću se od 10.000 do 200.000 eura, a može se njima refundirati od 60 do 75 odsto prihvatljivih troškova. 

Za razliku od turističkih podsticaja, ovdje postoje i prostorna odnosno geografska ograničenja. Poziv je namijenjen onima koji će ulagati na teritorijama sjevernih opština (Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane, Andrijevica, Gusinje, Plav, Rožaje, Petnjica, Pljevlja, Žabljak, Šavnik i Plužine) ili na područjima višim od 600 metara nadmorske visine u ostatku Crne Gore. Izuzetak ispod 600 mnv učinjen je samo za poljoprivredna gazdinstva koja se bave uzgojem vinove loze na minimum pola hektara, odnosno maslina na 0,3ha.

Dug je i niz plaćanja za koja se ne može tražiti ovaj novac, a to su porezi, naknade, takse, doprinose, uvozne dažbine, zakup ili kupovina zemljišta i objekata, bankarski, sudski i operativni troškovi, polovna oprema i mehanizacija, kompenzacije, sitan inventar i objekti koji nemaju namjenu za ruralni turizam.

Da bi se prijavio na javni poziv, nosilac porodičnog poljoprivrednog gazdinstva (osoba ili firma) treba da dostavi poveći prateći dosije. Riječ je o 29 različitih potvrda i formulara sličnih onim potrebnim za turističku podršku, ali ove uključuju i biznis plan, revizije projekata, mišljenje Agencije za zaštitu životne sredine, te dokaze o poziciji – kako nadmorskoj visini, tako i udaljenosti.

STVARNOST

Iako naizgled jednostavna, procedura prvo za registraciju poljoprivrednog gazdinstva, a zatim i za seosko domaćinstva predstavlja veliki izazov za sve one koji žive na selu i žele da prihoduju bar malo više upravo kroz turističku djelatnost. I već je to prvi korak zbog kojeg mnogi odustaju od ruralnog turizma.

Prema riječima onih koji su počeli njime da se bave, drugi veliki udarac bila je elektronska fiskalizacija. Uz najavljeno prijavljivanje gostiju koje će se uskoro takođe odvijati elektronskim putem, te činjenicom da operateri mobilne telefonije svojim signalima pokrivaju naselja, ali ne i udaljene predjele, teško se mogu u potpunosti zadovoljiti svi neophodni uslovi za rad. Ne smije se zaboraviti ni to da rad na selu traje 24 sata, te da svako odsustvo predstavlja veliki gubitak za cijelo domaćinstvo. 

Ako uzmemo u obzir i to da je većina onih koji žele da se posvete ruralnom turizmu slabo obrazovana, da im elektronske komunikacije predstavljaju pravi izazov, te da su troškovi za obezbjeđivanje konkursne dokumentacije nekada vrlo visoki zbog čestih putovanja u gradove, postavlja se pitanje: kome su ovi pozivi namijenjeni? Oni kojima bi taj novac zaista bio potreban, teško mogu uložiti svoj novac i vrijeme samo u nadu da će jedan dio tih troškova biti nadoknađen. Ali zato oni koji su, zahvaljujući velikom početnom kapitalu u vidu novca i srednjoškolske diplome, imali mogućnost da se pozicioniraju u ruralnom turizmu, vrlo lako mogu sebi obezbijediti još sredstava. 

Iz krajnosti u krajnost – jedni ostaju bez novca koji bi im obezbijedio drugačiji život i rad, dok drugi dobijaju još više a da pritom ne moraju nikada ni otići u udaljena sela koja su sami napravili od nekoliko montažnih, drvenih kućica. Zaista je vrijeme za pomoć onima koji pomoć ne traže, ali svi znamo koliko im znači!

Tekst je urađen u sklopu projekta koji je finansiran iz Fonda za pluralizam.