O Crnoj Gori

Ovako su nam stranci u Crnoj Gori govorili... 

Desetine stranaca, iz mnogih zemalja svijeta, sa svih kontinenata, bili su naši „gosti“ u rubrici „Stranac u Crnoj Gori“. Opisi Crne Gore i života u njoj, razloga zbog kojih su se opredijelili da žive ovdje, iako to mnogi od njih prvobitno nijesu imali u planu, su karakteristike ove zemlje. Istinske i iskrene. I poučne. Izdvajamo, u ovom jubilarnom broju, neke od naših stranaca i njihove izjave o Crnoj Gori... Da se podsjetimo.

Holanđanin, Paul Wennekes

Živim svoj srećni život u Crnoj Gori

Holanđanina Paula Wennekesa posao novinara izvještača i potraga za istinom vodili su u mnoge zemlje svijeta, najčešće lošim povodima... Posao ga je prvi put doveo i na Balkan i u Crnu Goru 70-ih godina. No, nakon prvobitnog utiska o našoj zemlji, sljedeći dolazak je bio privatni - potraga za ljepotom življenja. Uradio je to nakon traumatskog iskustva u posljednjoj godini rata na Kosovu i jedne tužne misije povodom velikog zemljotresa u Turskoj, odakle je izvještavao. 2001. godine donio je odluku da ubuduće piše samo o lijepim stvarima i da objasni ljudima koliko je lijep ovaj svijet. Svoj mir nalazi kod nas i s nama u Crnoj Gori đe, kako kaže, živi punim životom! Njegova supruga Marianne van Twillert je Holanđanka koju je upoznao u Crnoj Gori. Ođe je našao ljubav života i počeo novi život koji obožava. Poznaje i zna da opiše ljepotu Crne Gore bolje od većine njenih građana, ali i da uživa u njoj ljepše od njih. Zato on svojim Holanđanima svoju Crnu Goru bolje opisuje i hvali od nas samih. Paulova životna priča je nama čista inspiracija, baš kao što je njemu život ođe.

 Paul Wennekes

- Pokušavam da ubijedim ljude u sve mogućnosti kojih ovdje ima: kitesurfing? Mountain biking ili hiking kroz usamljene predjele? Kupanje na Mogren plaži? Šetnja duž beskrajne plaže Ade Bojane? Hodanje na krpljama na Bjelasici? Skijanje na Žabljaku ili penjanje na jedan od planinskih vrhova Durmitora? Brodska vožnja na Skadarskom jezeru uz gledanje pelikana i kormorana?

Na vrhu Prutaša sam osjetio najveći udar adrenalina. Godinama sam koristio tu planinu kao neki prepoznatljiv znak u svojim pričama i knjizi. Godinama sam stajao u podnožju tog brda i bio fasciniran njegovom prosto brutalnom ljepotom. Istorija od više hiljada godina skupljena u rebrima ovog brda. Oduvijek sam želio da ga savladam. Zajedno sa svojim sinom popeo sam se prije nekoliko godina na vrh. Bilo je kako sam i očekivao, suviše lijepo da bih to opisao. A kad me ljudi pitaju zašto, mogu samo da kažem: Idi, popni se i doživi to!

Živimo kao Crnogorci, osjećam se ustvari više Crnogorcem nego Holanđaninom. Zašto? Ovdašnja kultura, priroda i ljudi više odgovaraju mom karakteru i mom načinu razmišljanja. Istina, rodio sam se u Holandiji, ali još kao mlad čovjek otišao sam i živio sam dvanaest godina u inostranstvu, a nakon povratka u svoju rodnu zemlju više nisam mogao da se naviknem. Da, srećan sam svojim životom u Crnoj Gori!

Amerikanac Brit Boone

Crna Gora je gostoprimstvo veće od života

Brit Boone, Amerikanac iz Oklahome je došao u Crnu Goru poslovno 2012. godine. Fasciniran ljudima, kulturom, ljepotom prirode donosi veliku odluku: da se sa suprugom i dvoje djece preseli i živi u našoj zemlji, ali i da pokrene biznis koji promoviše Crnu Goru kroz modularni booking za turiste koji žele da iskuse čari Crne Gore u kategorijama kao što su boravak u seoskim domaćinstvima, aktivni odmor, avanture i avanture od katuna do katuna. Porodica Boone živi u Podgorici, ali naša sela su njihova fascinacija. Iz svake Britove rečenice o Crnoj Gori pršti ljubav, nevjerovatno poznavanje naše zemlje, običaja, kulture i mentaliteta ljudi koje obožava i čiji jezik govori sve bolje i bolje. Ono što kaže nikad nije radio u Americi a kod nas je naučio je da pomaže pri pečenju rakije.

Brit Crnu Goru opisuje tako lijepo i poetično da bi ga mi Crnogorci mogli citirati s ponosom.

 Brit Boone

- Ono što me zadržava u Crnoj Gori je isto ono što me je dovelo ovdje. Mislim da je priroda na Balkanu toliko lijepa da oduzima dah. A onda i, na primjer, volim mantru “sve može”. Ovo je divna i definišuća osobina crnogorskog naroda. Ova se fraza baš ustalila u mom rječniku i često je koristim. Iako sam uvijek bio onaj koji rješava probleme, mislim da ovaj samouvjereni, gotovo nonšalantni pristup koji lokalno stanovništvo ima prema svemu je veoma osoben. Ovdje je suštinski važno zadržati i “samo polako” i “sve može” pristup da bi se uklopilo u kulturni ritam. A u svijetu koji ubrzava svoj ritam i bori se sa raznim preprekama, ovaj crnogorski pristup nudi zaista nešto posebno.

Preseljenje u Crnu Goru je bilo definitivno velika odluka. Moja supruga i ja smo avanturisti u srcu pa ideja da živimo na nekom drugom mjestu na 2, 3 ili 4 godine nije bila tako teška kao kada donosite neke dugoročne životne odluke. Shvatili smo da je predivna priroda veoma značajna za nas lično. Takođe, osjećali smo da imamo priliku da započnemo održivi biznis a da istovremeno radimo nešto dobro za crnogorski narod.

Crna Gora je drugačija iz više razloga. To su planine koje se spuštaju do mora. To su sela i stogovi sijena. To su njene planine posute katunima. To je i činjenica da je 90% hrane koja se nudi upravo iz tog domaćinstva ili sela. To je gostoprimstvo veće od života. Crna Gora je iskra dobrote u Narniji ili drugoj nekoj zemlji iz bajke.

Finkinja Kirsi Hyvaerinen

Život koji se ne može kupiti

Kirsi Hyvaerinen je bila angažovana kao Senior Specialist za putovanja, odmor i turizam 2003. godine prilikom procesa izrade Masterplana za naše Ministarstvo turizma što joj je i bila prva konekcija sa Crnom Gorom uživo. Od 2006. godine stalno boravi u Crnoj Gori. Odlučila je i da ostane kod nas, i to u svojoj kući na sjeveru Crne Gore, đe provodi sate u kancelariji, na Skajpu, komunicirajući sa cijelim svijetom ali i đe živi autentičan seoski život, život ljubitelja prirode, njenog odanog zaštitnika, ali i svjetskog promotera. Kirsi mi prisvajamo, što je nama Crnogorcima svojstveno, a kako i ne bi kad je odabrala Crnu Goru za svoje omiljeno polazište po svijetu već preko deceniju, a i upoznala je i zna je bolje no mnogi Crnogorci. Zaljubila se u prirodne ljepote Crne Gore na prvi pogled, a one su je i zadržale kod nas jer kaže ima ovdje sve što joj je mnogo važno – život koji se ne može kupiti. Nakon dugogodišnjeg profesionalnog angažmana za naše Ministrastvo turizma i NTO, 2013. godine je odlučila da nastavi posao kao nezavisni savjetnik, nastavljajući saradnju sa Crnom Gorom, ali i regionom, kao i internacionalno. 

 Kirsi Hyvaerinen

- Nakon mojih posjeta preko 20 zemalja i života u Evropi u velikim gradovima i na selu, na prvi pogled sam se zaljubila u prirodne ljepote Crne Gore - a ko i ne bi? Arhaični ritam i način života na katunima Sinjavine - jednog ljeta imala sam sreće da provedem tamo 14 dana sa porodicom Mijatović. Gdje god da odete, svijetlo u ovom kraju ima sebi svojstven kvalitet i svakog dana je drugačije - san svakog fotografa po mom mišljenju.

- Za nekoga ko dolazi iz Finske, mnogo mi znači prostor, mir, čist vazduh, divlje vode, planine, primorje... i to u svim godišnjim dobima. Sve su to stubovi kvalitetnog života koji se ne može kupiti.

Citirajući finskog novinara Helsingina Sanomata (glavne dnevne novine) koji je, kad je bio u Crnoj Gori, napisao: “Planine su “zen” a obala je “bling”.

Zato sam odlučila da živim na sjeveru Crne Gore.

Njemac Michael Bader

Ođe nikad nije dosadno

Njemac Michael Bader je prvi put u Crnoj Gori bio 2005. godine. Došao je tad na odmor i nije mnogo znao o našoj zemlji, ali pamti da je na graničnom prelazu Debeli Brijeg  još uvijek bila tabla s natpisom „Wilkommen in Jugoslawien“. Već naredne godine kupuje stan u Baru, a potom i objekat u uvali “Utjeha“ đe je izgradio apartmane za goste. Nakon 35 godina života u malom njemačkom gradu na rijeci po imenu Ransbach, u blizini mjesta Koblenz, ostaje 2006. godine da živi kod nas na moru. Bavi se turizmom, ekologijom, humanitarnim radom, fotografisanjem... sviđa mu se da živi ođe i voli što živi u Crnoj Gori.

 Michael Bader

- Kad sam tražio stan za sebe, obilazio sam cijelu Crnu Goru da bih našao nešto što mi se sviđa. Tad, te 2006. godine, nije bilo mnogo novih zgrada, niti velike ponude stanova u dobrom stanju. Posljednjeg dana moje potrage sam našao stan u kome se sad nalazim. Iako objekat nije bio završen, stajavši na njegovom krovu vidio sam more – meni je tad sve bilo jasno. To je to. Ne mogu da živim u betonskom okruženju, a ođe je samo zelenilo i plavetnilo mora oko mene. Ni plaža na Utjehi nije pretrpana, voda je bistra i čista, vijori se Plava zastavica...

Ukratko: Mi živimo tamo đe drugi dolaze da odmaraju.

Ipak me najviše fasciniraju ljudi u Crnoj Gori. Nikad nijesam osjetio da nijesam dobrodošao u Crnu Goru. Nikad se nijesam osjećao nesigurno u Crnoj Gori, iako u početku nijesam znao jezik pa je komunikacija bila teška. Nijesam siguran da li se stranci u Njemačkoj tretiraju tako prijateljski. To što me prijatelji zovu „Barski Njemac“ ja to vidim kao svoj domaći "brend". Kao što postoje "barske mandarine" tako sad postoji i „Barski Njemac“.

Italijan Ruben Vergara Meersohn

Ovdje je vrijeme beskrajno

Ruben Vergara Meersohn je Italijan rođen u Modeni, čiji je otac rođen u Čileu a majka u Libanu. On je već sa 16 godina radio u Australiji u tamošnjoj drugoj najvećoj prevodilačkoj kompaniji, a potom u Ujedinjenom Kraljevstvu radio za Investicionu banku. Sa nepunih 20 godina je došao u Crnu Goru. Plan mu je bio da bude “kapitalistički nomad” i da se svake godine seli u drugu zemlju. No, pri susretu sa našom zemljom odustao je od te zamisli. I evo ga 8 godina tu u Budvi gdje je upoznao suprugu Ruskinju sa kojom je dobio dvoje djece i gdje živi srećan porodični i uspješan poslovni život i ne pada mu teško što radi 15 sati dnevno svaki dan, jer mu se lako odmoriti u Crnoj Gori gdje mu je sve blizu i životni stil mu je opušten i u potpunosti u “polako” stavu.

- Najbolje opisujem Crnogorce kao luk: morate oguliti nekoliko slojeva prije nego što nađete veliko srce. Ljudi na Balkanu mogu djelovati hladno, ali su među najtoplijim koje sam sreo. Po mom iskustvu, oni su isprva veoma rezervisani, ali brzo možete postati dio njihove proširene porodice. Lično, u Crnoj Gori sam imao vrlo “glatko slijetanje”, morali smo zaposliti nekoliko ljudi čim smo se preselili a dvoje od njih su mi postali vrlo bliski prijatelji, upoznali su me sa svim svojim prijateljima, a kasnije sam počeo sretati stotine ljudi nasumično na ulici, u supermarketu, u teretani, na fudbalu… Danas imam više prijatelja u Crnoj Gori nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu i komunikacija nikada nije bila prepreka. Sklon sam učenju novih jezika, ali u Crnoj Gori sam otkrio da većina ljudi govori italijanski zahvaljujući RAI-u, ili španski zahvaljujući TV novelama, ili možemo naći zajednički jezik na engleskom. Iako nikada nijesam učio crnogorski, mogu razumjeti gotovo sve i voditi osnovni razgovor, što je sve što mi je potrebno da komuniciram s rijetkim ljudima koji ne govore drugi jezik.

 Ruben Vergara Meersohn

Glavni razlog ponosa za crnogorski narod treba da bude izvanredna priroda, mislim da slogan “Divlja ljepota” vrlo dobro to opisuje i nema mnogo zemalja koje se mogu porediti sa znamenitostima kojima se možete diviti dok se recimo vozite zemljom.

- Vjerujem da je izbor Crne Gore kao zemlje prebivališta uslovljen činjenicom da su moje osnovne vrijednosti vrlo slične domaćim navikama, volim da provodim vrijeme na otvorenom, živim opuštenim tempom i stilom bez stresa. U Crnoj Gori sam se odmah osjećao kao kod kuće i nije trebalo dugo da se naviknem na mentalitet i klimu, posebno zahvaljujući prijateljstvima koja sam razvio. Nešto što me je iznenadilo je da se čini da je vrijeme beskrajno. Dok sam živio u Londonu mogao sam svaki dan birati samo jednu aktivnost, a ovdje mogu imati petnaest sati radnog dana, plivati u moru, provoditi vrijeme sa djecom i imati romantičnu večeru sa suprugom u istom danu.

Autralijanac Scott Perry

Živim svoj savršen život u Crnoj Gori

Scott Perry je Autralijanac koji je iz svoje domovine odsutan već skoro dvije decenije jer ga je posao konsultanta odveo na razne strane svijeta... Mnogo vidio, mnogo proputovao i dalje putuje ali već desetak godina se skrasio, i za mjesto prebivališta izabrao Crnu Goru. Za odluku su bili presudni vanredna priroda, gostoprimni ljudi, mogućnost organizovanja života kakav želi i uz to, da radi ono što voli – turistička promocija prirodnih ljepota. Interesuje ga lokalna istorija i kultura, pa ih proučava, ali i sakuplja stare spise, karte, knjige… Prešao je oko 90% puteva u Crnoj Gori, popeo se na većinu glavnih planinskih vrhova, zna da uživa u ljepoti ove zemlje, odlično je poznaje i zato zna da je promoviše. Ima svoje seosko imanje, uzgaja organsku hranu i čak je zasadio i svoj vinograd…

 Scott Perry

- Ovdje možete pronaći djelić svake evropske zemlje. Za mene ne postoje dva ista dana! Uvijek postoji novi izazov, prilika ili problem za rješavanje. Oduševljava nas crnogorska strast, gostoprimstvo i otvorenost ljudi. S druge, loše, strane, gosti su razočarani količinom smeća koje se odbacuje u rijeke i pored puta. Mislim da se stvari počinju poboljšavati, ali ima još jako puno toga da se uradi. Crna Gora mi nedostaje svaki put kad smo udaljeni, ma koliko to bilo i nadam se (uz podršku lokalne zajednice) da ovdje možemo ostati zauvijek.

Ruskinja, Katya Logunova

Crna Gora je mir i ljubav

Ruskinja Katya Logunova je model i fotograf koja je Crnu Goru vidjela prvi put 2014. godine, turistički, a kad joj se nakon nekoliko godina vratila, iako nije imala plan ni namjeru da ostane – ostala je da živi u našoj zemlji. Bilo je to kao i svako zaljubljivanje, neplanirana fascinacija i prelijepi osjećaj pripadnosti, osjećaja ispunjenosti, inspiracije i nadahnuća za novi početak... Ova zemlja je nju odabrala, ona ovu zemlju, a obostrana ljubav je najjača. O Crnogorcima ne mođe da govori u trećem rodu “oni”, prosto joj je prirodno da kaže “mi”. Živi u Tivtu, ali cijela Crna Gora je njen novi dom, tako je osjeća i vidi, a njene fotografije su ispričana emocija o mjestima širom Crne Gore... Kaže odmah se zaljubila u Crnu Goru i za sve joj uzvraća promovišući je s ljubavlju.

Katya Logunova

- Primijetila sam da kada odgovoram na pitanja o Crnogorcima, osjećam težinu i neku barijeru kada pišem "oni" i obraćam se u trećem licu množine, jer se stvarno osjećam kao da im pripadam. Bila sam iznenađena što ljudi koji žive u tako sunčanoj zemlji toliko cijene sunce. Crnogorci vole da šetaju i provode vrijeme sa porodičnim prijateljima, sjede i druže se kod kuće. Vremenom sam počela po istoj formuli,  da “hvatam” svaki sunčani dan i pokušavam da se opustim i dozvolim sebi da isključim mozak najmanje pola sata uživajući u suncu. Takođe, vrlo brzo sam usvojila i način komunikacije. Crnogorci su veoma otvoreni i ljubazni ljudi, sa strpljenjem i razumijevanjem prema drugima, i što je najvažnije, prema sebi. Pokušavam da im odgovorim na isti način. Zaista vjerujem da je to tajna srećnog i mirnog života. Samo polako.

Iskreno volim ovu zemlju... a kada nešto volite, želite da znate svaku malu stvar u vezi nje, tako da sam uvijek pokušavala da govorim na crnogorskom, čak i kada sam znala samo desetak riječi. Stvarno mi se dopada crnogorski jezik, za mene je jednako lijep kao i za crnogorski narod. I, naravno, smatram to nekom vrstom poštovanja prema zemlji u kojoj živite.

Engleskinja Carrie Mathieson

Ovdje možete izabrati život kakav želite

Carrie Mathieson direktorica službe za kadrove Luštica bay, prije 13 godina je kupila ruinirani objekat starog mlina za masline na poluostrvu Luštica gdje je izgradila svoj dom u kome živi već 7 godina.  Došla je da “baci pogled” na ovu zemlju i odmah odlučila da ostane. Osvojila je, kako kaže toplina ljudi, ljepota života, jedinstvenost, oštra obala, kristalno plavo more ljeti i ljuto nebo zimi... Njen život u Crnoj Gori je u potpunosti drugačiji od pređašnjeg, uživa u svakom pogledu i slobodnom minutu... kaže da je mnogo bliža sebi i srećnija osoba i ne planira da ide odavde jer Crna Gora je sad njen dom.

- Crna Gora je fenomenalna zemlja - pristrasna sam, znam, ali uistinu ona je jedinstveno mjesto.

Carrie Mathieson

Ponosite se time što živite u najveličanstvenijoj okolini, koji bi trebalo da čuvate. Ponosite se na specifičnost i neobičnosti života ovdje, na sve jednostavne stvari koje su vam ovdje dostupne, a koje su se izgubile u svijetu, na činjenicu da planine koje okružuju Boku poprimaju ružičastu boju u suton, na smisao za humor koji imate - na ljubav prema životu.

U potpunosti sam fan mora, ali Crna Gora je nevjerovatan spoj različitih krajeva. Odvezite se do Durmitora i naći ćete se u ambijentu koji je poput mjeseca! A onda, tu su i proklete planine ili Prokletije na granici sa Albanijom - oduzimaju dah na pogled no previše za mene da bih se popela na njih.

Ljeti, imate Skadarsko jezero, netaknuto i nevjerovatno ako ste raspoloženi za dan na jezeru uz kajaking ili piknik u društvu kornjača i po kojom časnom sestrom. Zimi imate skijanje, planinarenje, alpinizam ili jednostavno uživanje u drvenoj kolibi uz kamin. Vikendi su vrijeme kada vam je sve ovo dostupno i možete imati luksuzno ili prirodno iskustvo, po želji. Ja sa curama imam nešto što zovemo “Girls Weekends” kada idemo na rafting, pješačenje, probanje vina ili kajaking.

Ako su spa centri ono što volite, ili jahte i potpuni ugođaji, Crna Gora je mjesto za vas! Možete dobiti luksuza koliko želite i kraljevski tretman.

Kubanka Viviana Zec

Kubanka, naša snajka, turistički vodič po Crnoj Gori

Kubanka Viviana je u Crnu Goru došla zbog posla 2009. godine no, kako ona kaže, Kupid je odradio svoje i desila se ljubav. Udala se i zasnovala porodicu u Budvi. Bila je top model - manekenka na Kubi, uveče je šetala modnim pistama, a prije podne radila kao kuvarica u jednom hotelu. U Crnoj Gori sada radi kao turistički vodič. Voli svoj život u Crnoj Gori i prilagodila se promjeni, ali joj nedostaju kubanski ples i pjesma, jer, kaže, ovdje se ljudi teže usuđuju da plešu i pjevaju, tek nakon dvije - tri rakije, a na Kubi je to način života i ne treba im poseban razlog za veselje…

-  Ono što me najviše fasciniralo u ovoj zemlji osim mog muža, jer ljubav je bila ono što me zadržalo da ostanem ovdje, to su njeni ljudi. Ono što je najprivlačnije u nekoj zemlji je upravo gostoprimstvo njenih stanovnika. Ja volim i sjedenje u kafiću i slušanje priča baka i djedova, volim taj njihov način života, zovu me “snaja”, govoreći mi da sam već dio njihovih života, to je meni ta najljepša i najšarmantnija Crna Gora.

 Viviana Zec

Crnu Goru opisujem kao biser skriven u moru za kojim uporno tragaju ronioci dok ga ne pronađu, a kada se to dogodi, očarani su njegovom beskrajnom ljepotom. Biser o kojem svi pričaju, ali ne znaju kako doći do njega, ali uvjeravam vas da svi koji su imali privilegiju vidjeti ga ostaju u želji da ga ponovno posjete. Tako ja opisujem našu Crnu Goru.

Najviše volim budvansku rivijeru, ljetnje šetnje po Starom gradu, kada čujem zvuke violina ili gitara, pjesmu ljudi… to je moj svijet. Teško je to riječima opisati. Treba doći u Budvu i sve to doživjeti i osjetiti. Vjerujem da se nećete razočarati, u to sam sigurna. Ali ovo se ne odnosi samo na Budvu gdje je moj dom, već na cijelu Crnu Goru.

Inače, kad kažem da sam s Kube svi se nekako raduju i pričaju mi da žele da posjete moju zemlju, ja bih bila srećna zaista da pokažem svoju zemlju, da im budem vodič na Kubi. Sigurna sam da bi se Kuba dopala svima koji je još nijesu posjetili.

Izuzetno sam lijepo primljena u Crnoj Gori kao strankinja i uklopila sam se u crnogorsko društvo, zadobila sam povjerenje, stekla prijatelje, imam lijep život ovdje.