Pitomina ušuškana u zimskoj idili

Starim putevima kroz Riječku nahiju /

Promjenljivo vrijeme je većinu naših sugrađana natjeralo da ostanu u svojim domovima. Mi smo gledali da iskoristimo svaki trenutak bez padavina i da uživamo u pogledima na Skadarsko jezero koje je dobilo neke tonove pozne jeseni. Iako više volimo ljetnje boje, jezero i okolna brda i ovih dana su imali neku magičnu atmosferu.

Planine su već uveliko pobijeljele od snijega koji je ove godine stigao prije nego što su ga mnogi očekivali. Dok skijaši i ljubitelji zimskih sportova, ispijači kuvanog vina i svi ostali ljubitelji snijega i idile koju on stvara uživaju u ovakvim danima, mi smo gledali da iskoristimo rijetke dane koji su bili bez padavina pa da ove godine uhvatimo još jedan krug pitomim krajevima Riječke nahije.

U Podgorici je osvanula tmurna i prohladna nedjelja, ali to nas nije obeshrabrilo da ne krenemo u još jednu patrolu nekim pomalo zaboravljenim putevima i stazama. Kao što to obično biva prvo smo svratili do benzinske stanice Petrol da napunimo gorivo. Hladno je pa je i potrošnja goriva veća, jer grijanje je sve vrijeme upaljeno skoro na maksimum. Kada smo “napojili” automobil, i mi smo uzeli toplu kafu da se malo zagrijemo pred put.

Promjenljivo vrijeme je većinu naših sugrađana natjeralo da ostanu u domovima, pa na putevima nije bilo uobičajene gužve. Vozili smo se ka Virpazaru i uživali u pogledima na jezero koje je dobilo neke tonove pozne jeseni. Iako više volimo ljetnje boje, jezero i okolna brda i ovih dana su imali neku magičnu atmosferu.

Kao što to obično biva prvo smo svratili do benzinske stanice Petrol da napunimo gorivo. Hladno je pa je i potrošnja goriva veća, jer grijanje je sve vrijeme upaljeno skoro na maksimum. Kada smo “napojili” automobil, i mi smo uzeli toplu kafu da se malo zagrijemo pred put.

Zimski dani su kratki pa nijesmo svraćali u dobro znanu varošicu već smo skrenuli desno starim putem koji povezuje Virpazar i Rijeku Crnojevića. Krivudavim putem prolazili smo kroz sela i zaseoke koji su ljetos vrvjeli od stranih i domaćih gostiju. Danas se u tek ponekoj kući izvija dim iz dimnjaka, kao znak da neko stanuje u ovim, u zimski san usnulim, mjestima. Usput smo sreli nekoliko grupa lovaca koji su tražili divljač po okolnim brdima. Lavež pasa i poneki pucanj su jedino što je remetilo tišinu.

 Foto: Vedran Ilić

Poseljani kao iz bajke

Pored spomenika borcima palim za slobodu put se odvaja za Poseljane. Kod spomenika ostavljamo automobil i šetnje se spuštamo do sela. Poseljani su mjesto kao iz bajke, pa vam svima preporučujemo da ga posjetite. Huka vodopada koji se niz strme litice obrušavaju podsjetila nas je na snagu prirode i veličanstvenost njene ljepote. Prolazimo preko starog mosta i uživamo u svakom detalju ovog sela.  Stari zidovi od suvomeđe obrasli mahovinom i bršljanom podsjećaju na fotografije irskih i škotskih krajeva. S druge strane kamene kuće, voltovi, kreveti za lozu, ostaci mlinova daju mediteransku crtu ovom mjestu. Neke kuće su renovirane, ali mnoge tek čekaju da im se vrati stari sjaj. Sigurni smo da će Poseljani kada u potpunosti budu revitalizovani biti mjesto koje će biti turistički biser ne samo ovog kraja već cijele Crne Gore. I u ovim poznim jesenjim danima sreli smo neimare koji su koristili svaki momenat da završe sa renoviranjem jedne kuće.

Krivudavim putem prolazili smo kroz sela i zaseoke koji su ljetos vrvjeli od stranih i domaćih gostiju. Danas se u tek ponekoj kući izvija dim iz dimnjaka, kao znak da neko stanuje u ovim, u zimski san usnulim, mjestima.

Na samom kraju sela pri jezeru nalazi se mini kompleks kuća koji je namijenjen za boravak i uživanje. Dolaze ovdje često strani gosti koji znaju mnogo bolje nego mi da cijene ljepote i specifičnosti Crne Gore.

 Rijeka Crnojevića

Radujemo se novim dolascima u Poseljane, čašama rujnog, a bogomi i bijelog vina, nekoj mezi i pričama do kasno u noć. Ljeti je ovdje kupanje pod vodopadima nešto što je prava atrakcija. Vožnja jezerom i šetnje seoskim stazama su dodatan vid uživanja u ovim prekrasnim krajolicima. Ugođaj je nevjerovatan, a nadamo se da će ovaj tekst biti podsticaj da na proljeće, kad priroda oživi, posjetite ovo mjesto.

Macalov brijeg – instagramski san

 Pogled sa Macalovog brijega

Penjanje do kola nam nije lako palo, ali malo treninga u prirodi uvijek dobro dođe. Produžavamo još par kilometara i dolazimo do čuvenog Macalovog brijega. Ovo je mjesto je u doba korone postalo apsolutni hit. Na mjestu sa kojeg puca predivan pogled na jezero, napravljena je kafana koja je vrlo brzo postala omiljeno mjesto na kojem ljudi dolaze da uživaju u lokalnim specijalitetima, domaćim sokovima i pogledu koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. No, mi nijesmo tog dana imali sreće jer je kafana bila zatvorena. To nam nije smetalo da uživamo u tišini i posmatramo ljepotu koja nas okružuje.  I, naravno, da pored fotografija za reportažu napravimo i koji – selfie. Da, moramo istaći i to da je Macalov brijeg jedan od najposjećenijih lokaliteta na kojima korisnici društvenih mreža prave fotografije.

Huka vodopada koji se niz strme litice obrušavaju podsjetila nas je na snagu prirode i veličanstvenost njene ljepote.

Put nas vodi kroz nova sela i predjele. Uskoro se primičemo Rijeci Crnojevića. Dan je kratak pa nemamo vremena da se penjemo na Obod i posjetimo mjesto gdje je radila prva ćirilična štamparija na slovenskom jugu. Šetamo usnulom Rijekom u kojoj radi par lokala i restorana za goste koji s vremena na vrijeme posjete ovu idiličnu varošicu.

Ljeti je ovdje kupanje pod vodopadima nešto što je prava atrakcija. Vožnja jezerom i šetnje seoskim stazama su dodatan vid uživanja u ovim prekrasnim krajolicima.

U sumrak krećemo ka Šinđonu, da u restoranu kod prijatelja zamezimo malo jezerske ribe, sira i popijemo po čašu domaćeg vina. Šporet na drva tutnji, a sa zvučnika se čuju stare crnogorske pjesme. Dok nas sa zida posmatraju slike nekih starih znamenitih ličnosti mi sa Jovićevićima do kasno u noć pričamo o nekim prohujalim vremenima i lijepim danima koji su minuli. Na rastanku se pozdravljamo i obećavamo da ćemo doći ponovo kad nas put nanese u ove krajeve u kojima smo kad god da dođemo – svoji kod svojih.

Nakon 80,5 kilometara vožnje prolazimo pored Petrolove pumpe. Nedjelja je i prodavnice ne rade, pa ovdje uzimamo vodu i sokove da, ako ožednimo od riječkih specijaliteta, njima do jutra gasimo žeđ.