Ovdje je vrijeme beskrajno

Ruben Vergara Meersohn je preduzetnik, vlasnik nekoliko kompanija, član borda direktora Wall Street International-a . Sa nepunih 20 godina je došao u Crnu Goru. Rođen je u Modeni, u Italiji,  otac mu je rođen u Čileu a majka u Libanu. On je već sa 16 godina radio u Australiji u tamošnjoj drugoj najvećoj prevodilačkoj kompaniji, da bi potom u Ujedinjenom Kraljevstvu radio za Investicionu banku. Plan mu je bio da bude “kapitalistički nomad” i da se svake godine seli u drugu zemlju. No, pri susretu sa našom zemljom odustao je od te zamisli. I evo ga osam godina tu u Budvi gdje je upoznao suprugu, Ruskinju sa kojom je dobio dvoje djece i gdje živi srećan porodični i uspješan poslovni život. Ne pada mu teško što radi 15 sati dnevno jer se mu se lako odmoriti u Crnoj Gori gdje mu je sve blizu, životni stil je opušten i u potpunosti u “polako” stavu.

C.M: Rano ste krenuli po svijetu i na drugi kontinent… Šta Vas je zadržalo ovdje i opredijelilo da živite u Budvi?
- Jedno od mojih prezimena je Meersohn što znači “sin mora” pa je život uz more bio logičan potez. Kad sam došao prvi put u Crnu Goru, Tivat nije bio naročito
razvijen a drugi gradovi nijesu imali toliki broj plaža, čisto priobalje i živu atmosferu koju ima Budva. Za Budvu uvijek kažem da je zbijena metropola i kada su
porodica u pitanju i kada je noćni život u pitanju. Ovdje imate bioskop, vodeni park, fenomenalne restorane, supermarkete na svakom koraku i što je najbolje
sve je tu, jedno do drugog tako da rijetko koristim automobil. Uz to, pozicionirana je kao idealna tačka sa koje se stiže do bilo koje lokacije u zemlji - između dva
aerodroma i u blizini glavnih obilježja. Nikad nemamo stres vezan za saobraćaj, životni stil je opušten i u potpunosti u “polako” stavu. Zbog svega toga, djelimično
se smatram Budvaninom i Crnogorcom. Osim prirodnih ljepota tu su i životne radosti - tu sam upoznao suprugu, tu smo dobili dvoje djece...

Vjerujem da je izbor Crne Gore kao zemlje prebivališta uslovljen činjenicom da su moje osnovne vrijednosti vrlo slične domaćim navikama - volim da provodim vrijeme na otvorenom, živim opuštenim tempom i bez stresa

C.M: Čime se sve bavite?

- Što se tiče mog posla, recimo da sam preduzetnik, vlasnik nekoliko kompanija i u bordu sam direktora Wall Street International (www.wsimag. com), edukativnog centra fokusiranog na praćenje kulturnih sadržaja i plasiranja visoko-kvalitetnih multimedijalnih informacija, zatim tu je VillasLink (www.villaslink.com) ugledna evropska kompanija koja se bavi luksuznim rentalima na bazi biznis-biznisu, Admaiora (www.admaioragroup.com), kompanija posvećena integrisanim turističkim
servisima za kupce nekretnina i onima koji žele zakupiti vile, UMPCG (www.umpcg.me), Unija mladih preduzetnika Crne Gore i Cecchi de’ Rossi (www.cecchiderossi. com), ekskluzivna kompanija iz Toskane koja se bavi proizvodnjom ručno rađenih torbi na zahtjev klijenta.

Ruben sa suprugom i djecom

C.M: Da li su u Wall Street International magazinu objavljivane priče o Crnoj Gori?
- U Wall Street International magazinu smo već imali nekoliko članaka o Crnoj Gori i to na različitim jezicima pa su naši čitaoci putem njih otkrili Sveti Stefan i Miločer na engleskom, Lovćen i Plužine na portugalskom, Lušticu na španskom ali i druga mjesta, istorijske znamenitosti, kulturu, ekonomiju i sport kroz članke na šest jezika.

C.M: Kako ste Vi upoznavali i kako upoznajete našu zemlju?
- Veoma sam znatiželjna osoba i dosta vremena provodim istražujući zemlju. Rekao bih da poznajem Crnu Goru prilično dobro, vjerovatno bolje od većine Crnogoraca jer često posjećujem nova mjesta, pitam prijatelje za preporuke, spontano se gubim ili idem na duge šetnje u udaljenim područjima. Od Herceg Novog do Ulcinja, do Rožaja do Pljevalja, obišao sam svaki kutak zemlje sa izuzetkom Plava, koji uskoro planiram da posjetim istovremeno sa nacionalnim parkom Prokletije.

C.M: Kako ste se Vi navikavali na naš mentalitet i da li ste preuzeli neke naše domicilne tipične navike?
- Vjerujem da je izbor Crne Gore kao zemlje prebivališta uslovljen činjenicom da su moje osnovne vrijednosti vrlo slične domaćim navikama, volim da provodim vrijeme na otvorenom, živim opuštenim tempom i stilom bez stresa. U Crnoj Gori san se odmah osjećao kao kod kuće i nije trebalo dugo da se naviknem na mentalitet i klimu, posebno zahvaljujući prijateljstvima koja sam razvio. Nešto što me je iznenadilo je da se čini da je vrijeme beskrajno. Dok sam živio u Londonu mogao sam svaki dan birati samo jednu aktivnost, a ovdje mogu imati petnaest sati radnog dana, plivati u moru, provoditi vrijeme sa djecom i imati romantičnu
večeru sa suprugom u istom danu.

C.M: Kako bi ste opisali crnogorski narod?
- Najbolje opisujem Crnogorce kao luk: morate oguliti nekoliko slojeva prije nego što nađete veliko srce. Ljudi na Balkanu mogu djelovati hladno, ali su među najtoplijim koje sam sreo. Po mom iskustvu, oni su isprva veoma rezervisani, ali brzo možete postati dio njihove proširene porodice. Lično, u Crnoj Gori sam imao vrlo “glatko slijetanje”, morali smo zaposliti nekoliko ljudi čim smo se preselili a dvoje od njih su postali vrlo bliski prijatelji, upoznali su me sa svim svojim prijateljima, a kasnije sam počeo sretati stotine ljudi nasumično na ulici, u supermarketu, u teretani, na fudbalu… Danas imam više prijatelja u Crnoj Gori nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu i komunikacija nikada nije bila prepreka. Sklon sam učenju novih jezika, ali u Crnoj Gori sam otkrio da većina ljudi govori italijanski zahvaljujući RAI-u, ili španski zahvaljujući TV novelama, ili možemo naći zajednički jezik na engleskom. Iako nikada nijesam učio crnogorski, mogu razumjeti gotovo sve i voditi osnovni razgovor, što je sve što mi je potrebno da komuniciram s rijetkim ljudima koji ne govore drugi jezik.

C.M: Šta je to čime treba da se ponosimo?
- Glavni razlog ponosa za crnogorski narod treba da bude izvanredna priroda, mislim da slogan “Divlja ljepota” vrlo dobro to opisuje i nema mnogo zemalja
koje se mogu porediti sa znamenitostima kojima se možete diviti dok se recimo vozite zemljom. Isto tako treba da budete veoma ponosni na životni standard u zemlji, lično smatram da Crna Gora ima jedan od najviših nivoa jednakosti i sreće građana. Nikad nijesam vidio beskućnika, ljude koji žive u ekstremnom siromaštvu ili neuhranjene životinje - lutalicama u Budvi služe tri obroka.

C.M: Koje su privilegije života u Crnoj Gori?
- To je jedna od rijetkih zemalja koja čuva suštinu života, možete uživati u malim stvarima, tropskom vremenu i povezivati se sa dobrim ljudima. Život u Crnoj Gori
bih opisao kao krajnji luksuz jer se život oblikuje prema individualnim potrebama i može ponuditi raznovrsna iskustva.

C.M: Šta Vas je do sad ipak najviše fasciniralo što ste vidjeli i doživjeli kod nas?
- Najneočekivanije iskustvo mi je vrijeme koje sam proveo u Dodošima, polupotopljenom selu na obali Skadarskog jezera. Bio sam tamo sa grupom prijatelja koji
su roštiljali, šetali i uživali u okolini, boravili smo u kući na jezeru i vikend je bio briljantan, kao da vrijeme ne prolazi što je istinsko crnogorsko iskustvo.

Omiljena jela po mom ukusu služe se za vijeme slave dragog prijatelja iz Paštrovića: pripremili su kremasti crni rižoto i makarule a kao neko ko dolazi iz domovine tjestenine moram priznati da su bili među najboljima koje sam ikada probao

C.M: Jeste li gurman, šta Vi posebno volite od naše hrane?
- Hrana je od vitalnog značaja za sveukupnu sreću i razlog za radost u Crnoj Gori - hrana je izvanredna! Vjerujem da sam isprobao sva tradicionalna jela, puno mesa, među kojima su favoriti: njeguški pršut, njeguški stek, ćevapi, krap sa Skadarskog jezera, kačamak, burek, crnogorsko jagnje u mlijeku, jela ispod sača i buzara. Omiljena jela po mom ukusu služe se za vijeme slave dragog prijatelja iz Paštrovića. Pripremili su kremasti crni rižoto i makarule a kao neko ko dolazi iz domovine tjestenine moram priznati da su bili među najboljima koje sam ikada probao!

C.M: Imate li neke omiljene restorane u Crnoj Gori i gdje su i koji su to i šta volite sa njihovih menija?
- Postoji nekoliko odličnih restorana u Budvi, pa evo mog izbora u zavisnosti od prilike. Moje mjesto za izlazak je bila Konoba Plavi kokot, mali porodični restoran koji je nedavno zatvoren. Dobra zamjena je Parma Grill, sugestija kada je u pitanju off-menu - za manje od 10 eura dobićete najbolji odrezak koji ste ikada probali.
Iako mjesto nema nikakve veze sa tradicionalnom kuhinjom, ali kako volim raznovrsnost, da sljedeći na listi je Hong Kong, kineski restoran gdje možete da uživate u prilagođenom orijentalnom ukusu u srednjem cjenovnom rangu. U tom restoranu imam tajnu koju preporučujem - hrskava piletina sa kari sosom. Još jedna preporuka u srednjem cjenovnom rangu je Porto u Budvi – tu možete da uživate u dobroj ribi i morskoj hrani. Imate lijep pogled na luku, mirno je i sa vrlo lijepim ambijentom. Restoran Jadran jednak je po kvalitetu hrane i cijene, ali ljeti je pretjerana gužva, a konobari su uvijek u žurbi, tako da ne uživate u punoj atmosferi. Ostali restorani u kojima obično ručam u Budvi su Dukley lounge i Vista Vidikovac. U Bokokotorskom zalivu volim Verige 65, gdje imate raznovrsnu ponudu domaće i internacionalne kuhinje a pogled na poznata peraška ostrva je nevjerovatan. Još jedan veliki restoran je Ćatovica mlini u Morinju. Ambijent je odličan,
hrana veličanstvena i ima raznovrstan riblji meni. U Porto Montenegru mogu spomenuti novootvoreni restoran Murano i Al Posto Giusto, koji su orjentisani na
plodove mora, tjestenine i druga prepoznatljiva jadranska jela. Na kraju, u Podgorici volim mjesta Mazaia Habib, Imanje Knjaz, Restoran Porto, Bonella,
Pod Volat ili Čaroliju - zavisno od prilike.