- Prvi put smo došli u Crnu Goru u avgustu, 2015. godine. Moj suprug Ian zadužen je za flotu usidrenu u Porto Montenegru. To je bio razlog zašto smo donijeli odluku da napustimo Francusku i preselimo se u Crnu Goru. Na početku, živjeli smo u kući iz snova – u Bigovi, na samo 50 metara udaljenoj od mora. Tad je mom sinu bilo 11 godina, provodio je vrijeme sa ribarima i unaprijedio svoje ribolovne vještine. Oboje moje djece pohađaju Knightsbridge školu, pa smo se nakon tri godine života u Bigovi preselili u Tivat kako bi oni češće viđali svoje prijatelje i na kraju krajeva – bili samostalniji.
- U avgustu će biti pet godina od kako smo u Crnoj Gori. Moj suprug i dalje radi u istoj floti, a ja volontiram za Ecom – nevladinu organizaciju sa sjedištem u Kotoru, a čija je glavna djelatnost zaštita životne sredne. Ecom (www.ecom.org. me) predstavlja nacionalnu nevladinu Fondaciju za obrazovanje o životnoj
sredini (Foundation for Environmental Education) u Crnoj Gori. Sa kolegom Sašom Krajovićem radim na razvoju programa Green Key (www.greenkey. global), a GK je eko-znak koji se dodijelio preko 3100 ustanova u 57 zemalja širom svijeta. To je trenutno najveći globalni eko znak za turističke smještaje (hotele, male smještaje, restorane, konferencijske centre i kampove) i ima nacionalnu organizaciju koja je zadužena za administraciju u svakoj zemlji učesnici. Koordinišem projekat i vršim reviziju različitih objekata koji žele biti dio programa. Poboljšanje poslovanja i same izgradnje turističkih objekata efikasan je način zaštite fantastične životne sredine kakva je Crna Gora, a takođe i komuniciranje najboljih praksi koje su jednostavne za upotrebu turističkim radnicima.
- Kada smo prvi put došli u Crnu Goru, bila je sredina januara 2015, hladno i kišovito vrijeme. Iznajmili smo kuću blizu Stoliva iako je bila prepuna vlage i nije bila naročito lijepa – ali imala je pogled koji je oduzimao dah. Vozili smo se zalivom i uprkos lošim vremenskim uslovima, cijela porodica se zaljubila u crnogorsku obalu, pa smo tako donijeli i odluku da se preselimo ovdje u ljetnjim mjesecima. Volimo prirodu, pa nas tako Crna Gora nikada nije razočarala. Srećna okolnost je što smo u mogućnosti da crnogorsku obalu istražujemo iz čamca, otkrivamo život na selu, planinarimo, bavimo se ribolovom. Nikada se nećemo zasititi nevjerovatnih pejzaža i predivne prirode. Pet godina kasnije – još uvijek imamo mnogo da otkrijemo, naročito na sjevero-istoku Crne Gore i u susjednim zemljama.
- Došla sam iz Marseja, sa juga Francuske i priznajem da se mediteranski stil života ne razlikuje mnogo od ovog na Jadranskom moru, i to u pogledu hrane, klime, poslovnih i dnevnih rutina. Takođe, mentalitet je sličan, nema puno razlike između Latina i slovenskih naroda, a i mi smo sami po sebi navikli da živimo među ljudima sa različitim pogledom na svijet.
C.M: Šta Vam nedostaje kod nas, a to ste imali u Francuskoj?
- Jug Francuske je mnogo prostraniji i naseljeniji, što samim tim znači i više poslovnih prilika, uz neizostavne internacionalne kulturne događaje kao što su koncerti, pozorišne predstave, umjetničke izložbe. U radnjama se takođe mogu pronaći proizvodi koji
nijesu dostupni u Crnoj Gori, pa često idemo do Hrvatske da bismo ih pronašli. Mada, kada nam nije sve dostupno, tako i naučimo da cijenimo stvari.
Nevjerovatna mala zemlja u kojoj stalno otkrivaš nešto novo, sa bujnim selima, pejzažima koji oduzimaju dah, različitim zabavnim aktivnostima i odličnim strateškim položajem.
C.M: Koje su najveće i osnovne razlike u načinu života u Vašoj domovini u odnosu na Crnu Goru?
- Tivat je mnogo sigurniji grad od bilo kojeg drugog fancuskog grada slične veličine. Moja djeca od malih nogu sama šetaju Tivtom, a nikada se nijesmo zabrinuli
za njih. Život u Crnoj Gori je mnogo mirniji od onog u Francuskoj, imamo dosta više vremena za druženje sa porodicom i prijateljima. Život u Francuskoj je mnogo užurbaniji u pogledu saobraćaja i razdaljina koje je potrebno preći.
C.M: Da li je crnogorski narod pristupačan i ljubazan u odnosu na strance? Da li je jezik barijera pri komunikaciji?
- Ne možemo generalizovati, jer su ljudi drugačiji. Rekla bih da su Crnogorci na prvu loptu dosta hladni, a mogu biti i sumnjičavi. Pretpostavljam da je tu
prvenstveno riječ o jezičkoj barijeri, tako da kada jednom prolomiš led sa nekoliko riječi na crnogorskom – tako se i oni raskrave. Mislim zapravo da je svuda ista
situacija, čim pokažeš interesovanje za kulturu i običaje domaćina, bićeš lakše prihvaćen.
C.M: Kako opisujete najkraće Crnu Goru ljudima koji je ne poznaju?
- Nevjerovatna mala zemlja u kojoj stalno otkrivaš nešto novo, sa bujnim selima, pejzažima koji oduzimaju dah, različitim zabavnim aktivnostima i odličnim
strateškim položajem.
C.M: Šta je to čime treba da se ponosimo – šta treba posebno da čuvamo?
- Crnogorci bi trebalo da se ponose nevjerovatnim okruženjem i da se žestoko bore ne bi li ga zaštitili od graditelja i monstruoznih građevina koje će kad-tad otjerati turizam.
C.M: Kako izgleda jedan Vaš „običan dan“ ovdje?
- Vodim djecu u školu, vraćam se u našu novu kuću odakle i radim, ponekad izađem na ručak sa prijateljima ili suprugom ukoliko je u gradu, preuzimam djecu iz škole i vodim ih na njihove sportske i umjetničke aktivnosti, volim da završim dan sa pogledom na zalazak nad Bokokotorskim zalivom sa naše terase.
C.M: Kako provodite slobodno vrijeme?
- U slobodno vrijeme volim da planinarim, radim jogu, sređujem baštu i družim se sa prijateljima.
OMILJENE LOKACIJE U CRNOJ GORI
1. Skadarsko jezero koje mijenja boju pri svakoj posjeti, uvijek otkrijem i nove vrste ptica, nova ušuškana sela u okolini jezera.
2. Ada Bojana - njena plaža, zalasci, lagana atmosfera.
3. Put uz serpentine, između Kotora i Njeguša, sa pogledom na Kotorski i Tivatski zaliv, kao i iznenadni pogled na otvoreno more.
4. Nacionalni park Durmitor i Žabljak, šetnje sve do predivnih vrhova i litica, šetnje kroz šumu oko jezera, branje pečuraka
5. Kanjon Tare za splavarenje i ribolov.
6. Stari grad Kotor ali izvan sezone kada se gubiš po srednjevjekovnim stazama sve do tvrđave i na kraju jedeš svježu ribu u zalivu.
C.M: Jeste li gurman, šta Vi posebno volite od naše hrane?
- Uživam u crnogorskoj hrani poput gulaša, jela ispod sača, teleće supe, sarme i kačamaka. A tu su i primorska jela poput svježe ribe na žaru, salata od hobotnice, mušlje na buzaru i kupus salata.
C.M: Imate li neke omiljene restorane u Crnoj Gori i koji su?
- Grispolis u Bigovi zbog njihove svježe morske hrane koju svakodnevno lovi Nikola, vlasnik restorana. Zatim Conte u Perastu zbog savršene lokacije tačno
naspram ostrva Gospe od Škrpjela. Bevanda i La Roche u Tivtu zbog svježe hrane, raznovrsnog menija, ljubazne i brze usluge. Naravno, tu je i omiljeni Bonjour koji nudi raznovrstan dnevni meni sa bezglutenskom i vegetarijanskom hranom.
RAZGOVARALA: SANJA GOLUBOVIĆ
FOTOGRAFIJE: PRIVATNA ARHIVA
.jpg)
-100x100-rez.jpg)
.jpg)