Pametnom, poštenom i otvorenom politikom Crna Gora za desetak godina može dostići cifru od milion državljana

Intervju: Vladislav Vanja Popović, magistar međunarodnog prava - crnogorski iseljenik sa Kipra i član Savjeta za saradnju sa dijasporom-iseljenicima, predsjednik Udruženja Crnogoraca i prijatelja Crne Gore na Kipru

Vladislav Vanja Popović, čija porodica baštini snažne veze i istorijske doprinose Crnoj Gori upravo iz iseljeništva, već tri decenije živi i radi na Kipru. Posjeduje par svojih privatnih firmi i nekoliko partnerskih, ali njegov osnovni posao je da, kao dio tima najveće advokatske firme na Kipru, radi poslove iz oblasti međunarodnog privatnog prava. Kao član mnogobrojnih organizacija vezanih za rad dijaspore, pitanja emigracije, sa snažnim ličnim poveznicama sa Crnom Gorom otvoreno i argumentovano, kao vrsan pravnik i poznavalac položaja naše dijaspore objasnio nam je sadašnju situaciju, kao i rad i funkcionisanje Savjeta za saradnju sa dijasporom-iseljenicima na Kipru i Udruženja Crnogoraca i prijatelja Crne Gore na Kipru. Advokatski, uz konkretne prijedloge kako u kontunuitetu raditi na poboljšanju veza dijaspore i države i jačanju privrženosti naše dijaspore matici, očuvanju brojnosti naše dijaspore, kako takve odnose njegovati, produbiti, zakonski zaštititi i prenijeti na buduće generacije...

Kipar je za nas izuzetno poučna priča

Crna Gora treba da se uči od uspješnijih, a Kipar je za nas izuzetno poučna priča! Zemlja manja od Crne Gore, bez rijeka i slatkovodnih jezera, čiju najljepšu trećinu je okupirala Turska 1974. godine, je zemlja visokog životnog standarda koja uvozi radnu snagu čak i iz mnogo prirodno bogatije sestre Grčke, a politički život je vrlo dinamičan ali bez potresa!

Koliko godina ste vezani za Kipar i koliko godina živite tamo? Kako ste se Vi obreli na Kipru?
- Na Kipru živim preko 30 godina. Moj prvi dolazak na Kipar bio je 3.11.1991. godine kada sam doletio sa avionom koji je doveo fudbalere Crvene Zvezde i navijače na utakmicu Apolon - Crvena Zvezda, koju je Zvezda dobila sa 2:0! Ne zaboravimo da je Zvezda tada bila šampion Evrope, a ja sam u Beogradu bio mlad i uspješan direktor Centra za intelektualnu svojinu i marketing. Zvezdi sam zaštitio amblem kod tadašnjeg Saveznog zavoda za patente i donio im milione od prodaje licenci za korišćenje žiga.
U Beogradu sam bio u rukovodstvu Saveza reformskih snaga Srbije i na nagovor svog mentora, kod koga sam magistrirao na katedri za međunarodno pravo Pravnog fakulteta u Beogradu, prof. Vojina Dimitrijevića, vratio sam se iz Minhena gdje sam na osnovu njemačke državne stipendije radio kao naučni saradnik u Max Plank Institutu za međunarodno autorsko i patentno pravo. To je rezultiralo mom uključivanju u politički život Srbije gdje sam bio kandidat Reformista na prvim višestranačkim izborima za Skupštinu Srbije.
U to vrijeme, ne znajući da će mi to biti budućnost, finansirao sam i organizovao prvi seminar “Kipar kao finansijski centar Mediterana” u beogradskom novootvorenom hotelu Hayatt i doveo Bank of Cyprus i KPMG auditing. Od 100 učesnika otvorili smo 100 firmi na Kipru! Uvođenje sankcija SRJ rezultiralo je mojim preseljenjem na Kipar, prodao sam dvosoban stan u Beogradu, a porodicu: ženu, sina Vladimira i bebicu Ninu uselio u jednosobnu podstanarku varijantu i na očaj žene uzeo pare, upalio auto i krenuo za Kipar preko Grčke. Živo se sjećam da mi je neko pred put pokušao da obije rezervoar i ukrade benzin, već su počele nestašice! Da je uspio, možda bi moja priča imala drugačiji sadržaj!

Dijaspora je najvažnija privredna grana Crne Gore!
- Dijaspora je najvažnija privredna grana Crne Gore! Centralna banka vodi evidenciju o prilivima iz dijaspore koji iznose stotine miliona godišnje, ali niko ne vodi računa o novcu koji mi uglavnom iz evrospske dijaspore, koji smo zbog blizine mnogo češće u Crnoj Gori trošimo prilikom svojih čestih boravaka u domovini a to se nigdje ne evidentira! Siguran sam, a to i prosta matematika pokazuje, da dijaspora godišnje potroši u Crnoj Gori preko milijardu eura za koje Crna Gora nije uložila ni centa, što premašuje bruto priliv od turizma, đe se preko 70% odlije iz Crne Gore na osnovu uvoza hrane i druge robe, energenata i plate sezonskih radnika!

Kako funkcioniše Vaš život na Kipru s obzirom da imate vrlo dinamičan i kompleksan posao koji Vas vodi na sve strane svijeta. Gdje je tu Crna Gora u Vašem životu?
- Na Kipru imam par svojih privatnih firmi i nekoliko partnerskih, ali moj osnovni posao je da kao dio tima najveće advokatske firme na Kipru, radim poslove iz oblasti međunarodnog privatnog prava. Zbog toga uzimam samo predmete sa stranim elementom bilo u subjektu bilo u objektu i neprestano putujem, u prosjeku preko 70 letova godišnje a godina ima 52 nedjelje! Naporno, ali isplativo! Na primjer, moja sljedeća maršuta za 10 dana počevši od 7. novembra do 16. novembra podrazumijeva 8 letova: Srbija, Crna Gora, Belgija, Malta, Grčka i Kipar! Što se tiče Crne Gore, uvijek ističem da prema dužini boravka imam tri domovine: najduže na Kipru, pa Srbiji, a u Crnoj Gori sam živio najkraće, ali mi je ona na prvom mjestu!

Koje aktivnosti sprovodi Udruženje i koja je odgovornost, obaveze i nastojanja Vas kao predsjednika? Koji su ciljevi takvog udruživanja koja ima i notu diplomatske saradnje dvije zemlje?
- Mi radimo kako na polju kulture tako i na privrednom i na političkom planu. Na primjer, Udruženje su posjećivali, osim Predraga Mitrovića, svi direktori sa saradnicima Uprave za dijasporu kojima smo organizovali sastanke u nadležnim ministarstvima, kao i dočekivali naše ambasadore koji iz Atine nerezidentno pokrivaju i Kipar. Imamo odličnu saradnju sa počasnim konzulatom Crne Gore na Kipru, a Hristos Mavrelis, počasni konzul, je i kopredsjednik našeg Udruženja. Što se tiče kulture, organizovali smo mnoga gostovanja naših umjetnika, riskiram da mnoge zaboravim, muzičke, likovne, književne i filmske večeri… Da pomenem samo neke umjetnike: Dr Sara Vujošević Jovanović, Žuti Serhatlić, Duo Clasico, Marinko Pavićević, Mićo Miranović, Slobodan Marunović, Mima i Milan Karadžić itd.
Sekretar Udruženja je slikarka Olivera Zorić Papathoma koja je i vlasnik City Art Galery u Limasolu, gdje se često okupljamo, a u Crnoj Gori je poznata kao osnivač Durtmitor Art festival (svi pamte transformerse po Podgorici prije nekoliko godina). Inače, osnivači smo i portala Domovina Dijaspora Demokratski Dijalog – 4 D, www.domovinadijaspora4d.me, facebook stranice i viber grupe PRAVA CRNOGORSKE DIJASPORE itd.

Udruženje Crnogoraca i prijatelja Crne Gore na Kipru

Udruženje Crnogoraca i prijatelja Crne Gore na Kipru postoji preko 20 godina a formirano je u Limasolu, u hotelu “Four Seasons” i cilj mu je da očuva naš identitet i predstavi našu zemlju i pokuša da bolje poveže kako privrednike tako i kulturne poslenike. Nas na Kipru ima između 700 i 800 ljudi porijeklom iz Crne Gore, više od pola živi u Limasolu kao najvećem privrednom centru Kipra.
Prijatelji Crne Gore u nazivu Udruženja znači da ono obuhvata i ljude koji nijesu Crnogorci, ali vole ili imaju neku vezu sa Crnom Gorom, prije svega bračni drugovi i djeca koji su strani državljani a takođe i državljani bivših jugoslovenskih republika koji vole Crnu Goru.

Koje su dosadašnje konkretne aktivnosti koje su sprovedene od strane Udruženja, a tiču se očuvanja identiteta, kulture, tradicije i poboljšanja privredne saradnje?
Kipar je već decenijama u vrhu liste odakle dolaze strana ulaganja, iako su u mnogim slučajevima to firme koje naši građani osnivaju na Kipru zbog boljeg poreskog i pravnog tretmana.
Zajedno sa privrednim komorama Kipra i Crne Gore prije nekoliko godina organizovali smo dvodnevni skup privrednika obje zemlje u Limasolu iz koga je proisteklo nekoliko korisnih poslova za učesnike!
Što se tiče turizma, nepovoljna je činjenica što sa Kipra nemamo direktan let za Crnu Goru, već koristimo Beograd, Beč ili Atinu. Međutim, mnogi Kiprani su posjetili Crnu Goru i svi redom su oduševljeni našom prirodom i gradovima!

 Kuća slikara Dimitrija Popovića

Mislim da smo trenutno u situaciji gdje tražimo sebe, i politički i ekonomski, što su dječije bolesti demokratije! Članstvo u NATO-u i euro valuta su značajni faktori stabilizacije! Ali nije dovoljno biti suverena država, potrebno je biti i država socijalne pravde i ekonomski uspješna država pa će politička stabilnost doći kao logična posljedica!

Kako je moguće u kontinuitetu raditi na dobrim odnosima između dvije zemlje i privrženosti naše dijaspore matici, takve odnose njegovati, produbiti i prenijeti na buduće generacije?
- Što se tiče položaja dijaspore, moram da naglasim da je naš položaj najgori u poređenju sa tretmanom dijaspore u ostalim EX-YU republikama i generalno u Evropi, za šire ne znam iako sam član Human rights Instituta u International Bar Association koji pokriva i migraciona pitanja. Kako objašnjavate činjenicu da Crna Gora organizuje glasačka mjesta na primjer za građane Srbije i van njihove ambasade i konzulata, a svojoj dijaspori ne dozvoljava da glasa ni u svojim ambasadama i konzulatima? Ovo je planetarni unikum na štetu naše dijaspore! Zašto se Crna Gora ne učlani u IDEA (Institut for diaspora electoria assistance) u Stokholmu? I onda idu te priče o avionima, vozovima i autobusima koji kao dovoze dijasporu da glasaju ovu ili onu partiju i opciju!
Sve emigracione zemlje primjenjuju po pitanju državljanstva princip ius sangvinis, tj. Zakon krvi, odnosno porijekla, da bi i djecu svojih iseljenika zadržali kao svoje državljane, osim naše Crne Gore! Sve iseljeničke zemlje primjenjuju zakon tla, tj. ius soli, ne bi li iseljenike što prije apsorbovale i učinile svojim građanima. Crna Gora je jedina iseljenička zemlja koja primjenjuje princip ius soli, pri tome je pri dužini boravka takođe na vrhu: tražimo 5 godina “privremenog“ boravka plus deset godina stalnog! To je nonsense! A šta su praktične posljedice? Stranac koji nađe posao u Crnoj Gori koji mu odgovara neće da se seli i za 15 godina ipak dobije crnogorski pasoš a djeca naših građana u dijaspori ne mogu, traže im rezidentni uslov! Srce me zaboli kad čujem priče naših iz dijaspore kojima su u našim ambasadama i konzulatima odbili da djecu upišu kao crnogorske državljane pa su se obratili ambasadi Srbije gdje je dovoljno da potpišeš da Srbiju prihvataš kao svoju domovinu i dobili su pasoše iako niti imaju imovinu tamo niti su ikada živjeli u Srbiji! Slično je i sa BiH, a za hrvatski pasoš nema problema ako ti lokalni župnik potvrdi da si katolik! Crna Gora je naša majka a prema nama se odnosi kao maćeha! Ja sam inače predsjednik odbora za pravna pitanja u Savjetu za dijasporu evo već dva mandata, ali jedva uspijevam da sa nadležnima pokrenem ove teme, uvijek “čekaj da prođu izbori”, a izborima nikad kraja! Imajte u vidu da su Crna Gora, Island i Norveška tri najslabije naseljene evropske zemlje, one na krajnjem sjeveru a mi na toplom Mediteranu! Kako objašnjavate činjenicu da mnogo manje Kosovo ima tri puta više stanovnika od Crne Gore? I činjenicu da je Crnogoraca prije 30 godina bilo 64% a danas 46%? A u Srbiji smo u istom periodu spali sa preko 200.000 na jedva 30.000! Tu je mnogo više kriva politika nego natalitet!
Mi smo izašli sa konkretnim prijedlozima: 1. relaksirati politiku državljanstva u skladu sa politikom susjednih država koje nam otimaju državljane i međunarodnim standardima, 2. po ugledu na mnoge emigracione države uvesti posebnu izbornu jedinicu za parlament Crne Gore od 2 poslanika dijaspore. To je manje od 5% od broja poslanika ali “jednim udarcem ubijamo dvije muve”: prvo, uvažavamo značaj dijaspore a mi ćemo se na toj listi pobrinuti da uvijek bude jedan pripadnik hrišćanske i jedan islamske vjeroispovijesti da izbjegnemo majorizaciju, i drugo, zapušićemo usta pričama da će dijaspora na primjer u Srbiji glasati prosrpske stranke ili iz EU suverenističke i slično! Dijaspora će moći da glasa samo za predstavnike dijaspore sa lista koje sakupe dovoljan broj potpisa za kandidovanje! Pametnom, poštenom i otvorenom politikom Crna Gora za desetak godina može dostići cifru od milion državljana, a ako nastavi dosadašnju praksu nastavićemo da se polako topimo…

 Moja kuća na Cetinju

Vladislavova porodična biografija – istorija
„Nama Popovićima Jabučanima seljakanje iz zemlje u zemlju urođeno je već stoljećima“ kaže Vladislav za naš časopis, a u prilog tome vratićemo se unazad na porodičnu istoriju njegove porodice od čukunđeda.
Vladislavov čukunđed pop Lazar Popović Jabučanin, rođen hiljadu sedamsto i neke, u svojim memoarima koje je izdao CID prije 20-tak godina opisuje kako je vodio pokušaj iseljavanja Donjokrajaca u Rusiju, ali su većina vraćeni iz Carigrada na intervenciju guvernadura Radonjića, dok se mali broj naselio u Ukrajinu.
Vladislavov prađed Đuro je studirao pravo, teologiju i filozofiju u Rusiji, i bio prvi crnogoski pisac udžbenika koga je knjaz Nikola poslao u oslobođeni Nikšić da tamo osniva škole.
Vladislavov đed Vladimir se rodio u Nikšiću, a 10.11.2022. ove godine u okviru proslave Dana prijestonice Cetinje predstavljena je njegova knjiga „Crna Gora u Veljem ratu“, Pariz 1918. godine - po prvi put prevedena sa francuskog na crnogorski jezik! A 11.11.2022. u Kinoteci Crne Gore obilježeno je 100 godina od premijere prvog crnogorskog i jugoslovenskog igranog filma “Vaskresenja ne biva bez smrti” Rim, 1922. godine. Njegova kćerka, a moja tetka Lidija, koja je igrala kao djevojčica glavnu ulogu u filmu, preminula je ovog ljeta u 107-oj godini i bila je najstarija filmska glumica na svijetu!
Vladislavov đed Vladimir je inače bio u emigraciji ministar pravde i predsjednik prvog globalnog Udruženja crnogorske dijaspore sa sjedištem u Ženevi.
Vladislavov otac Ratimir bio je advokat, tužilac, sudija i publicist, objavio je knjigu Crnogorski moralni kodeks.
Vladislav i njegovo dvoje od troje djece koje ima nastavljaju pravničku tradiciju porodice...
Vladislav navodi i „Od naših Popovića Jabučana iz Cetinja poznati su još i Risto Popović, ministar finansija čiji je potpis na svim perperima, sveti Simeon Popović Dajbabski, američki košarkaš i trener Greg Popović, i naš savremenik slikar i pisac Dimitrije Popović iz Zagreba.

Kad dođete u Crnu Goru koja mjesta posebno volite da posjetite?
- Iako sam najviše živio u tadašnjem Titogradu, đe sam i gimnaziju završio, ipak su za mene rodno Cetinje i Risan, koji sam “otkrio” kao oazu mira prije 16 godina, dva mjesta koja me najviše vežu u Crnoj Gori!