Odlučila da radi na katunu jer s diplomom fakulteta nema posla

Kako Danka Šekularac sa porodicom razvija seoski turizam

Domaćinstvo Šekularac će vam pružiti malo drugačije iskustvo u odnosu na ona koja su smještena u selima. Nalazi se u katunu Suvodo, nadomak Nacionalnog parka Biogradska gora, kada se dolazi sa beranske strane.

Zašto se katun zove Suvodo niko ne zna, jer je pun vode. Baš zbog te vode, ovdje se odvajkada smještaju stočari, a među njima i porodica Šekularac iz beranskog sela Lužac. Osim stočarstva, zbog kog svako ljeto provode ovdje od davnina, u posljednjih nekoliko godina katun im je važan i zbog turizma. Idealna lokacija, blizina nacionalnog parka, ali i lijepi pristup Bjelasici i njenim ledničkim jezerima čine ovo mjesto atraktivnim za turiste. 

Inicijator i pokretač biznisa - Danka Šekularac

VRATILA SE SELU

Incijator i pokretač biznisa je Danka Šekularac, koja se nakon završenog fakulteta i nemogućnosti da nađe posao u struci vratila selu. Mlada junakinja naše priče, tu je mogućnost prepoznala i zajedno sa porodicom se otisnula u turističke vode, veoma uspješno vodeći ovaj posao već pet godina. 

Često možete vidjeti Danku da uskim putem ka Suvodolu vozi kamion natovaren sijenom, sa šeširom i dugim lakiranim noktima. Danka, njen brat Mirko, ali i roditelji su bili zainteresovani i taj posao je krenuo. 

Danka je pripadnica nove generacije, prisutna je na mrežama, prati tehnologije, a voli da se dotjera, našminka i veče provede po beranskim kafićima, kao i njeni vršnjaci. Voli zimi da skija, putuje i saznaje, voli da ,,visi" po instagramu. 

Završila je Danka fakultet prije nekoliko godina i nadala se poslu, kao i svi mladi ljudi. Konkurisala, pokušavala, poneki posao na kratki rok i dobijala pa opet bila bez posla. Govori nekoliko jezika, vrijedna i brza, mislila je da neki posao nekako sleduje, da ga zaslužuje diplomom i pameću, odgovornošću i vrijednim radom. Ali, nije ovo Njemačka, takve su priče rijetke. Kako su joj roditelji bivali na katunu, a Danka, najmlađa od njihovo četvoro djece, nekako po inerciji zadužena da im pomogne kad treba, često je bivala na katunu kad su veliki radovi.

Kako ističe za časopis Caffe Montenegro, nije joj teško da progovori na sastancima i skupovima, ukaže na nešto što je pogrešno, što je ometa u radu. Nema straha da priča, nema dilemu da li treba da govori, zna šta joj smeta, a šta joj treba i otvoreno o tome priča.

Iako se imanje ne vodi na nju, i sjutra kad se uda ona će ga ostaviti i možda morati na nekom drugom mjestu da krene od nule, predano radi na razrađivanje biznisa. 

Glavna djelatnost Šekularaca je poljoprivreda, a zadnjih pet godina su počeli da se bave i turizmom. Danka naglašava da država malo pomaže i da za razvoj ovog vida turizma postoji niz barijera. 

- Problema ima, ali se borimo. Država nekad pomogne, onda zataji, može to mnogo bolje. Trebalo bi malo puteve da nam poprave, ne mora asfalt, samo da mala auta mogu nesmetano da prolaze - tvrdi Danka.

Stranci pomažu u radovima

Mladi ljudi iz različitih zemalja Evrope vole da istraže svaki kutak imanja. Vole da pomognu u radovima. Jedni se igraju sa Badijem, Dankinim psom i zaštitnim znakom imanja, drugi jure pijetla da ga uslikaju kočopernog, treći se izležavaju na suncu i odmaraju nakon dugačke šetnje po Bjelasici, a Dankina majka Rada, obilazi jedno po jedno da im posluži domaći sir, okrijepi domaćim sokom, sve koreći kćerku: 

- Ova su đeca umorna, gladna i žedna - često kaže majka Rada. 

Danka se smije, pušta majku da nutka goste nečim što im neće naplatiti, što ne ulazi u cijenu, ali ulazi u utisak i iskustvo na farmi, jer sa katuna niko nikad nije otišao gladan i žedan i ta se tradicija njeguje kod Šekularaca. 

Stoku izdižu u maju i u katunu su do kraja oktobra. 

- Tada sve selimo u naše beransko naselje Lužac zajedno sa svim životinjama - selimo konje, krave, svinje, patke, pčele, koke, psa, mačku, male teliće... Svega imamo, a najmanje odmora. Od mliječnih proizvoda proizvodimo sve. Kosimo travu, imamo veliku baštu i sve što može da rađa. Dolje u gradu imamo plastenike, voćnjake... sve što treba za nas i turiste. Proizvodimo i rakiju, sokove, džemove, ajvare, turšiju... Uglavnom je to porodičan biznis. Radimo ja, majka, sestra i brat jer ovu vrsta biznisa je nemoguće razviti ako nije porodičan i ako ne radimo svi zajedno. Pojedinac teško može da dođe do nekih rezultata - poručuje Danka. 

U jednom danu mogu da ugoste 10 do 12 gostiju i toliko može i da prenoći. Ponosna je na to što ništa ne kupuju iz marketa nego je sve domaće i to je ono što i privlači goste koji često dolaze po preporuci. 

- Prenoćište možemo da pružimo za 12 osoba. Toliko možemo odjednom i da ugostimo i spremimo im tradicionalna domaća jela. Ništa ne kupujemo iz marketa. Gosti dolaze iz Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Španije, Holandije, Norveške, Italije... Stranci nam dolaze obično kad imaju odmore, uglavnom u julu i avgustu. Vole mjesta koja nijesu urbana. Na primorju su po jedan dan i onda traže ovakva autentična mjesta. Oduševljavaju se hranom, ljubaznošću, komunikacijom... Pomažu nam kad mi radimo, doprinose, interesuju se kako se radi. Poenta je da se radi onako kako treba i nema problema - kaže Danka dodajući da od jela gosti najviše vole pite, štrudle, kuvane krompire, pržene i začinjene paprike, kupus, ajvar, džemove, med, sir koji ukrasi čajevima, pa oni imaju poseban ukus i miris. 

Ljekovito i aromatično bilje i šumsko voće ovdje ima u izobilju i od njega prave sokove, džemove, slatko. Danka je i vodič gostima ukoliko žele da istraže predjele, koji pripadaju Nacionalnom parku Biogradska gora.

Uglavnom, za posao na katunu se odlučila jer nije mogla da se zaposli sa završenim fakultetom. 

- Često sam bila na katunu i onako, posla nema svakako, pa zašto da ne - ističe Danka i tako je sve počelo. 

NADOGRAĐIVALA ZNANJE U TURIZMU

Dograđivali su objekte. Dankin pokojni otac Dmitar, odličan majstor i pregalac, bio je glavni za radove i napravio je nekoliko koliba, po jednu svake godine. Danka je pregovarala sa agencijama, pohađala obuke, išla na studijska putovanja, nadograđivala znanja koja su joj bila potrebna da pokrene ovaj biznis. Majka je sve to gledala i pitala se mogu li oni sve to stići od silnih obaveza koje inače imaju u poljoprivredi - krave, njive, sijeno i sitna stoka, oko svega treba raditi. Ali Danka je bila uporna. 

Cijeli Suvodo katun je ručno sagradila ova porodica. Ista briga se odnosi na obroke svake farme i trpeze koji dolaze od svježih proizvoda u sezoni ili iz konzerviranja iz prethodne godine kada je to potrebno. Dostupna su čak i vegetarijanska jela.

Suvodo Katun je dostupan većinom vozila, što ga čini odličnom opcijom za višednevni boravak sa porodicom za istraživanje parka, idealnom početnom tačkom od kolibe do kolibe, ili čak lansirnom tačkom za vožnju do drugih lokacija za iskustvo u sjevernoj Crnoj Gori.