Pčelarstvo sve popularnije i kod mladih

Crna Gora- zemlja kvalitetnog meda /

Zahvaljujući Mediteranskoj klimi u Crnoj Gori postoji veliki broj biljaka, čak oko 1.300 različitih vrsta. Među njima ima endemičnih, reliktnih, ljekovitih, aromatičnih i medonosnih. Zato i ne čudi što iz dana u dan sve više ljudi odlučuje da se bavi pčelarstvom, jer prema riječima predsjednika Saveza pčelarskih organizacija Crne Gore Radula Miljanića - Crna Gora je zemlja kvalitetnog meda.

 

Radule Miljanić

„Crna Gora je u samom vrhu u Evropi kad je u pitanju kvalitet meda. Nažalost, mi nikad ne možemo imati toliku količinu prinosa, ako se uporedimo sa okruženjem, jer nemamo izdašne medonosne biljke. Kod nas medonosno bilje je ljekovito medonosno bilje, kojeg nema u ogromnim količinama da bismo mi mogli da imamo kvantitet, dok kvalitet sigurno imamo“, tvrdi Miljanić.

Ljekovito bilje zaslužno za visok kvalitet meda

Zato što su mnoge medonosne vrste poput pelina i vrijeska autohtone nemoguće ih je presađivati, te je sadnjom istih nemoguće pospješiti prinos meda.
Među najmedonosnijim biljkama kod nas, pored pomenutih, su i nana, majčina dušica, glog, maslačak, drače, kiprovina, ruzmarin, lipa, lavanda, bagrem, a njihova sadnja, smatra Miljanić, bi bila dobra i za bio diverzitet.
„Ljekovitih medonosnih biljaka je svaki dan sve manje, jer se ruralni dio Crne Gore napušta. Nema više stočara da žive na selu, livade se ne obrađuju i zarastaju u korov. Nema đubrenja, ovaca, paše... Neke livade koje su bile veoma kvalitetne, više to nijesu, a to zemljište zbog svega toga više ne pogoduje pčelama“, napominje Miljanić, te ne krije da je razlog kvalitetnog crnogorskog meda upravo taj što su za njega zaslužne ljekovite biljke.

U Crnoj Gori rijedak tipski med

Ono što je još karakteristično za crnogorski med je da on rijetko može biti tipski.
„U Crnoj Gori ne možemo reći da imamo tipske medove. Ako trideset odsto je u medu pelin, onda možemo da kažemo da je pelinov med. Međutim, to se rijetko dešava. To je moglo u nekim prošlim vremenima da se kaže i za vrijesak, pelin, lipu. Sve te paše su se, posebno u ovim klimatskim uslovima smanjile, i svake godine na taj problem sve više nailazimo“, kaže, te otkriva koji se to tipski medovi mogu prepoznati:
„Bagremov med može da se prepozna, lipov takođe, kao i med sa vrijeska. Što se tiče livadskog meda, može se prepoznati onaj gdje je dominirala bijela djetelina. Svi ovi tipski medovi mogu se prepoznati po boji, mada neke vrste najbolje prepoznajemo po ukusu“, ističe, te dodaje da je na prostorima Crne Gore veoma poznat i med sa medne rose.
„To je med koji pčele skupljaju sa lišća, nektar nije sa biljke. Kada biljna vaš napadne list smokve, hrasta, četinara, lipe, sok koji biljka luči se pretvara u slast. Taj med je vrlo kvalitetan, u njemu je manji procenat vode, ima više minerala, ima tamnu boju i mnogo teže kristališe“, priča kako nastaje med sa medne rose.

Kristalizacija ne otkriva kvalitet

Svakome ko je zainteresovan za kupovinu meda, Miljanić preporučuje da ga kupuje kod poznatih proizvođača.
„Med koji je u supermarketima nije nikakva garancija kvaliteta, jer tu imamo svega i svačega. Nezamislivo je da neko teglu meda prodaje pet eura. Treba strahovito bježati od toga“, savjetuje Miljanić, te otkriva kako da prepoznamo pravi od falsifikovanog meda.
„Dva su najosnovnija načina - jedan je da se na neku salvetu koja se isprevija uveče kane med, i ako ujutru nije probio dolje onda je to med. Ako probije, onda nije. Drugi način je zahvaljujući niti. Naime, kad se stavi kašika ili čačkalica u med, pa ona nit koja nastane izvlačenjem tog predmeta ne smije da se prekida. Naravno, to pod uslovom da med nije počeo da kristališe“, ispričao je Miljanić te dodao da kristalizacija meda nema veze sa njegovim kvalitetom.
„Kad je kristalizacija meda u pitanju, to zavisi od njegovog porijekla. Medika sa rosnih kapi nema polena u sebi, i kao što sam već pomenuo, mnogo teže kristališe. Najveći uzročnik kristalizacije meda je ostatak polena. Pčela kad skuplja nektar sa cvijeta, ona sa tim nektarom donese i po malo polena. Te čestice polena uzrokuju kristalizaciju meda. Najbrže kristalizovani med je sa livade, i to najviše onaj sa bijele djeteline. Bez analiza teško je reći koji je med falsifikovan, a koji ne“, ističe, te napominje da na UDG-u postoji laboratorija koja je osposobljena da može da ispita porijeklo meda.

Kao tri globalna problema kada su pčele u pitanju, navodi klimatske promjene i upotrebu pesticida, druga je zaštita pčelinjih zajednica od parazita i bolesti i treći problem su falsifikati.

„Ako mi u svijetu imamo milion i po tona godišnje meda, po procjeni dva miliona tona je falsifikovano i potiče iz raznih radionica. Takvog meda na prostoru Balkana ima dosta. Na našu sreću najmanje ga je u Crnoj Gori. Međutim, mi prepoznajemo tu pčelarsku mafiju, a sa njom se teško izboriti i ne možemo bez dokaza ništa uraditi. Da bi se to izbjeglo, da bi se suzbilo na tržištu, moraju državni organi da uzmu stvar u svoje ruke. Mi samo možemo da apelujemo“.

I pesticidi utiču na pčele

Posebno je ponosan na činjenicu da su se poljoprivredni proizvođači posljednjih godina edukovali, te sve manje koriste pesticide i insekticide koji takođe utiče na pčele i prinos, a tome su pomogla i zajednička predavanja koja su organizovana za pčelare i poljoprivrednike.
„Prije desetak godina koristili su se jaki pesticidi. To je bilo zlo i za korisnike, i one koji rade oko tih biljaka, ali i za pčele. Mi smo tada, prije desetak godina, imali strašne pomore pčela. Proizvođači su shvatili, više iz razloga što hoće da proizvedu kvalitetno voće, nego što žele da zaštite pčele da to nije dobro. Nemaju oni osjećaj prema pčelama, iako bi trebalo da znaju da 70 odsto roda zavisi od oprašivanja. Na sreću pčelara u veliki dio Crne Gore gdje se gaje pčele nemamo biljne kulture koje se tretiraju i onda manje pčele stradaju“, kaže, te ističe da pčele stradaju uglavnom od prskanja voća.

„Mnogi ljudi ne shvataju, nego kažu da će taj dan zatvoriti pčele. Međutim, rizično je da ako su pčele jaka društva da se zatvore. Drugi je rizik ako se naprska neka biljka, teško će pčele doći na taj cvijet, ali ti otrovi isparavaju i pčele u naletu stradaju“, objašnjava Miljanić.

Optimalan broj pčelarskih zajednica

Klimatske promjene mnogo utiču na zdravlje i opstanak pčela. U posljednje vrijeme su zime blage, nema snijega i to ne samo da šteti pčelama već i biljnom diverzitetu uopšte.
„Zbog toga nemamo prihode kakve bi trebalo da imamo. Neka proljeća budu kišnija i hladnija, a pčele tada kreću da rade. Ako se desi da su se društva razvila i da u vrijeme paše zakiši, takođe imamo velike probleme. U junu prestaje kiša, tri mjeseca je nema, i pčele nemaju polena. Da bi se izlegla mlada vojska, njoj treba koliko meda toliko i polena. Ako nema kiše i novog cvijeta, nema ni dovoljno kvalitetne zimske pčele koja se izliježe u avgustu i dolazimo u situaciju da u novembru i decembru pčelari kažu da nemaju više vojske, pa onda još ako nijesu bili odgovorni i štitili pčelinje zajednice, onda se sve gasi. Što se tiče pčelarskih zajednica, došli smo do nekog optimalnog broja u Crnoj Gori i to pod uslovom da se pčele sele. Paša po primorju je prva, pa onda dolazi na red ovaj srednji dio Crne Gore, i imamo sjeverni dio. Ljudi koji imaju mogućnosti i bave se pčelarstvom ozbiljnije, potrebno je da makar imaju jedno seljenje da bi se bolje pčelarska sezona iskoristila“, objašnjava Miljanić.

Preciznih podataka koliko je pčelinjih zajednica u Crnoj Gori nema, a u Savezu je prijavljeno oko 2400 članova. Međutim, od toga je u Agenciji za bezbjednost hrane registrovano oko 1800 pčelara.

„Jedno 600 pčelara koje vodimo u administraciji nijesu registrovani. I zbog toga imamo velike probleme. Zato ne možemo dati ni precizne podatke, ali smatramo da ima oko 70 i nešto hiljada registrovanih pčelinjih zajednica, ali nijesu sve prihodne. Dvadesetak odsto je pčelara koji se nijesu prijavili ni nama, niti su se registrovali u Agenciji i Ministarstvu. Tako da sa njima imamo blizu 100 hiljada pčelinjih zajednica“, kaže Miljanić.
Pčelinji proizvodi korisni za zdravlje
Crnogorskim pčelarima još uvijek je glavni proizvod med, iako su mnogi pčelarski proizvodi poput propolis kapi, saća, matične mliječi takođe traženi na tržištu.

„Imamo svega nekoliko profesionalaca u Crnoj Gori koji su taj biznis proširili. Med je stabilan proizvod pčela i on je najpopularniji, ali tu ima još vrlo značajnih pčelinjih proizvoda. Propolis kapi su vrlo kvalitetne, tu imamo i prikupljanje polenovog praha. Ako se polenov prah prikuplja tehnološki kako treba, to je jedan kvalitetan pčelarski proizvod koji je mnogo koristan za zdravlje ljudi. On treba da je svjež, imaju sakupljači polena koji se stavljaju u košnicu, uzima se polen svakog dana, onda se on stavlja u zamrzivač. Najbolji je sirov, jer ako se suši značajno gubi na ljekovitosti. U kombinaciji sa medom taj polenov prah je mnogo značajan i koristan za imunitet. Imamo ljude koji su počeli da se bave i proizvodnjom pčelinjeg otrova (apitoksin) koji je vrlo kvalitetan. Tu je i matična mliječ koja je takođe vrlo kvalitetan proizvod i imamo jedan broj ljudi koji se time bavi. Međutim, i tu ima šverca i falsifikovanja. Matična mliječ mora pod posebnim uslovima da se uzima iz pčelinjih zajednica, ne trpi visoku temperaturu, sunce, to treba brzo raditi u nekoj hladovini, odmah se mora zamrzavati, te posudice u koje se sipa moraju se umotavati da nema kontakta sa svjetlošću. Matična mliječ je takođe kvalitetan lijek koji se malo koristi u Crnoj Gori. Da bi neko bio uspješan pčelar i profesionalno se bavio time mora imati i ovaj asortiman“, napominje Miljanić.
Med je lijek, no i on se mora još dok je u košnici čuvati na pravi način.

„Kako bi med bio dobar, pčele ne smiju biti pored ceste, na suncu i ostalim neprilagođenim prostorima. Nije dobra turistička slika i u ovom segmentu, kad od maja do septembra imamo od Dobrakova do Podgorice uz magistralu prodaju meda i pčelinjake. Med, čak i da je najbolji, ako se drži na suncu on postaje štetan za upotrebu. Ne smije da se zagrije preko 45 stepeni. Sve preko toga on postaje štetan po zdravlje“, savjetuje Miljanić koji je pristalica toga da se med miješa sa ljekovitim biljkama i na taj način se za razne bolesti može napraviti prirodan lijek.

„Moramo za to imati literaturu i iz nje sve to može da se nauči i pravi. Može se dosta toga naći na internetu, a kombinacija meda i ljekovitih biljaka vrlo je poželjna. Ali to ne treba da čovjek radi na svoju ruku, već mora da zna odnos. Slovenija recimo, gdje je pčelarstvo popularno i imaju veliku podršku države, oni maksimalno idu na varijantu api terapije, gdje se radi na spravljanju ljekova na bazi meda i drugih pčelinjih proizvoda. Uskoro ćete tamo imati turistička mjesta gdje ćete uz to što će tamo posjetioci da uživaju u prirodnim ljepotama, imati i mogućnosti api terapije gdje se u sklopu platforme gdje su pčele prave kreveti, pa ljudi spavaju u pčelinjaku, uživaju u tom mirisu. Aroma koju oni stvaraju, isparavanje pozitivno utiče na disajne organe“, priča Miljanić.

Podrška domaćim proizvođačima izostala

No, iako imamo dobar med, ugostiteljski objekti i hoteli, nijesu toliko spremni da podrže domaće proizvođače meda.
„Pokušavali smo da stupimo u kontakt sa reprezentativnim objektima i da im dajemo med u flašama, kantama. Mislim da ništa ljepše ne bi bilo gostu sa strane od toga da proba prirodni med uz naša tradicionalna jela. Međutim, oni rade komercijalno. Umjesto tegle meda koja je kod nas 15 eura, mogu da ga kupe za 5 eura. Nekog konzumenta je briga, nekog ne. Ali u tom dijelu nemamo ni podršku ni saradnju“, ističe te smatra da sve to ne treba da obeshrabri domaće pčelare.

„Da bi se neko bavio pčelarstvom mora voljeti pčele. Ako neko ne voli pčelarstvo neka ne počinje. Ako nije spreman da jednu godinu žrtvuje da nema prinosa, neka ne kreće da se bavi. Za pčelare je bitno da imaju ljubav prema tome, kao i da na vrijeme koje provedu sa pčelama ne gledaju kao na vrijeme koje je izgubljeno. Bolje je nekom penzioneru da pet sati dnevno bude sa pčelama, nego da sjedi na klupi gdje se puši i pričaju se neke gluposti“, zaključuje Miljanić.

Tekst je urađen u sklopu projekta koji je finansiran iz Fonda za pluralizam.