Planina za čiju se ljepotu treba izboriti

Turistički potencijali: Stručni savjetnik za zaštitu i valorizaciju kulturne baštine Parka prirode ,,Orjen" Željko Starčević

Najtraženija hiking tura „Blago iz srca Orjena“, začinjena je na kraju, u podnožju Subrinog amfiteatra, najzanimljivijeg detalja Primorskih Dinarida, sa degustacijom originalnog gastro-proizvoda, „Gorski sladoled“, koji za glavni sastojak ima snijeg iz Sniježne jame i lokalno voće, a tu su i razni kokteli sa snijegom koji nikoga ne ostave ravnodušnim

Željko Starčević, stručni savjetnik za zaštitu i valorizaciju kulturne baštine Parka prirode ,,Orjen''

Višedecenijska globalna tendencija je porast aktivnog turizma i posjete prirodi i zaštićenim područjima. To se osjeća i na Orjenu, mada ova planina ne nudi onu klasičnu ljepotu zelenih pašnjaka i alpskih vrhova. Simbol živog svijeta je munika, jedan od glavnih motiva. 

Kako je za Caffe Montenegro kazao Željko Starčević, stručni savjetnik za zaštitu i valorizaciju kulturne baštine Parka prirode ,,Orjen" ova planina je bezvodna i krševita i za njenu ljepotu se treba izboriti. 

- Ta „mana“ je ustvari njena prednost, jer se sa takvim neobičnim pejzažem bitno razlikuje od većine destinacija. U skladu sa tim je jedan od slogana Parka prirode: „Orjen-specifična ljepota“. Samo je važno da turisti koji bi željeli da se upute dublje u njegovu unutrašnjost, dođu već pripremljeni na zahtjevan teren i njegovu bezvodnost. Takođe, primjetno je da su turisti koji planinare po Orjenu najvećim dijelom iz udaljenijih zemalja, van našeg govornog područja - ističe Starčević.  

Munika u kršu kod Vilinog guvna

Zadnjih godina požari uništavaju munike

Nažalost, po riječima Starčevića, munike zadnjih 10 do 15 godina zaista više stradaju u šumskim požarima, podstaknutim klimatskim promjenama koje donose izraženiju sušu i toplinu na orjenske vrhove. 

- Uz to su sadašnje ljetne (skromne) padavine često praćene munjama i gromovima uzrokujući dobar dio požara. Zadnja dva šumska požara nastala udarom groma u glavni vrh, Veliki kabao (1894 m) uspješno smo ugasili zahvaljujući reakciji u samom početku, jer je munike teško gasiti. Naime, njihova stabla, bogata smolom, često gore iznutra, a korijenje pod zemljom. Zanimljivo je da je upravo zakrivljeni oblik stabla munike, faktor koji značajno doprinosi njenom stradavanju u požarima, jer se u tom zakrivljenju kod tla nakupljaju lako zapaljive suve iglice, koje pri požaru lako prenose vatru na samo drvo - kazao je Starčević.  

,,GORSKI SLADOLED"

U okviru ponude vođenih tura u Parku prirode Orjen postoji dobar izbor aktivnosti i destinacija, a posjetioci dolaze iz čitavog svijeta, pretežno kao gosti ekskluzivnog hotela One&Only iz Kumbora i kompleksa Lazure u Meljinama. 

- To su zahtjevni posjetioci koji su proputovali mnoge zemlje, ali i pored toga, redom bivaju oduševljeni Orjenom, njegovom surovom ljepotom i našim turama. Svaka od njih ima kombinaciju aktivnosti, tako da prilikom hiking-a, primjera radi, saznaju dosta toga o zanimljivostima iz istorije, o karakterističnim biljkama i životinjama, geološkim fenomenima itd. 

Najtraženija je hiking tura „Blago iz srca Orjena“, koja sve te elemente uključuje, začinivši je na kraju, u podnožju Subrinog amfiteatra, najzanimljivijeg detalja Primorskih Dinarida, sa degustacijom originalnog gastro-proizvoda, sačinjenog baš za njih na licu mjesta - „Gorskog sladoleda“, koji za glavni sastojak ima snijeg iz Sniježne jame i lokalno voće, a tu su i razni kokteli sa snijegom koji nikoga ne ostave ravnodušnim. 

- Ova ponuda je sretan spoj prirode, tradicije i savremenosti, tako da je cjelokupna tura ono što se prosto mora doživjeti na Orjenu, a jedan od glavnih motiva osnivanja Parka prirode Orjena je munika - gospodarica njegovih visova - kazao je Starčević.  

Kako je objasnio naš sagovornik po rezultatima dendro-hronoloških istraživanja koje je izveo zagrebački šumarski fakultet 2018. godine, najstarije munike u Parku Orjen broje 600 godina. 

- Kada znamo da van Orjena najstarija munika ima čak 12 vjekova, za pretpostaviti je da je naš „skromni“ rezultat posljedica manjeg broja uzoraka, te da će neka buduća istraživanja dalje pomjerati i ovako imresivnu brojku - smatra Starčević. 

Naglašava da su u ovom trenutku munike, što se tiče neposredne opasnosti od kakve neprihvatljive ljudske aktivnosti, potpuno sigurne.

- Ruku na srce, od druge polovine dvadesetog vijeka, pa na ovamo, munikama je glavnu zaštitu donijela depopulacija naših planina, praćena gubitkom ekonomskog interesa za njihove resurse, a ne toliko zakoni i njihovo striktno provođenje. Munike su bile pod zaštitom i za vrijeme austrougarske vlasti nad Bokom Kotorskom. Njena dosta stroga i temeljita uprava, imala je i dovoljan broj ljudi za nadzor na terenu, pa ipak, tajna sječa munika se u tim uslovima odvijala jer je potreba bila izražena, a narod siromašan - podsjeća Starčević. 

Munike su zbog toga, ističe on, sječene na najnedostupnijim i najudaljenijim lokacijama i zatim dugotrajno i mukotrpno prenošene na sopstvenim leđima, što nije bilo nimalo lako jer je munika poznata kao drvo velike specifične težine. 

Centralni dio Orjena ispunjen munikama

- Korišćena je za krovne grede i pojila, smola kao lijek i za osvjetljenje, a luč za potpalu. Šta bi bilo danas kad bi se takav interes ponovo javio, teško je reći, ali je takva situacija izuzetno malo vjerovatna. Vremena su jako različita, pa i ljudi. Tehnologija je uznapredovala, nadzor ne mora da vrši isključivo čovjek na terenu, mnoge su mogućnosti na raspolaganju - smatra Starčević.

Po njegovim riječima turistička valorizacija pejzaža ispunjenih munikama nije tako lak posao. Munike zauzimaju najteže pristupačne terene, grebene, litice, kamenjare, mjesta na koje obični turista nema pristupa. 

Detalj iz Subrinog amfiteatra

PAŽLJIVO DOZIRANA I NADZIRANA VALORIZACIJA

- Opsežnije izvođenje infrastrukture za njihov lakši dolazak nije opcija, budući da bi na taj način ugrozili staništa munike, što bi bilo kontra produktivno. Ipak je primarni zadatak zaštita prirodnih površina, a sekundarni - valorizacija prirodnih vrijednosti, pod uslovom da se sa tim ne utiče negativno na predmet zaštite. Naravno, pažljivo dozirana i nadzirana valorizacija je moguća, što radimo i mi u Parku prirode Orjen, kao i ostali upravljači u drugim državama gdje je munika prisutna - objašnjava Starčević.

 

Subrin amfiteatar

Dodaje da je, recimo, u južnoj Italiji poznata malena enklava munike (italijanski: Pino Loricato) na Kalabriji, u Nacionalnom parku Polino (Pollino), gdje se nude vođene pješačke ture do „dinosaura među drvećem“ kako u turističkim publikacijama opisuju munike-reliktnu vrstu iz posljednjeg ledenog doba, kada je, zahvaljujući drastičnom smanjenju Jadranskog mora, balkanska munika dospjela na tlo Italije.

- Koliko su važne za NP Polino vidi se i po munici u zaštitnom znaku samog parka i njegovog ekomuzeja. Slična je situacija na najpoznatijoj grčkoj planini, Olimpu i istoimenom nacionalnom parku, gdje je munika prisutna u najvišoj šumskoj zoni, baš kao i u NP Pindos, gdje se nalazi jedna od najstarijih munika. Adonis, kako je dobila ime, iznikao je davne 941. godine, u vremenu dok su se Vikinzi kretali sjevernom Evropom! Posjetiocima parka se skreće pažnja na ovu neobičnu vrstu, ali i ukazuje na potrebu očuvanja munike - objašnjava Starčević. 

Napominje da je važan zadatak zaštićenih površina edukacija posjetilaca, tako da Park prirode Orjen preduzima redovne aktivnosti na predstavljanju munike i ostalih endemičnih biljnih vrsta, kao što je to, recimo, orjenska perunika (Iris orijenii). 

- U našoj ponudi vođenih tura uključen je obilazak lokaliteta sa endemičnim vrstama, prije svega munikama, koje, za razliku od ostalih planina, na Orjenu mjestimično formiraju gusti sklop, prave šumarke. Čak i davno osušene munike mame uzdahe posjetilaca i predmet su bezbrojnih fotografija. Naime, ova neobična vrsta bora veoma dugo opstaje i u životu, ali i nakon toga, jer njena smola praktično mumificira osušeno drvo ne dozvoljavajući njegovo raspadanje - kaže Starčević.

Italijanski naučnici uzimaju uzorke za DNK analizu

Osim neposrednog načina upoznavanja sa endemičnim biljem na terenu u prirodi, u okviru botaničke bašte pri Info-edukativnom centru na Vrbanju, imaju mogućnost da predstave dio ovog bogatstva, sa naglaskom na orjensku peruniku. 

- Botanička bašta je nastala kao rezultat realizacije zajedničkog projekta zaštite endemičnog bilja, a kroz neki od budućih projekata se možemo nadati i otvaranju većeg Centra za posjetioce, sa čime bi zaokružili mogućnosti predstavljanja vrijednosti našeg Parka prirode - kaže Starčević.    

 Tragovi smolarenja

ORGANIZOVANE POSJETE NAJČEŠĆE LJETI

Posjete ovom parku se najčešće izvode u ljetnim mjesecima, ali ima i dosta izuzetaka, već prema trenutnim meteo-uslovima, spremnosti i opremljenosti posjetilaca, kao i u zavisnosti od odabrane aktivnosti i ciljane mikro-destinacije.

 Velika munika u blizini Orjenskog sedla

-  Primjera radi, jedna od tradicionalnih i dobro posjećenih zimskih aktivnosti unutar parka prirode Orjen je „Noć punog mjeseca“, u organizaciji PK Subra, gdje iskusni planinari izvode noćni uspon na 1.679 metara visoku Subru, jednu od najatraktivnijih destinacija u masivu. Osim toga trudimo se upriličiti događaje za širu publiku tokom čitave godine, pa tako i zimi, takmičenja u sankanju za najmlađe, zimsku dnevnu žurku na otvorenom, uz prateći bazar gastro proizvoda i suvenira Parka prirode i razne vođene ture, uključujući one koje realizujemo u okviru obilježavanja svjetskih eko-datuma - objašnjava Starčević.